Čiji su “Kinezi”? – Marin Marinić: ‘Dajte, ljudi, budite pametniji!’

Ovog siječnja, na Trgu bana Jelačića, mogla vas je iznenaditi veća skupina šarenih Kineza. Instalacija organizirana u suradnji s Kineskim Veleposlanstvom bila je postavljena prigodno uoči kineske Nove godine. Potpisan ispod rada je stajao Marin Marinić, što se ispostavilo netočnim. Gotovo svi portali i tiskani mediji prenijeli su ovu vijest bez imalo istraživanja, iznova i iznova, prepisivajući jedni od drugih, od pogrešnog praizvora. S obzirom na sve, ne možete si ne postaviti nekolicinu pitanja. Prvo je pitanje kako se tolika pogreška mogla dogoditi, a da ju nitko nije zamijetio? Drugo pitanje je je li itko uopće vidio radove kipara Marina Marinića jer ova instalacija u potpunosti ne odgovara autorskom stilu tog umjetnika? Prepisivanje je nažalost, da se zaključiti, česta pojava u određenim našim medijima koji nisu napravili svoju zadaću proučavajući kulturna zbivanja. Uz to se morate zapitati posjete li neki novinari uopće izložbe o kojima pišu? Posljednje pitanje, meni osobno najintrigantnije jer još uvijek ne znam odgovor na njega je – čiji su to “Kinezi”?

Onaj koji će nam jednom zauvijek razjasniti ovaj misterij je Marin Marinić, akademski kipar rođen u Zagrebu 1967. godine. Marinić je diplomirao na ALU 1997. u klasi prof. Šime Vulasa. Izlagao je na brojnim samostalnim i grupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu, te je autor nekoliko javnih radova. Njegovu sveprisutnost najlakše je doživjeti ako posjetite Beertiju, jer je upravo njegov rad Joe Strummer postavljen u parku skulptura koji se ondje nalazi. Osim samostalnog rada, radio je i na restauraciji različitih objekata, među kojima je i zagrebačka katedrala.

Jeste li upoznati s izložbom terakota ratnika, postavljenoj na Trgu Bana Jelačića ovog siječnja?

Jesam, saznao sam o njoj iz novina.

Što mislite o samoj izložbi?

Ne bi rekao da je to izložba. Po meni je to projekt koji bi mogao biti zanimljiv. Postavljeno je  osamdeset loših kopija terakota ratnika. To je kineska dekorativna plastika, ali i da stavite osamdeset komada dreka na trg, isto bi tako bilo zanimljivo kao i ovo. Koliko sam ja upoznat organizatori su Ured za kulturu grada Zagreba i Kinesko veleposlanstvo. I sad, kako sam ja došao u tu priču, nemam pojma. Zanimljivo je, treba biti takvih projekata u Zagrebu i u cijeloj Hrvatskoj, ali to nije komad umjetnosti ili komad nečega. To je loše ponavljanje kineske povijesti.

Kakva je bila Vaša prva reakcija kad ste pročitali da je to Vaša izložba?

Zašto mi nisu platili. (smijeh)

Jeste li dobili ikakvu povratnu informaciju od organizatora izložbe?

Ne, nikad mi se nitko nije javio, nitko me ništa nije obavijestio. Jedan novinar me je nazvao kad je čuo da ja to nisam napravio pa mi je obećao da će napraviti demanti – što i je napravio, u svojim novinama. Zanimljivo je to što je i nakon tog demantija u novinama grada Zagreba, čiji je to projekt, izašlo ponovno da sam ja autor instalacije.

Dakle, nije bilo nikakvog službenog demantija?

Ne, nikakvog službenog demantija nije bilo.

Koji je vaš općeniti stav o stanju kulture u Hrvatskoj?

Treba puno toga popraviti. Postoje gomila pametnih i kreativnih ljudi koji nemaju baš puno mogućnosti zbog krize, novaca ili nekih drugih problema. Mislim da je slabo organizirano to da naši umjetnici idu prema van, s obzirom na to koliko stranih umjetnika dolazi prema nama. Primjer su i ti kineski ratnici, ne znam postoji li nekakav program da mi pošaljemo nekog svog umjetnika u Kinu. Meni bi bilo logično da odnos bude uzajaman, možemo to nazvati „razmjenom dobara“. Na primjer da za dan Hrvatske na Tianmenu bude postavljen rad nekog našeg umjetnika.

Mislite li da umjetnici u Hrvatskoj imaju dovoljno medijske pozornosti?

Pokraj nogometa ne možemo imati dovoljno pozornosti jer je nogomet najbitnija stvar na svijetu, to su nam i rekli. Što je i istina uzmemo li u obzir koliko se novca ulaže u njega. Stvar je u tome što naši nogometni oci znaju koliki je profit u nogometu. Jednak potencijal za zaradu postoji i u našem svijetu kulture, naši umjetnici imaju sposobnosti za stvaranje kvalitetnih djela samo nam nedostaje pametnija organizacija.

Koje Vas teme u Vašem umjetničkom radu trenutačno zaokupljaju?

Trenutačno sam u science fictionu. Zaokupljaju me teme mitskih stvorenja u pop-artu.

Vaši su radovi većinski figurativni, postoji li neki razlog za to?

Volim figurativno. Ja sam figurativac koji vjeruje da je kiparstvo zanat svih zanata. Mislim da je  figurativno dotjerati rad zanatski i kiparski važno, a ujedno može predstavljati i vrhunac cijelog tog poziva.

Jesu li Vaša djela više l’art pour l’art ili zadržavaju neke društveno angažirane poruke?

Uvijek sam društveno angažiran. Svaki moj rad sadrži neku poruku. Kiparstvo je moj medij i ja se na taj način glasam. Uvijek pokušavam poslati poruku kroz skulpturu. Još uvijek pokušavam kroz kiparstvo promijeniti svijet.

Postoji li neka poruka koja prožima Vaše radove, ili koja je jako naglašena?

Moja poruka je:  Uglavnom, nešto tako. Ne znam rješenje, ali znam da ovo ne valja.

Imate li nekakav poseban proces rada?

Radim stihijski. Ne promišljam stvari, uzmem glinu i onda krenem. Radim spontano.

Planirate li ubrzo nekakvu izložbu?

4. travnja ću imati malu izložbu u galeriji Greta s Alanom Vlahovom. Nas dva smo u biti najveći kipari u Hrvatskoj. Po tome smo se našli, dva najveća. (smijeh)