novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Buč Kesidi (Dvorište ALU): Đuskanje ipak pomaže!

Buč Kesidi
Foto: Marko Ristić / Izvor: Facebook.com, Beograd, Urban sessions, 30.08.2021.
Vrijeme čitanja: 5 minute

Zaželio sam se Buč Kesidija uživo. Momci su noćas Zagrebu dali prvi od pet najavljenih i (djelomično) rasprodanih koncerata. PR-iranje, najave, uzbuđenje, tisuće dogovora s ekipom, s kim si, koji si dan, tko će ti biti predgrupa.

Pizdio sam na komentare poput, „aha, to su oni što imaju pet koncerata u Zagrebu” i „Nikad čuo za njih”, jer ako Luka Racić i Zoran Zarubica zaslužuju nešto, onda je to da se za njih (sa)zna. Sada je vrijeme za biti njihov obožavatelj. Za slučaj da ste propustili, uhvatili smo Buč Kesidi za kratak intervju uoči koncerta i saznali nešto o novom albumu, njihovim dojmovima dosadašnjih uspjeha i štošta drugo.

Retrospektiva zagrebačkih koncerata

Očekivanja nisam imao dok svirka nije počela i dok se nisam prisjetio njihovih koncerata u SAXu!. Malom, zagušljivom, skučenom, obožavateljima krcatom i (najvažnije) intimnom prostoru. To je za mene Buč Kesidi. Ples, izvikivanje i pjevanje stihova, gužva, kaos i jedan cilj – zabaviti se. Koliko god stvarna i ponekad bolna tematika njihovih pjesama bila.

Kad su 2019. bili predgrupa bendu Artan Lili u SAXu! nisam imao pojma tko su i u jednoj od rijetkih prilika sam upoznao bend uživo. Pomeli su me kao uragan. Bili su energični, gladni dokazivanja, svoji, direktni, dovoljno žestoki, zabavni, a skromni. Kao predgrupa postavili su smjer u kojem se koncert treba nastaviti.

Godinu kasnije na promociji albuma „Euforija” sam došao pripremljen, s tucetom razgovora i preporuka i stvorio sam neka svoja očekivanja. Hajde Buč, nemojte sjebat’. Izašli smo s jednom mišlju, a bili smo na jednom od najboljih manjih koncerata regionalnih izvođača te godine.

Foto: Press

Premotajmo vrijeme u noćas, 24. rujna 2021.

Zaključavam bicikl, predajem izjavu na ulazu, mjerimo temperaturu, predajemo karte, sve u 2-3 minute. Glatko i bezbrižno. Ulaskom u dvorište Akademije likovnih umjetnosti shvaćam (promaklo mi je ranije) da je koncert sjedeći. Misao mi se zabija u glavu kao strijela: Buč Kesidi i sjedenje ne idu zajedno, nikako.

U kakvom god da vremenu živjeli, to je grijeh. Stolci su postavljeni po 2, 3 ili 4 zajedno. Sakupljam ekipu i pozitivne misli, pitajući se koliko će ljudi izdržati u sjedećem položaju do kraja koncerta. Dim prijateljičine cigarete mi ide u lice gdje god da spusti cigaretu. Mislim si: „Patriče, zaboravio si kako je to koncertovati”. Svira Angie i sve je suviše sjetno za ono što očekujem čuti i osjetiti. Srećom, znam da ću uskoro đuskati.

Izlaze Pocket palma, Anja, Luka i Bruno, s čijim sam koncertima kao kod kuće i sviraju kratak, ali odličan set, što je više moguće, prilagođen energiji Buč Kesidija. Koliko sam ja ljubomoran na one s kartama drugih dana koje će počastiti Fantom, BluVinil i Luka Rajić, toliko su oni, vjerujem, ljubomorni na Pocketiće i nas.

Otvaraju neizdanom Ovo je kraj koju ćemo slušati od sljedećeg petka na njihovom drugom albumu „Atomi”. Drama, tenzija, emocija, synthwave fantazija produbljena i učvršćena. I Lukin glas koji udara kao ogromni val u slow-motionu. Sa svojim silnim šarmom, toplinom i simpatijama Pocketići osvajaju publiku, svi žele još, ali reflektori najavljuju kraj seta.

Euforija počinje

Po nekoliko komentara iz publike, polagale su se nade da će momci izaći u srebrnim šljokičastim odijelima (svaki će koncert nositi druga odijela), ali 24. rujna dobiva ona zlatna. Mi smo ipak prvi, zar ne?

Zaglušni kolektivni vriskovi popraćeni ovacijama publike prekidaju tišinu i uz nešto tehničkih poteškoća počinje Euforija. Pljeskom uz ritam i vječnom bitkom s nepoznavanjem kitica, Zagreb pokazuje koliko su ovo željeli. Zagrijavamo se uz Laž i Subotu, Zoran motivira Luku na „igranje” prije prvog bloka pjesama s prvog albuma „Posesivno-Ospulsivni Hospul”. 

Prvi taktovi Kafe aparata i ekipa je na aparatima, barem oni koji pjesmu znaju. Draga i Čekam te nisu najslavnije prošle, gdje publika nije nastavila tekst kada je imala priliku. Konfuzija, prolaze sekunde i neugodno nam je, ali muziciranje se nastavlja i dečki nisu obeshrabreni. Nećemo biti ni mi za minut-dva. 

Kasno je i Nedjelja ujutro plesno nas bediraju i uzbuđuju. Dolazi Pola 5 koja svojim gotovo rap segmentom razoružava spontanošću i dozom neočekivanosti, prenuvši nas iz emocija prethodne dvije pjesme.

