Čehovljeva drama ˝Višnjik˝: posljednja ovosezonska premijera u HNK- u
Na sceni zagrebačkog nacionalnog teatra 10. svibnja bit će premijerno izvedena drama “Višnjik”, najpoznatije i posljednje dijelo ruskog pisca i dramatičara Ante Pavloviča Čehova. Predstavu kojom se zatvara ovogodišnja premijerna sezona Hrvatskog narodnog kazališta, režirao je slovenski redatelj Vito Taufer.
U “Višnjiku” Čehov iznosi svoju vizija aristokratske Rusije 80- tih godina 19. stoljeća, dobu kada je nalet kapitalizama sa sobom donio beznađe i gubitak iluzija te mnoge vlastelinske obitelji osiromašio zbog njihova pogrešna postupanja s prošlošću i nerazumijevanja novih, dotad nezamislivih pogleda na život. “Nesrazmjer ideala i kapitala, iluzija i činjenica te potraga za ljubavi, sjećanjem i zaboravom”, “Višnjik” ne čine samo jednom od najuzbudljivijih drama 20. stoljeća, već bezvremenskom dramom sa svevremenskom okusnicom. “Sva su to ista pitanja koja nas i danas muče, pitanja stanja modernog društva zapelog u civilizacijskoj slijepoj ulici”, smatra Taufer.
Prvu kazališnu adaptaciju tekst je doživio na autorov rođendan 1904. godine u redateljskom ruhu njegova dugogodišnja suradnika KonstantinaStanislavskog, a glavnu ulogu igrala je Čehovljeva supuga Olga Knipper. Unatoč tome, Čehov je bio izuzetno nezadovoljan te predbacio Stanislavskom da nije shvatio da su njegovi likovi možda i na rubu suza, ali nikada ne plaču. Stanislavski je u “Višnjiku”, a koji je sam Čehov podnaslovio “komedijom u četiri čina”, isčitao tužnu priču.
“Tužnu priču o sveopćoj jalovosti vremena prikazanu kroz sudbinu jedne osiromašene vlastelinske obitelji, koja se nakon dugog izbivanja vraća u Rusiju na staro imanje, Čehov je odlučio ispričati na veseo i zabavan način”, kazao je Taufer, možda dajući nagovijestiti da je njegova vizija bliska onoj Čehovljeva suvremenika Konstanitina Stanislavskoga. No, to presudite sami.
Glavne uloge pripale su Almi Prica, Ivi Mihalić, Ani Begić i Milanu Pleštinu, a u predstavi još glume Dušan Bućan, Franjo Kuhar, Danko Ljuština, Lana Barić, Ljubomir Kerekeš, Dora Lipovčan, Goran Grgić, Zvonimir Zoričić, Ivo Gregurević i Žarko Potočnjak. Za glazbu je zaslužan Mate Matišić, a scenografiju Branko Hojnik.