Kristian Benić: “Brickzine treba značiti jednu zdravost odrastanja”
Brickzine je online magazin za djecu u čijem stvaranju sudjeluju i djeca i odrasli. Brickzine je pogled u svijet. Zdravi svijet. Brickzine nije ni mobitel ni market.
U sklopu projekta Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture posljednjih mjeseci raste i stasa online magazin za djecu – Brickzine. Od vodiča u svijet razvoja video igara do preporuka knjiga koje djeca ne trebaju čitati jer su dio školske lektire, već naprosto jer su dobre, Brickzine objedinjuje mnoštvo dječjih interesa koje vrijedi očuvati i razvijati. U vremenu kada većina djece provodi vrijeme gledajući u ekrane svojih mobitela i računala, vrijedna skupina ljudi iz Brickzinea brine da naša djeca na jednom mjestu imaju priliku vidjeti i pročitati nešto drugačije i sadržajnije, a njima i dalje blisko.
S obzirom na to da se između društvenih mreža, YouTubea i časopisa OK! (koji to baš i nije) nalazi mnogo neiskorištenog potencijala za djecu koja bi možda i razvila interese za štogod drugo kada bi im netko to ponudio, s veseljem i entuzijazmom širimo riječ o ovom novom projektu koji će možda odgojiti i naše buduće čitatelje.
Kako bismo o osnutku, karakteru i planovima Brickzinea saznali što više, stupili smo u kontakt s beskrajno pristupačnim glavnim urednikom magazina Kristianom Benićem koji je s nama podijelio nekoliko vrlo dobrih razloga zbog kojih i roditelji i djeca trebaju definitivno držati Brickzine na oku.
Kako je došlo do ideje da se napravi Brickzine?
Bacanjem kockice u biranju između više ideja na jednom od silnih sastanaka. To je šaljiva verzija priče. Formalnija je puno ozbiljnija – kroz programski pravac Ciglena kuća/Brickhouse projekta Rijeka 2020 EPK, jedan od temeljnih cijelog projekta, a u kojem su Gradska knjižnica Rijeka, Gradsko kazalište lutaka Rijeka, Art-kino i Vijeće mladih Benčić, mućka se i ozbiljno razmišlja o raznim proizvodima za djecu koji imaju novu produkcijsku vrijednost, a koja nastaje iz zajedničke suradnje ustanova potpuno drugačijih fokusa bavljenja.
Volim zamišljati da nas spaja pojam priče kojima se svi mi bavimo samo kroz različite umjetničke jezike. Kako smo se mi u knjižnici kroz naš online Magazin dosta isprofilirali u smislu rada na projektima medijskog tipa koji inače nisu tipični za knjižnice te volimo informacije, pisanje, kreativu, činilo nam se prirodnim stvoriti takvu komunikacijsku i sadržajnu kariku usmjerenu prema djeci, a upravo s kulturom u središtu. Ideja je prošla i tako smo krenuli u prvu fazu života projekta sredinom prosinca 2017. godine. Napominjem, to je tek proto razina posla, jako smo mladi…
Tko stoji iza projekta?
Odgovor na ovo je vidljiv i kroz prvo pitanje, a dodao bi da je to iz reda onih Rijeka 2020 projekata koji imaju jedan od pravih zeznutih zadataka – napraviti razliku. Formalno su to navedene ustanove i društvo Rijeka 2020, a moja malenkost za sada se probija kroz gužvu vlastitog angažmana u formi glavnog urednika i života s bebom. Tu je onda cijela niska autora s kojima se radi na sto načina i rekao bih da oni najviše stoje iza projekta. Oni koji pišu i stvaraju trebaju biti glavni junaci svake dobre priče te nadam se da su spremni uzeti tu ulogu.
Djeci koje je dobi Brickzine namijenjen?
Bilo bi užasno povlačiti nekakve gotovo birokratske granice dobi. Mislim da svaki sadržaj povlači za sobom neku emociju te odlično je izaziva li je nekom desetogodišnjaku, dvadesetogodišnjaku ili pedesetogodišnjaku. Sve je to formativno za tu osobu, a to je ključno. A važna su publika roditelji, volio bih da razigramo, damo inspiraciju, pružimo ideje i znanja za odgoj i svakodnevicu. Novi i mladi roditelji postaju danas ljudi rođeni 1997. godine – oni, a kamo li njihova djeca, ne bi trebali imati u svom mentalnom motoru ratove, tranzicije, pretvorbe, već ideju kako imati kvalitetan život s knjigom u hladu… Inače, mislim da je ovo i veliki poligon na kojem se uopće učimo stvarati sadržaj za tu populaciju. Malo tko zna pisati za npr. idealnog dvanaestogodišnjaka 2018. godine.
Imate li zacrtane neke ideje koje želite ostvariti?
Iako su sve ovo još radna gesla, formulacija kojom se volim navoditi je magazin o stvaranju kulture. Brickzine treba značiti jednu zdravost odrastanja, radost igre, blentavost grešaka. Generalno inkluzivnost, toleranciju i kreativnost. Fokus na kulturu u najširem smislu je izrazito važan – to su ravnopravno i gradnja vrta ispred zgrade u riječkom naselju Škurinju i izrada videoigre u polumračnoj sobi. A potom i rast s dobrim knjigama, filmovima, predstavama… Postajanje dobrim čovjekom.
Mogu li se čitatelji i na koji način priključiti magazinu?
Već primamo neke tekstualne doprinose nekih roditelja, razgali kada na svoju ruku netko napiše sam prikaz kakve knjige ili stripa te kroz sve provuče i svoje dijete. Svi su pozvani da to učine. Ono što će biti pravi slatkiš je kada dovršimo razvoj modula i koncepta doprinosa radovima svih vrsta same djece. Ne želimo površno i pro forma ući u to.
S obzirom na to da je nastao pod okriljem Rijeka EPK, je li Brickzine orijentiran na male Riječane i Riječanke ili na cijelu Hrvatsku (ili šire)?
S obzirom na jezik, orijentiran je na sve koji razumiju hrvatski, do trenutka kada neke najbolje sadržaje prevedemo i na neke europske jezike, a sigurno hoćemo. Zovemo se Brickzine upravo zato, a i jer zvuči bolje od Ciglazin. Što se Rijeke tiče tu ćemo prije svega nastojati biti dobri vodiči kroz kulturna događanja i kvalitetno komunicirati širi splet naših EPK tema poput rada, migracija, različitosti…
Što Brickzine želi biti kad naraste?
Želi biti ono nešto čega se s nostalgijom sjetimo jednog dana u hladovini s 40 godina gledajući svoje vlastite klince kako odrastaju s nekakvim vlastitim robotom igrajući se s njim u pijesku. Biti nečija dječja uspomena, to svakako. Onda znaš da si uspio jer kad pogledaš iz djetinjstva pamtimo ili traume ili najdraže stripove, časopise, filmove i izlete. Ne trebam isticati što je od toga nama fokus.
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.
