DEADWOOD THE MOVIE: Sladunjav oproštaj od remek-djela
Game of Thrones, Westworld, Chernobyl… Dalo bi se argumentirati da se posljednjih nekoliko godina može nazvati zlatnim dobom HBO-a. Pa ipak, temelji za to postavljeni su puno ranije, a jedan od ključnih primjera je vestern drama Deadwood iz 2004. godine, serija koja je već preživjela test vremena. Naime, čak i iz današnje perspektive teško joj je naći zamjerke.
Unutar već strahovito velikog broja kvalitetnih TV-serija različitih žanrova, Deadwood je jedna od onih koje i na listi najkvalitetnijih od najkvalitetnijih uvijek isplivaju na sam vrh. Deadwood je naprosto, da citiramo jedan filmski klasik, “some serious gourmet shit“. Tim je veća bila tuga što serija nije dobila priliku ispričati cijelu svoju priču, već je prekinuta nakon tri sezone.
Zlatno doba revivala
Srećom, živimo u vremenu u kojem očito nema fanova koji trebaju brinuti da njihova omiljena serija kad-tad neće doživjeti revival. Nepunih 13 godina nakon prestanka emitiranja to se dogodilo i obožavateljima serije Deadwood koji su dobili takozvani cjelovečernji film, jednostavno nazvan Deadwood: The Movie.
Za scenarij je ostao zadužen David Milch, koji je u najvećoj mjeri zaslužan za prve tri sezone serije. Redateljsku palicu filma preuzeo je Daniel Minahan, koji je režirao četiri epizode originalne serije. S obzirom na prethodnu uspješnu suradnju, a i sve što je David Milch već uložio u Deadwood, činilo se da nema razloga za brigu.
Kreativnost na temeljima povijesti
Iako se ne temelji strogo na povijesnim činjenicama, serija je njima inspirirana. Milch je temeljito proučio zapise iz doba Deadwooda s kraja 19. stoljeća te uspješno oživio njegov duh na ekranu. Stvarne povijesne ličnosti poput ”Wild Billa” Hickocka, Calamity Jane i Ala Swearangena stopile su se tako s odličnim glumačkim izvedbama i kreirale nešto autentično, ali novo.
U 36 epizoda originalnog Deadwooda riječ ‘fuck’ navodno se ponavlja 2980 puta, a ‘cocksucker’ više od 300. Unatoč tome, scenarij je sve samo ne repetitivan. Riječ je o jednoj od najoriginalnije napisanih serija ikad. Pokušaji interakcije Ala Swearangena i Mr. Wua kojemu je ‘cocksucker’ dugo jedina engleska riječ kojom raspolaže dovoljni su da uđu u povijest televizije.
Deadwood se nikad nije pretjerano opterećivao političkom korektnošću. Za time nije bilo bi ni potrebe. Smijeh na račun kineskih stanovnika Deadwooda ili povremeno zastrašujuć odnos svodnika prema svojim radnicama uvijek su bili u službi iskrenog prikaza događaja. Baš zbog toga, Deadwoodu se moglo vjerovati, čak i kada bi Milchevim kreativnim odabirom ‘zastranio’ od povijesnih činjenica. Likovi su uvijek bili punokrvni i stvarni, bez podilaženja očekivanjima gledatelja. Baš to je bila jedna od najjačih strana serije čije su sve strane već bile jake.
Where everybody knows your name…
Nažalost, najslabija strana revivala upravo je ono što je u originalu bilo najbolje. Pred time se ne bi smjelo zatvarati oči čak ni ako vam je srce zatreperilo već na prepoznatljivu uvodnu melodiju. Svaki put kada bi se na ekranu pojavio neki od likova, a svi su toliko posebni da se čini gotovo nepravednim izdvajati pojedince, taj bi se osjećaj ponovio. No, iako je igra na sentimentalnost posve očekivana i opravdana, ona nipošto nije smjela biti glavni adut u završetku serije koja ima toliko drugih kvaliteta.
U nekim trenucima revivala moglo se zapitati nalazimo li se još uvijek u The Gem Saloonu ili smo se nekako prebacili u Kafić Uzdravlje. Iako je omjer humora i sentimentalnosti većinom pogođen, neki susreti likova narušili su taj ritam. Radnja revivala odvija se deset godina nakon događaja s kraja treće sezone, a vrijeme kao da je stalo. Previše likova nalazi se u istoj situaciji u kakvoj smo ih ostavili, unatoč kojoj bori više. Teško je prihvatiti da su više od desetljeća čekali da razriješe neke dileme i osjećaje samo kako bi to konačno mogli učiniti na ekranu.
Čak i u konačnom obračunu s likom koji se prometnuo u glavnog negativca, stanovnici Deadwooda djeluju koreografski usklađeno. Duh male zajednice koja neopterećena zakonom izvan kojeg se nalazi kreira neka svoja pravila nije sam po sebi neuvjerljiv. Naprotiv. Ali nekako se čini da je i on bolje dolazio do izražaja kada bi u rasponu od čitave sezone tu i tamo izronio. Duh neprekinutog zajedništva te istovremeno neočekivani susreti i raspleti zgurani u manje od dva sata naprosto nisu toliko uspješni.
Šećer na kraju
Od glavnih likova do onih najsporednijih, svi su glumci ponovno odradili maestralan posao. Ipak, Ian McShane kao Al Swearangen nameće se kao lik oko kojeg se baš sve u Deadwoodu oduvijek vrtjelo, a tako je ostalo i na samom kraju. Poseban odnos između Ala i prostitutke Trixie (sjajna Paula Malcomson) činio je jednu od okosnica radnje. Nažalost, baš kao i gotovo svi elementi serije, i to je bolje funkcioniralo u malim dozama raspršenim kroz dvanaest epizoda nego u filmu.
Svojem svodniku Trixie je često bila trn u oku, a istovremeno miljenica. Nešto između prijateljice i ljubavnice, a opet podređena radnica i vrlo često žrtva njegovog neobuzdanog temperamenta sklonog nasilju. Kompleksan je to odnos koji se razvijao sporo, ali uvjerljivo, da bi u revivalu buknuo od sladunjavosti. Nije teško povjerovati da Al na neki način duboko voli Trixie. Možemo povjerovati i da bi upravo njoj ostavio Gem u naslijeđe. Ali scena u kojoj ju očinski prati do oltara dok ostali stanovnici Deadwooda ganuto promatraju taj prizor ipak kao da pripada Deadwoodu iz nekog alternativnog svemira, a ne onom dobro nam poznatom.
Naposljetku, teško je reći da revival uopće nije kvalitetno odrađen. Donio nam je sve ono što smo voljeli u originalu, no na drugačiji način i s ustupcima. A Deadwood na ustupke nikad nije pristajao. David Milch svojedobno je čak odbio snimiti skraćenu četvrtu sezonu serije jer nije htio riskirati da uništi njenu autentičnost. Možda je ipak šteta što se te odluke nije držao do kraja i pustio da Deadwood ostane sve ono što je mogao biti, tamo negdje u nekom alternativnom svemiru bez ustupaka i pretvaranja Ala Swearangena u očinsku figuru koju sažalijevamo. Ovako smo, nažalost, dobili nekoliko žličica šećera previše na kraju.
