Istaknuto
15.04.2021.

Vrijeme čitanja: 4 minute Poslao sam nekoliko bendova upit jesu li spremni platiti mi 50 kuna za iskrenu recenziju. Čekam ponude. Čini se da nije samo jeziku svejedno.

14.04.2021.

Vrijeme čitanja: 3 minute U rubrici Nova glazba slušajte najzanimljivije aktualne singlove i glasanjem odaberite svog favorita na domaćem glazbenom terenu.

Knjige

“Crveno i crno” (Stendhal): Što kada destruktivno licemjerje dođe u čovjekovu srž

04.03.2021. Marin Pavelić
Vrijeme čitanja: 3 minute

Francuski autor Marie-Henri Beyle, poznatiji pod umjetničkim imenom Stendhal, svoje najpoznatije djelo „Crveno i crno” izdaje 1830. godine. Njegov život, pa tako i roman, obilježile su brojne avanture po Italiji, Pruskoj, Austriji i Rusiji te Napoleonski ratovi u kojima je sam sudjelovao. Stendhal je bio čovjek uronjen u kulturu svojega vremena i veliki ljubitelj pisanja. Ono što ga čini različitim od drugih pisaca tog doba, poput Honoréa de Balzaca i Gustavea Flauberta koji su pisanje smatrali tragedijom, njegova je životna filozofija koja kaže kako život treba živjeti.

Foto: Getty Images

Bejlizam

U srži bejlizma nalazi se sreća koju čovjek može ostvariti energičnim razvijanjem vlastite osobnosti i spoznajom te ostvarivanjem vlastitog Ja. Ta filozofija ističe osobnu volju koja je ključna u oblikovanju osobne sudbine i borbi protiv društvene i vlastite predodređenosti, a to je ono što predstavlja glavni lik Julian Sorel. U to doba, bile su to neobične demokratske ideje, ali upravo je zbog toga Stendhal kasnije stekao veliku naklonost.

Tko bi gori, eto je doli

„Crveno i crno” je buildungsroman što znači kako pratimo razvoj siromašnog provincijalaca Juliena Sorela, ambicioznog mladića čiji je jedini cilj uzdignuti se u društvenoj hijerarhiji. Roman je podijeljen na dva dijela ili, drugim riječima, na provincijski dio kojeg obilježava Julienova uloga učitelja djece gospodina De Renala i pariški dio kada Julien odlazi u sjemenište te kasnije postaje tajnikom aristokrata gospodina De la Mola. Put Juliena Sorela je obećavajuć i posjeduje stalnu uzlaznu putanju, ali jedan nepromišljen i emocionalno nabijen postupak dovodi ga na sud. Ovdje Stendhal čitatelju dodjeljuje ulogu suca i daje mu priliku da usporedi svoje mišljenje s mišljenjem porote.

Foto: Marin Pavelić

Stil

„Crveno i crno” izlazi u doba kada francuski romantizam doživljava svoj vrhunac, a stil kojeg Stendhal razvija postaje odgovorom na popularni stil tog razdoblja. Građa je slična romantičkom romanu koji će obično uključivati ljubavni zaplet, društveno neprilagođeni likovi i stalna potraga za srećom. Stendhal ovdje daje zaokret i njegovi likovi postaju zahtjevi i kritični prema sebi te gaje duboku vjeru kako je čovjekova zadaća da u svakome trenutku bude veći od svoje sudbine. Roman se smatra jednim od prvih djela realizma, što je izraženo u psihološko dubokom istraživanju psihologije likova s naglaskom na ljubav. Likovi su dio stvarnosti koja se odnosi na Francusku 1830. godine (što možemo zaključiti iz podnaslova ‘Kronika 1830, godine’)  i stanje njezinog društva.

Julien je glavni pripovjedač romana, ali često se pojavi i Stendhal kao sveznajući glas koji neposredno komentira događaje i ruga se svojim likovima. Izravnost kojom Stendhal piše približava se govornom jeziku jer njegove su rečenice jezgrovite, ponekad prekinute, suhe i ritmički neusklađene, ali upravo to  realistično dočarava Francusku 19. stoljeća. Roman je pun dugačkih opisa, monologa i moraliziranja što bi modernog čitatelja moglo odbiti, ali upravo te dugačke misli stavljaju roman u određeno razdoblje književnosti. Oživljava čovjekov način razmišljanja te izražavanja koji je obilježio Francusku početkom 19. stoljeća.

Dualizam

„Roman je ogledalo koje hoda glavnom cestom” misao je kojom možemo opisati svrhu ovoga romana, a prema tome ogledalu, glavna ulica je licemjerna. Licemjerje Juliena Sorela istaknuto je njegovom željom da postane svećenikom, ali samo kako bi došao do moćne pozicije i dalje napredovao u društvu. Svi likovi zavaravaju sami sebe i vješto skrivaju svoje stvarne namjere maskom visokog ponosa. Ostaju iskreni jedino prema svojim površnim porivima prema bogaćenju i boljitku percepcije u društvu.

Roman je pun antiteza od kojih je prva odmah prisutna u naslovu. Crveno se odnosi na službu u vojsci koja je tada nosila crvene odore, a crno na svećeničku halju kao suprotan put uspjeha. Te dvije boje možemo tumačiti i kao boje ruleta, igre koja zahtjeva potpuni ili nikakav ulog. Antiteze se dalje izražavaju pomoću provincije i grada, ljubavi gospođice Renal i ljubavi gospođice de la Mole, podijeljenosti između građenja karijere i emocija, djelovanja i kontemplacije te republike i monarhije.

(Visited 163 times, 20 visits today)
Što misliš o ovoj knjizi?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(7 votes, average: 3.857 out of 5)

Komentari