Debeli kipić Velikog Brcka odlazi u Njemačku, kao i Nagrada publike!

U subotu je zatvoren sedmi po redu Festival nijemog filma. Od njegova početka u četvrtak, Kulturni centar Trešnjevka na svojem je platnu ugostio utihla lica, krajolike i  putopise, a na svojim sjedalima zaljubljenike u baš tu tihu vrstu sedme umjetnosti. Ono što je posebno zanimljivo kod ovog festivala je to da je gotovo svim filmovima skinuta originalna glazba, a umjesto nje sviraju improvizatori live na pozornici. Više od stotinu filmova je pristiglo za natječaj za najbolji film, a u konkurenciju ih je ušlo dvadeset.
Dodijelila se nagrada Veliki Brcko za najbolji film, nazvana prema prvom hrvatskom igranom filmu Brcko u Zagrebu, a dobio ju je njemački animirani film Vjetar, redatelja Roberta Löbela. Nagrada publike također je otišla u Njemačku, a pobjednik te kategorije je  Trenutak u meni Davida M. Lorenza.

Ove smo godine u sklopu festivala mogli vidjeti velike japanske klasike. Neki od njih su Prolazni hir (Dekigokoro), redatelja Yasujiroa Ozua iz 1933, kojim je festival otvoren u četvrtak u 17 h. Radnja filma odvija se u Tokiju u kojem se dvojica poslovnih kolega susreću s ženom koja traži dom. Večer su nastavili također japanski filmovi Tokijski marš redatelja  Kenjija Mizoguchija iz 1929. i Osenin pad, istog redatelja, iz 1935. godine.

Nakon službenog otvorenja festivala, započeo je natjecateljski dio programa, u kojem su svoje uratke predstavili umjetnici iz Hrvatske, Belgije, Meksika i Njemačke, a datiraju od 2011. do 2013. godine.

Petak je otvorila španjolska Snjeguljica (Blancanieves), doista remek djelo moderne kinematografije. Za ovo prikazivanje ostavljena je izvorna glazba (za razliku od posljednje večeri, kada je glazbeni dio bio u rukama improvizatora). Ovo je seviljska Snjeguljica iz 1920-ih (u početku i Pepeljuga, te ispada da su ove dvije bajke iskombinirane), čija majka umre na porođaju, a nakon smrti bake kod koje je živjela presele ju kod nepokretnog oca, koji je bivši matador, i zle maćehe, koja ju s vremenom sve više mrzi te naposlijetku dade ubiti. Međutim, ona preživi, izgubi pamćenje i postane poznati matador. U ovoj priči isprepletene su snažne emocije, gruba stvarnost, nježna bajkovitost i ironičan humor. To je djelo redatelja Pabla Bergera, a glavne uloge imaju Macarena Garcia, Maribel Verdú i Daniel Giménez Cacho.

U 19 h, vratili smo se na ulice Zagreba 20. stoljeća. Program naziva Zagreb na filmu ponudio nam je zbirku kratkih videozapisa koji su digitalno restaurirani. Mogli smo vidjeti staru Kavanu Corso, Prvi kongres gradova kraljevine SHS, Gradski zoološki vrt, Sport u Zagrebu, Promet u Zagrebu i druge, i to uz live glazbenu pratnju. Nakon filma uslijedila je tribina na kojoj su gostovali voditeljica projekta zaštite i restauracije Carmen Lhotka, glavni restaurator filmova Tomislav Vujnović, umjetnički direktor studija VIZIJE S.F.T., i povjesničar grada Zagreba Branimir Špoljarić.

U 21 h uslijedio je drugi dio natjecateljskog programa, u kojem su se prikazivali filmovi iz Španjolske, Hrvatske, Bugarske, Njemačke, Meksika i Italije, tijekom kojeg je prikazan pobjednik Nagrade publike, Trenutak u meni.

Na zadnji dan festivala prikazana su još dva japanska filma, a u 19 h mogli smo vidjeti dokumentarac iz 1929., Automobilom kroz Afriku Rudija Mayera.

Nakon proglašenja pobjednika još je jednom prikazana Snjeguljica, ali ovaj put s improviziranom live glazbom, a festival je završio proslavom.

WIND – trailer from robert loebel on Vimeo.