Doviđenja, dragi, doviđenja Jesenjin
„Prijatelji su ga napajali vinom, žene su mu pile krv“, rečenica je kojom je Maksim Gorki opisao život svog prijatelja Sergeja Aleksandroviča Jesenjina. Godišnjicu upravo njegove smrti obilježavamo na današnji dan.
Rođen 3. listopada 1859. u Konstantinovu, odrastao je u seoskom okruženju i patrijarharnoj obitelji. Ne samo da je Jesenjin odrastao na selu, selo je živjelo i u njemu. Tako se ni u Petrogradu, tadašnjoj meki pjesništva, ne priklanja ruskim futuristima, već u svojim pjesmama oslikava selo i približava se simbolizmu. Kao veliki idealist, tako je dočekao i Oktobarsku revoluciju. Od nje je očekivao veliki preporod Rusije, pogotovo njegovom ljubljenom selu, koje je trebalo oživjeti. No nakon velikog oduševljenja uslijedilo je i veliko razočarenje. Do preporoda nije došlo, a on sam više nije pripadao niti selu niti gradu.
Njegova je poezija u stopu pratila sva njegova duševna stanja i previranja. Tako i kroz njegovu lirsku autobiografiju, kako u udžbenicima naslovljavaju njegovo stvaralaštvo, možemo pratiti prijelaze između tri faze stvaralaštva: prije Listopadske revolucije, oduševljenje istom, te treća faza nakon revolucije.
Javnosti je najzanimljivija bila njegova veza s tada planetarno poznatom američkom balerinom Isidorom Duncan, no još intrigantniji je način na koji je ovaj mladi pjesnik skončao. U dobi od 30 godina, 28. prosinca 1925. godine, završio je život samoubojstvom u hotelu nakon što je vlastitom krvlju na zidu napisao pjesmu Doviđenja, dragi, doviđenja. Druga teorija kaže da je Jesenjin ubijen po nalogu sovjetskih vlasti, o čemu govori i izvanredni dokumentarni film Tajna smrti Sergeja Jesenjina.
