novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

„Chromatica” (Lady Gaga): Uvjerljivo najgori album dosad

lady gaga chromatica
"Chromatica" [album cover]
Vrijeme čitanja: 2 minute

Je li netko skupio neobjavljene demo snimke i hiperproducirao ih dok je u pozadini orila Madonna? „Chromatica” pretenciozno, a bez ikakve supstance, strukture i vodilje hini neku psihoterapiju kroz ples kao lajtmotiv albuma, ali od žene koja je u vječnom aktivističkom performansu možda smo očekivali više. Ili je „Chromatica” jednostavno pokazala da Gaga najbolje funkcionira kada ne piše i ne producira svoje pjesme?

Pop-legenda nabrijavala je fanove četiri godine, držala ih u iščekivanju, dok je paralelno rasturala na drugim poljima, da bi na onom glavnom krajnje zasrala. Kod Gage neke osobne misije prate svaku objavu albuma pa u arsenalu svojih aktivističkih projekata, kojima sve manje vjerujemo, njujorška kameleonka pronalazi ples kao terapiju protiv psihičkih problema kao jedne od novih aktualnih društvenih tema.

Možda bi njezin aktivizam kroz osobnu glazbu i imao objektivnog odjeka da ne piše prozaične, banalne i trivijalne stihove uokvirene repetitivnim sintesajzerima i bubnjevima pokradenim iz sedamdesetih i osamdesetih. Njezino recikliranje starih zvukova najavljeno i samim debitantskim albumom Fame” ovdje je doseglo svoj vrhunac.

Zovi Arianu

Prezasićen dionicama, koje samo mogu tvrditi da nisu semplovi prošlosti, izazvat će nove reakcije pop kraljice čiji će se ego ponovno naći uvrijeđen. Gaga će dobiti svoju negativnu reklamu, koja je ipak reklama i airplay, pažnju i klikove koje želi jer „Chromaticu” očito ništa drugo ne može održavati. Ako ništa, gejevi su dobili svoj šareni disko soundtrack za trulu 2020. godinu bez partija, festivala i rejvova.

Lovine prošlih albuma nisu bile goruća imena na sceni jer je Gaga bila to goruće ime s kojim su svi htjeli surađivati, o čemu smo pisali i ranije, ali zato danas, 12 godina od objave prvijenca „Fame”, pjevačica mora telefonirati Arianu Grande kao trenutno najvažnije ime popa i južnokorejsku k-pop senzaciju BLACKPINK, čijim estetikama odgovara ovakav bezdušni zvuk. I onda te samo odjednom ošamari duet s Eltonom Johnom u koji gurne d’n’b jer, eto, to dosad nije radila… Ili i tu malo kopiramo Bowieja iz d’n’b faze? Majko mila. Madonna mia…

Dvaput viđeno, dvaput previše

„Chromatica” mi je posebno iritantno izdanje nakon što je Gaga već odradila ovu jeftinu i bezličnu fazu na samom početku karijere kojom je kupila pažnju klinaca, a kasnije uvjerljivo i uvjereno pokazala da je ništa ne može zaustaviti ni pred kojim žanrom. Nekako se najbolje snalazila u onima u kojima je koristila vokale kao instrument (Joanne” i ekskurzije u destinacije jazza). „Chromatica” je nakon takvih početaka, ponovnog zaronjavanja u dance pop ARTPOP”-om samo jedan nepotreban, passe generički proizvod očajnice koja se samodopadno mora vidjeti na top ljestvicama. Istovremeno mi rastu upitnici iz glave i ušiju kad čujem dvije dezorijentirane instrumentalne gudalačke stvari koje su u stilsko-estetskom nesporazumu s ostatkom ploče nabrijane disko elektronike.

U njezinu obranu, to je i Bowie radio osamdesetih i požalio ambicije za stadionskim nastupima i širokim masama sljedbenika. „Chromatica” je baš takva: generični bućkuriš koji je sam po sebi nevjerojatno konzistentan i koherentan. Drugim riječima, LG6 je dosljedan i zato kronično dosadan u svojem zvuku gdje zvuči kao jednosatni miks ocvalog berlinskog rejvera koji slavi pad Berlinskog zida. Previše slični zvukovi i produkcijski postupci i odluke tako zasjenjuju tekstualnu razinu albuma u koju vjerojatno nećete ni poželjeti zaći te dati priliku njezinom autorstvu. Naravno, i ovo je područje puno klišeja, patetike i samosažalijevanja koje se hini da to ne želi biti.

Kao što sam rekao kolegi s portala, idem isprati uši pjesmom Scheiβe i zaboraviti na ovu post-pandemsku lunapark playlistu. Dva slušanja poradi ove recenzije bila su neutemeljena ili nesvjesna kazna za nešto što sam opako zajebao u prošlosti.

Be social
Što misliš o ovome albumu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari