Istaknuto
20.10.2021.

Vrijeme čitanja: 2 minute U rubrici Nova glazba slušajte najzanimljivije aktualne singlove i glasanjem odaberite svog favorita na domaćem glazbenom terenu.

18.10.2021.

Vrijeme čitanja: 4 minute „Toma” je jedan stvarno dugi film i nitko tko ima zanimljiv život ne bi ga trebao pogledati.

Glazba

Doktor Rock’n’roll: Glazba za žedno uho

19.08.2021. Laza Maček
Vrijeme čitanja: 3 minute

To hell with poverty / We’ll get drunk on cheap wine (Gang of Four)

Umjesto da se javim Maji odlučio sam povezati hemok u bašti i pročitati još jednu knjigu. Ne znam je li zbog manjka kisika, pretjeranog znojenja, mušica koje se skupljaju oko prezrelog voća ili toga što su svi moji prijatelji uspješ… Ali nisam spreman na intenzivne susrete. Pušta kolovoz rujan da se sekira.

Pod ruke mi je ovog puta došlo jedno vrhunsko Rockmarkovo izdanje. (Konačno, nakon proljeva kao što je „Enciklopedija hrvatskog milenijskog rocka” snašla ih je sreća da objave kvalitetno izdanje domaćeg autora.) Radi se o knjizi specifične teme i formata koju ne bi bilo loše čim prije plasirati na strano tržište. Autor: Mate Škugor, naslov: Glazba za žedno uho.

Kroz 90 albuma i mali milijun crtica o odrastanju u Šibeniku i Zagrebu, SR Hrvatskoj i HDZ-ovoj Hrvatskoj, Škugor pripovijeda o svemu što je moglo zanimati njegovu publiku kad je prije nepune dvije godine na Facebook stranici Žednog uha objavio da isto prestaje s organiziranjem koncerata i festivala u Zagrebu. Mislim da je svako “zašto?” dobilo je svoje “zato”.

[Gang of Four] je bend koji strancima redovito izvlačim iz rukava kad im želim ilustrirati koliko je ova zemlja nekad bila bitna u kontekstu umjetničkih zbivanja na europskoj, pa i svjetskoj razini. Jasno da je svakom razumnom čovjeku teško povjerovati kako se najviše primjeraka drugog albuma Gang of Four prodalo na području nekadašnje Jugoslavije, od čega većina upravo u Hrvatskoj gdje je licencno objavljen. (Mate Škugor)

Iz prve, vješte i vrijedne ruke u žedno uho

Nema sumnje da ovu knjigu treba držati na životu i ne dopustiti joj da padne u zaborav. Osim o glazbi i njezinom apostolu ona govori i o njegovoj, našoj državi te nemogućim uvjetima u kojima se dan-danas u njoj sloboda plaća svime samo ne novcem ili, ne daj Bože, poštovanjem.

Sloboda nije znala da pjeva “kao što su sužnji pevali o njoj”, “Ako smo pali, bili smo padu i skloni.”, “Ja volim sreću koja nije srećna.” Dok razmišljam o knjizi koju sam upravo zatvorio, u glavi mi se roje deseci stihova Branka Miljkovića. A odnekud se prikradaju i misli još jednog pjesnika s tim inicijalima, Borisa Marune:

Sedamdeset i dvije godine odgajalo nam se djecu da mrze, podcjenjuju i omalovažavaju sve što se zvalo hrvatsko. S našom pameću i našim sustavom edukacije neplaćanja, plaćanja i (neizbježna) potplaćivanja, treba strahovati da bismo sami mogli odgojiti cijele naraštaje koji će zvati hrvatsko sve što budu mrzili, podcjenjivali i omalovažavali.

Znam da je knjiga o glazbi, ali dok je Tučkara potaknula na to da „nazove neki sastav, dogovori gažu, sjedne na bicikl i lijepi plakate po gradu”, mene je gurnula u očaj, beznađe, kaos. Trebao mi je koji sat da se sjetim kako postoje mladi ljudi koji su na sebe preuzeli Škugorovu misiju organiziranja koncerata zanimljivih, važnih, a mahom opskurnih bendova.

To što ih on ne spominje, njegov je problem, a možda i urednička odluka. Naime, ipak se radi o ispovjednom tekstu i osobnoj mentalnoj higijeni. (Ako vas zanima kako i o čemu Mate piše, uvid u izabrana poglavlja imate i na njegovom Instagramu. Na prvu službenu promociju svratite ove subote u Vinkovce na DORF.)

Violina svira epigonima

Bez obzira na prirodu teksta volio bih da se u knjizi, ako doživi još izdanja, nađe i koji redak o ZEZ-u, odnosno Zavodu za eksperimentalni zvuk te sličnim projektima koji su direktno inspirirani pričom iz knjige. Dugo je ona kolala kalnim kanalima i kulturnim kuloarima. Sada kad je ukoričena treba se naći na polici svakog ozbiljnog ljubitelja glazbe na našem jezičnom području.

Samo ne očekujte puno lijepih riječi o živućoj domaćoj alternativi! Od aktualnih glazbenih senzacija najviše je prostora dobio ionako razvikani Repetitor. (I, nekim čudom, M. P. Thompson i Vesna Pisarović.) Pisac vješto zaobilazi zamke support-your-local-scene mindseta i iznenađujuće jasno putuje kroz godine, prezentirajući nam svoja formativna iskustva u kojima je rijetko koji domaći bend imao važnu ulogu.

Uglavnom… knjiga treba biti na polici, jer ćete je čitati opet. Zapravo, čitat ćete je bar triput: prvi put da biste upoznali lik i djelo Mate Škugora, drugi put da biste se vratili na najzanimljivije ili najdirljivije dijelove, a treći put u potrazi za dobrom glazbenom preporukom. Knjiga ne dolazi s CD-om, vinilom ili playlistom, ali možda netko od fanova nešto poduzme po tom pitanju.

„Glazba za Žedno Uho” knjiga je koju ćete citirati, poklanjati i podmetati. Citirat ćete je prijateljima i neprijateljima podjednako, a poklanjati prvima. Kad se već ishaba, a vi pri ruci budete imali kakvo potomstvo, podmetnut ćete mu je kad budete objašnjavali što znači biti beskompromisan.

Doktor Rock’n’Roll


Neki su događaji izmišljeni i nemaju uporište u stvarnosti. Svaka sličnost sa stvarnim osobama slučajna je i nenamjerna.

(Visited 196 times, 9 visits today)

Komentari