Buč Kesidi
Foto: Marko Ristić / Izvor: Facebook.com, Beograd, Urban sessions, 30.08.2021.

DJ Khaled, barem uživo

Nakon Uragana na pozornicu stiže drugi mikrofon, dečki grandiozno najavljuju posebnog gosta,  ali on je Z++. Znam, spreman sam, razapnite me slobodno, ne zamjeram. 

Nadareni osječki reper i talentirani producent Zvonimir Husnjak preuzima stvari u svoje ruke s dečkima na podlozi i zajedno dovode prisutne do apsolutnog ludila s hitom Ljeto već je gotovo. Nikad ovo ne bih očekivao, ali ipak je Z++ danas i na Pine festu.

Koliko god da su Buč Kesidi sami dovoljni i koliko god je do sada u večeri predstavljeno funkcioniralo, u svom srebrnom šljokičastom odijelu (bravo care!) i crnim sunčanim naočalama Z++ podiže atmosferu diktirajući smjer ostatka večeri. Jedina misao mi je u tom trenutku bila “DJ Khaled”, mrzim se, ali nije bez razloga. Asocijacija me dovodi do zaključka da kad publiku imaš u šaci samom svojom pojavom, ponekad dodatno motiviranje može biti previše. 

Za one koji ne znaju Zvonimir je vičan producent koji sam potpisuje svoje tekstove, glazbu i podloge, što mnogi kod nas ne mogu ili ne znaju, a on to radi sjajno. Međutim, zaključak je, ruku na srce, da je sasvim u redu ne biti stvoren za koncerte, a uspješno ih održavati i zabavljati publiku ako to ista želi.

Potpisne pjesme, vječna slava?

I što dobar bend napravi nakon ovakvog trenutka? Opali barem jednako jak hit i održi atmosferu. Nema ljubavi u klubu na svakom je koncertu dvojca Buč Kesidi nenadmašni vrhunac. Plesna klupska bombetina koja ruši i zauvijek će rušiti apsolutno sve pred sobom. Ima sve: seksi gitaru i liniju basa, pamtljiv poistovjetljiv i proživljen tekst i hit faktor. Tu smo i ne želimo biti nigdje drugdje.

Svi pjevaju i vesele se, njišu se i smiju, osim onih koji boluju od epilepsije. Upozorenja nije bilo, a na ulaznicama se uz klasično objašnjavanje uvjeta povrata i sl., daju upozorenja da posjetitelji pristaju biti snimljeni zvučno ili slikovno dolaskom na koncert i da glasna glazba može oštetiti sluh. 

Zbog izostanka napomene za svjetla ide dobronamjerna opomena svim domaćim organizatorima za generalnu neosjetljivost, ali i istovremeno pohvala majstorima na svjetlima zbog odlično složene koordinacije s glazbom.

Leđa o leđa s Nema ljubavi u klubu najbolje i isprobano funkcionira pjesma TIHO. Najbolja numera dvojca Buč Kesidi. Mladenački ljubavni san upakiran u nešto manje od tri minute tajnovitosti i strasti postiže gotovo jednaki efekt u publike kao prethodna, a melodija gitare i Zoranove vokalne dionice grade još jedan euforični doživljaj ovog koncerta. Kraj pjesme obilježilo je acapella pjevanje mosta pjesme, što je, vjerujem, svima razlilo osmijehe licima. 

Smiraj stiže sa sentimentalnom i teškom Idemo do hodnika, manje poznatim asom iz rukava albuma „Euforija“. Uz, od početka prisutna, svjetla velike disco kugle, dolazi oblak dima i reflektori duginih boja uštimavajući atmosferu i osjećaj pjesme. Momci privode žurku kraju s Nebitna – …Ne mogu da Đuskanje ne pomaže. Cijela večer prošla mi je u tren oka.

Noć za pamćenje, bez obzira na uspoređivanje

Možda bih zaključak trebao napisati ujutro kad sve ovo prespavam, ali ipak neću. Dva ujutro je, svira mi Nedjelja ujutro i tako nekako se i osjećam. Sretno sjetan. 

Buč Kesidi su noćas definitivno opravdali stvoreno uzbuđenje, naslovnice i naslove, obećanja. Oni su očit kandidat za budućnost dobre glazbe i dobrih provoda na Balkanu, to je činjenica. Međutim, rast ima svoju cijenu. Kod njih se to lomi na tipu nastupa, što bi onima koji su ih slušali u manjim prostorima moglo stvarati osjetne razlike u doživljajima u odnosu na veće koncerte. 

Kao što sam vam prepričao na početku, Buč Kesidiju svakako više stoje intimniji prostori, zatvoreni, klubovi. Uzmimo u obzir pandemiju i uvjete pod kojima je koncert održan, u neko drugo vrijeme mislim da bi u dvorištu ALU bio čovjek na čovjeku. Mokri i znojni u prvim redovima, to je za mene pravi Buč Kesidi.

Prvu ću noć pamtiti po velikoj suradnji publike, uzvicima i pljeskanjem uz ritam, spontanom držanju ruku s prijateljima na „onu našu stvar“ (čitajte: gotovo svaku, logično), gromoglasnom smijanju, epi svjetlima, toj divnoj disko kugli i tome kako moramo naučiti sve tekstove. Bravo Buč Kesidi i sretno dalje!


Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.

Be social
Što misliš o ovome koncertu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari