Istaknuto
23.09.2020.

Vrijeme čitanja: 3 minute Uz strane preporuke za slušanje, Nova glazba i ovog tjedna donosi devet novih domaćih i regionalnih glazbenih noviteta u borbi za singl tjedna.

14.09.2020.

Vrijeme čitanja: 7 minute Koliko vam je dobar bio godišnji na skali od 1 do 'Ziherung od svibnja izlazi u rujnu'?

Film

Crno-bijeli svijet: Deset godina u Limbu

06.08.2020. Igor Maračić Iggachu
LIMBO (Screenshot igre)
Vrijeme čitanja: 2 minute

Limbo je igra bez priče, bez teksta i bez dijaloga. Istovremeno, Limbo je jedna od najposebnijih igara svih vremena.

Nezavisnom danskom razvojnom studiju Playdead, osnovanom 2006., baš zbog rada na Limbu ta je igra donijela pregršt nagrada i nominacija, među kojima i onaj za najbolju igru godine, najbolji gameplay, najbolju indie igru, najbolji zvuk, najbolju vizualnu umjetnost i najbolji debi. Nije loše za igru bez priče, jelda?

Igra je to kao idealan oglas za posao – ne traži nikakvo iskustvo i mogu ju igrati ama baš svi – od onih što igraju svaki dan, do onih koji su zadnje igrali zmiju na 3310. Nema pamćenja tipki, nema zapisivanja šifri – lijevo, desno, gore, dolje, skok, interakcija – to je to. Kategorijski Limbo spada u 2D platformer s preprekama i mozgalicama. Tako na početku treba pomaknuti kutiju od točke A do točke B kako bi se preskočila rupa, a kasnije treba ipak malo više od toga. Zagonetke s vremenom dobivaju na težini i oslanjaju se uglavnom na logiku u kombinaciji s pravovremenim reakcijama.

Mnoge situacije traže od igrača isprobavanje raznih strategija, a samim time i često umiranje, tako da je jedina prava strategija takozvani ‘trial and error’. Često je rješenje pred nosom, ali tek nakon četrnaestog puta to bude jasno. Svako svladavanje donosi vrckavu kombinaciju osjećaja uspjeha, ponosa i zadovoljstva, s pozadinskim iščekivanjem sljedeće prepreke.

Nepostojeća priča je na igračima da ju kroje, a buđenje u šumi jedino je što se nudi. Prema izgledu lika koji vodimo, vjerojatno se radi o dječaku – i to je sve. Nema teksta, nema pojašnjenja, nema dijaloga. Opet, lako se izgubiti i zadubiti u ekran pred očima. Elementi horora kojih ima, su blagi – ne dominiraju i ne plaše, već su napravljeni simpatično privlačno. Lomovi, porezotine, odsijecanja, udari struje, probadanja i susreti s bićima iz sjene, koliko god zvučali uznemiravajuće – nisu.

Grafički svijet Limba počiva na efektnoj igri crnih i bijelih tonova u kombinaciji sa sjenama i svjetlom. Hodamo, skačemo i umiremo u nekoliko živopisnih scenografija, a prevladavaju priroda, gradski eksterijer i tvornički interijer. I to bez ikakvih distrakcija na ekranu, poput preostalih života i slično. Jednostavnost elemenata je melem za oči koji do svog vrhunca dolazi kad se u formulu uključi i audio komponenta. Glazbena podloga je skoro nepostojeća, a opet snažna. Osim ponekog glazbenog komada koji naglašava pojedine momente tijekom igre, zvuk počiva na okolini i svijetu kojim trčkaramo. Tako savršeno čujemo kišu, bljuzganje po vodi, udarce metala, frcanje iskri, razbijanje kutija i slično, a posebno su naglašeni i trenuci virtualne smrti.

Tehnički je sve savršeno – nema nikakvog čekanja ni loadanja, igra radi brzo, kontrole su precizne, a checkpointovi pravovremeni. Igra se može igrati na računalima, mobitelima i konzolama.

Doživljaj prvog prelaska Limba je neponovljiv. U jednu ruku olakšanje, u drugu instant nostalgija i žalost što je gotovo. Turobna, mračna i sablasna atmosfera nosi u sebi određenu lakoću i mirnoću te neobjašnjivo nedostaje kad je više nema. Zbog kratkog trajanja, nekih tri-četiri sata, efekt kraja je jači, a ono što je sigurno: ovakva igra ne igra se samo jednom.

Jedne kišne večeri ili tmurnog jutra, vratit ćemo se u Limbo.


(Visited 146 times, 2 visits today)

Komentari