“Thanks for the Dance” (Leonard Cohen): Posljednji oproštaj legendarnog kantautora
“You Want It Darker” je izašao 2016. godine, samo par tjedana prije smrti kanadskog kantautora Leonarda Cohena i bio je savršen posmrtni govor. Tri godine kasnije “Thanks For The Dance” izlazi kao prvo Cohenovo posthumno izdanje koje nam daje uistinu jedno katarzično iskustvo.
Adam Cohen, Leonardov sin i producent, dovršio je ovaj album uz pomoć mnogih poznatih imena kao što su Beck, Damien Rice, Avi Avital, Javier Mas i brojni drugi. Naglasio je da se ovaj album ne treba gledati kao na B – stranu prošlog albuma, nego zaseban projekt, iako su vokali snimljeni za vrijeme istog sessiona.
Moram priznati da inače nisam fan posthumnih albuma, ali ovaj album nikako ne slijedi obrazac po kojem su inače posthumni albumi napravljeni. Leonard Cohen, bez obzira na svoje zdravstveno stanje pred kraj svog života, daje nam dio sebe u riječima koje pjeva na ovom albumu. Čak je i njegov sin rekao da je za vrijeme tih sessiona u garaži blizu njegove kuće Leonard pokazao neopisivu ljubav prema glazbi pjevajući do zadnjeg daha.
Ljubav koju prekida politika
Happens to the Heart prikladno otvara album, u kojoj se Leonard osvrće na svoju karijeru i život u jako skromnom duhu s riječima: „I was always working steady, but I never called it art. I got my shit together, meeting Christ and reading Marx.“ Oprašta se sam sa sobom i pomiruje se sa svojim životnim odlukama s riječima „It was hell / It was swell / It was fun“. Uz akustičnu gitaru koja se šulja iza Cohenovog glasa i klavira koji se polako izdiže, stvara se odlična i napeta atmosfera.
Album se nastavlja s Moving on, ljubavnom pjesmom na cohenovski način. Mandolina, prodoran i hrapav glas u kombinaciji s tekstom o nikad prežaljenoj ljubavi, uhvatit će vas i neće dopustiti da slušate išta drugo osim njegove naracije koja je ispunjena bolnim tonom.
Puppets je zbog svoje tematike jedna od kontroverznijih pjesama na albumu i progovara o sličnostima nacizma i današnje svjetske politike sa stihovima: „German puppets burned the Jews / Puppet Presidents command, puppet troops to burn the land“. Isto tako, Cohen govori kako je vidio oba svijeta i kako mu je drago da napokon te svjetove može napustiti. U kombinaciji sa sinagoškim zborom, poruka pjesme samo postaje jasnija.
Cohenov posljednji pozdrav
Zadnje dvije pjesme služe kao tunel koji povezuje ono zemaljsko i nebesko i slušajući zadnje dvije pjesme sjedimo na suvozačevom sjedalu dok nas on vozi. U pjesmi The Hills uz nebeski zbor ruga se samom sebi i svojoj starosti, te nam želi objasniti kako je njegovo vrijeme došlo: „The system is shot / I’m living on pills“.
Listen to the Hummingbird zadnje su riječi koje je snimio. I te zadnje riječi govore samo jednu stvar: „Listen to the mind of God, don’t listen to me / Listen to the hummingbird, don’t listen to me“. I onda tišina. Nema ga. Tih zadnjih pet sekundi praznine ostavit će i slušatelja praznim, pokušavajući shvatiti kako je on znao da ćemo moći slušati njegovu tišinu.
Prije tri godine dobili smo posmrtni govor kojim je Cohen predvidio svoju smrt, a danas smo dobili završni oproštaj, posljednje riječi ovog kanadskog kantautora. Sve što možemo učiniti je zahvaliti se na plesu i nikad ne zaboraviti njegove riječi.
