“Everything I like is either illegial, immoral or doesn’t yet exist”: Novi spoj znanosti i umjetnosti
U petak, 15. listopada u Francuskom paviljonu Studentskog centra otvorena je izložba “Everything I like is either illegial, immoral or doesn’t yet exist” autora Silvija Vujičića. Isključivo za taj nedavno u kulturne svrhe preuređeni prostor, Vujičić je osmislio site-specific projekt koji daje odgovor na svaki izazov prostora istovremeno ga izazivajući, ostavljajući mnogo mjesta praznini prostorije.
Izložba je, prije svega, očit rezultat istraživačkog rada, što odaje kroz radove koji zajedno prezentiraju sažetak znanstvenog istraživanja. Doduše, na neuobičajen način. Vujičićeva sklonost eksperimentu vidljiva je u svakom radu izloženom u prostoru. O tome dovoljno govori činjenica da su grafike na izložbi napravljene kao fotogravure – tehnikom poznatom od početka 19. stoljeća, a ovdje primjenjenom pomoću novih tehnoloških dotignuća. Ipak, laboratorijsko iskustvo i korijeni u znanosti nisu vidljivi u izložbenim eksponatima u Francuskom paviljonu koliko su to inače u ozbiljnim znanstvenim radovima. U takvoj vrsti istraživačkih radova vidljiv je i sam proces dolaženja do rezultata, što Vujičić izbjegava premještajući radove izvan reprezentativnog izložbenog prostora time naglašavajući umjetničku stranu projekta. Znanost i umjetnost se tako konstatno isprepliću, a ovaj projekt predstavlja umjetnost kao rezultat znanosti nužne za njen napredak.
Radovi izloženi u Francuskom paviljonu zajedno sa suptilnim performansima maskiranih kustosa tvore složenu cjelinu koja naizgled zahtijeva razmišljanje. Ono zapravo “dođe” samo od sebe kao rezultat slojevite percpecije prostora, kretanja ljudi, instalacija i umjetnikove priče koju radovi proizvode. Ono što priču pokreće u njezinoj biti je rad poznat pod imenom “Vrt zemaljskih naslada” flamanskog autora Hyeronimusa Boscha na kojemu se projekt i temelji. Početna referenca koja priči daje zaplet je triptih koji već stoljećima izaziva teoretičare neodlučne kada je riječ o određivanju glavne poruke djela. Neki smatraju da je ono moralno upozorenje, dok drugi govore da se radi o uprizorenju ljudskih kušnji.
Silvio Vujičić ne skriva izvor inspiracije za projekt prisvajajući pojedine elemente Boschovog rada, međutim postavlja ih u novi kontekst stvarajući time novo značenje – značenju. Novi sustav značenja zahtijeva novi način razmišljanja, pa je izložba izazov za svakoga tko vidi smisao u otkrivanju novih razina percpcije ili uvođenju novih obrazaca mišljenja i ponašanja u životnu rutinu. Mnoge vjerojatno zgraža činjenica da je u podrumu Francuskog paviljona do 13. studenog moguće pomirisati parfem s ekstraktom mirisa urina pušača i dodatkom arome jestivih bobica. Ostatak posjetitelja čine istraživači skloni eksperimentu i znanstveno-umjetničkom izazovu. Oni Vujičićev projekt promatraju kao cjelinu koja predstavlja neizvedivo i otkriva do nedavno nezamislivo. Destilacija ljudskih izlučevina s dodatkom odabranih sastojaka dio je Vujičićevog rada iz 2006. godine pod nazivom “Parfem”. Predstavljanje ovog bitnog dijela Vujičićeva dosadašnjeg rada odvija se u podrumskim prostorijama prostora Francuskog paviljona. Fermentacija, destilacija, kristalizacija i ostali kemijski pokusi tako postaju dio procesa “izložbe”. Za one koji ne bježe od novih pristupa nekonvencionalnome projekt je osmišljen kao spoj znanstvene i umjetničke perspektive koja uspijeva šokirati, a ujedno smiriti svojom staloženom ironijom.
