Eurofilm: Låt den rätte komma in
Horor drama Låt den rätte komma in (Let The Right One In) dolazi nam od redatelja Tomasa Alfredsona, a scenarij je prema vlastitoj knjizi napisao John Ajvide Lindqvist. Ova više drama nego horor definitivno nije za svakoga. Kako je, usudim se reći, tipično za švedsku kinematografiju, kroz svaki se film pa tako i ovaj naprosto mora provući dašak umjetnosti koji neće biti shvatljiv neiskusnim gledateljima. Kao rezultat toga, moguće je previdjeti dobre strane strane filma ukoliko usmjerimo pozornost na žanr i ono što očekujemo od njega. Tako, ako se usredotočimo na to da je riječ o hororu, ostat ćemo razočarani, što je vjerojatno temelj većine negativnih kritika jer ne vidimo mnoštvo scena na kakve smo možda navikli i može se stvoriti osjećaj zakinutosti.
Ipak, velika većina kritika ovog filma je pozitivna. Razloga za to ima, no potrebno ih je uočiti. Kao što je nemoguće shvatiti neke knjige ukoliko već velik broj drugih nije prošao kroz naše ruke, tako je potrebno i za filmove razviti filter, odnosno sposobnost uočavanja onoga što su tvorci određenog filma željeli istaknuti. U ovom se filmu tako ističe razvoj romantičnog odnosa između pomalo bizarne dvoje djece. Naime, čitav se film vrti oko maltretiranog dječaka Oskara (Kåre Hedebrant) koji se imaginarno osvećuje svojim vršnjacima iz škole i Eli (Lina Leandersson), vampirice koja već duže vrijeme uspijeva preživjeti kao 12-godišnjakinja. Ovo dvoje djece upoznat će se za vrijeme još jednog imaginarnog Oskarovog osvećivanja svojim nasilnicima, prilikom kojeg zabija nož u stablo. Nakon što primijeti da nije sam, Eli i on vode kratak razgovor i Oskar primjećuje da je djevojčica slabo odjevena, što je poprilično neobično budući da se radnja odvija usred hladne zime u predgrađu Stockholma. Do njihova će povezivanja, međutim, doći pri jednom od nadolazećih susreta jer Eli uspijeva složiti Oskarovu Rubikovu kocku, čime je on zadivljen.
Njih dvoje kroz film postaju iznimno bliski i konačno se zaljubljuju jedno u drugo. Budući da Oskar živi samo s majkom, a Eli kroz veći dio filma živi sama, njihova usamljenost pridonijet će njihovu zbližavanju. Najveći Oskarov problem, čini se, jest činjenica da ga nasilnici u školi nastavljaju maltretirati, a Eli je istovremeno okupirana pitanjem vlastitog preživljavanja. Njegovi su nasilnici toliko okrutni da se Oskar ne usuđuje uzvratiti im, no nakon što ga Eli uvjeri da im mora uzvratiti kako bi prestali, on to i čini. Ona, ipak, ne može tražiti pomoć od njega zbog vlastite prirode koja ju često ne čini ničim više od ovisnice o krvi. Ipak, on uspijeva ispuniti njen život i učiniti ga nešto toplijim nego što je bio, za što će mu djevojčica do samog kraja biti zahvalna. S druge strane, njezin otac Håkan (iako je upitno je li joj doista otac) upušta se u nekoliko očajnih pokušaja pribavljanja krvi kako bi je nahranio. Eli je gladna i njegovi neuspjeli pokušaji navode je na vlastiti lov. To svakako ne mijenja činjenicu da je Håkan njoj u potpunosti odan te ne nalazi drugu svrhu vlastita postojanja od pribavljanja hrane za nju.
Glavni glumci vrlo su pažljivo odabrani, što je rezultiralo odličnom uspostavom odnosa između dvoje djece koja su jedno-drugom kontrast. Kåre, odnosno Oskar, blijed je plavokosi dječak te plaha i melankolična pojava sam po sebi, a Lina, odnosno Eli, tamnokosa je i neustrašiva djevojčica, koja je ipak zadržala određenu količinu naivnosti. Primjećujemo to kad se sama upušta u ubojstva koja su nimalo diskretna. Jednom prilikom čak i ne uspijeva ubiti te zarazi ženu koja kasnije sama odlučuje umrijeti te doslovno izgara. Sva bizarnost djevojčice vampirice oslikana je upravo u tim scenama njenog lova, a zanimljivo je i osvježavajuće svjedočiti djevojčici koja ne samo da igra ulogu vampirice, već je i glavni lik filma. Låt den rätte komma in moguće je zavoljeti i(li) shvatiti tek nakon što smo pogledali brojne filmove, no ono što je svakako važno uočiti, jest vjernost mitu o vampirima kojoj svjedočimo u nekoliko navrata, ali najviše onda kad je Eli potreban poziv kako bi ušla u Oskarov stan, a posljedice ne dobivanja istog nisu nimalo lijepe.
Što se tiče dojmova – bili oni loši ili dobri ionako su subjektivni, ali ovakve filmove uvijek je korisno pogledati jer se iz svakog pogledanog filma može naučiti nešto novo, pogotovo ako je film drukčiji od filmova na koje smo navikli. Ovaj je upravo takav jer ne samo da u podlozi ima mit o vampirima, već ga manjim brojem horor elemenata stavlja u drugi plan, a u prvi stavlja upravo dramske elemente koji su prvenstveno usredotočeni na odnos dvoje usamljene djece. Upravo je tomu težio i sam redatelj i time postigao da se ovaj film izdvaja među gomilom filmova o vampirima koji su po danas postali tako popularni.
