„Faith” (Hurts): Iskreno i nepretenciozno glazbeno kontempliranje

SPOILER ALERT! Naježit ćete se.

Krajem lipnja, nakon gotovo tri godine zatišja, britanski synth-pop dvojac pod imenom Hurts najavio je izlazak novog albuma. Uz svu neizvjesnost i preslušavanje njihovih starijih izdanja,  četvrtog u rujnu novi nam je album „Faith” napokon pokucao na vrata.

Odmah u startu mogu vam reći da su se Hurtsi vratili još sjajniji nego što su bili i drugačiji nego što smo ih pamtili! S njima nam je došlo sunce i vikend prigodan za uživanje u novom albumu i promišljanje o životu.

Pet studijskih albuma u 11 godina rada

Hurts su 2009. godine u Manchesteru osnovali vokalist Theo Hutchcraft i klavijaturist Adam Anderson. Njihov prvi studijski album „Happiness” objavljen je 27. kolovoza 2010., a u samo tjedan dana prodan je u 25 493 primjeraka, čime je dobio titulu najbrže prodanog albuma jednog britanskog benda.

U čak 12 europskih zemalja, album je ušao u ljestvicu top 10 te je prodan u dva milijuna primjeraka diljem svijeta. Njihova najpoznatija pjesma Wonderful Life dolazi upravo iz najranijih dana, a u samom početku postala je miljenik radijskih postaja što je, uostalom, ostala i do dana današnjeg. Nakon slavnog prvijenca, objavili su još tri studijska albuma koji su također postali izrazito uspješni.

Od 2017. godine za Hurts se nije moglo mnogo čuti. Bilo je upitno hoće li se uopće jednog dana vratiti na scenu i upravo nas je najava novog albuma sve iznenadila, ali tri godine čekanja se isplatilo! Hurtsi su nam se vratili, i zbog toga mi je srce ispunjeno.

Album nastao tijekom egzistencijalne krize

No, zbog čega je Hurts prohujao s vihorom i čekao čak tri godine da ustane iz mrtvih?

Već 2017. godine, Theo Hutchcraft u pismu je otvoreno progovorio o borbi s depresijom i iscrpljenošću te nije bio siguran hoće li ikada ponovno stvarati glazbu.

Upravo zbog toga, bend je novim albumom odlučio iznijeti ljudske osjećaje koji su skriveni u najdubljim zakutcima našeg uma. To su pjesme pisane tijekom egzistencijalne krize, nesigurnosti i sumnje u samoga sebe, pjesme koje, kad zatvorite oči, govore u našoj duši. I tjeraju nas da dublje promislimo o vlastitim idealima i životnim odlukama.

Autobiografski album

Na svom Instagram profilu Theo Hutchcraft napisao je tekst zbog kojeg poželite zaplakati, jer govori istinu. Istinu čiji se djelić razotkriva svakom pjesmom.

The early days of making this album were tumultuous and terrifying. Personally, it was one of the darkest, most difficult periods of my life. I couldn’t focus, I couldn’t function and I could barely feel. I didn’t know if there would even be another album. But time moved on, things got easier and slowly I found my way back towards music.

U svojim najtežim trenucima Hutchcraft je snagu pronalazio u glazbi, te je svoju bol i patnju želio izreći upravo njome. Autobiografski štih koji je dvojac odlučio ukomponirati u svoje novitete album čini glazbeno vrjednijim i kvalitetnijim, a istovremeno ide ukorak suvremenoj svjetskoj glazbi.

Mračni vizuali i kombinacija različitih zvukova

Zbog kombiniranja različitih zvukova svaka je pjesma specifična. Bend je uspio vrhunski spojiti sjetu i poletnost čime razbija mračne vizuale. Dok su pjesme All I have to give, Darkest Hour i White Horses polagane i melankolične, ostale su brže i „zvučnije”, a u svakoj od njih Hutchcraft se vokalno u potpunosti ispunjava.

Osim toga, na scenu se vraća u novom stylingu – s dugom kosom i u crnom odijelu, a ne pokušava sakriti ni svoje plesne sposobnosti. Upravo zbog varijacija zvukova i vizualnih ostvarenja, svaka pjesma alegorijski pripovijeda svoju priču.

Ne postoji univerzalno pravilo kojem je određeno značenje pjesme, već ju svatko kao individua može shvatiti na svoj način, u čemu leži i moć glazbe – mogućnost da samostalno dopremo do srži onoga što je pjesnik svojim djelom htio reći, a da nas pritom nitko ne može optužiti kako smo pjesmu shvatili na pogrešan način. Uostalom, u glazbi ne postoji riječ pogrešno. Ona je subjektivna i dopušta nam da joj u potpunosti posvetimo sami sebi, svoje misli i osjećaje; sve tajne koje nam se vrzmaju u mislima.

Uvijek prepoznatljiv vokal

Nakon što je prije nekoliko mjeseci izašla Voices koja se nalazi na novom albumu, intenzivnije sam počela pratiti Hurts kako bih bila ukorak s njihovom novom glazbom. Kada je krajem lipnja osvanula i Suffer, koja me svojim zvukom oborila s nogu, znala sam da će novi album biti nešto posebno. U pjesmi su mi se osobito dojmili vizualni efekti te prizvuk elektronske glazbe i disco elemenata. Zaintrigirala me raznolikost zvukova kojima je pjesma prožeta, a ponajviše Hutchcraftov karakteristični čisti, nježan, ali dubok vokal zbog čega ne razbijemo glavu prisjećajući se izvođača.

Somebody kao prikaz toksičnih odnosa

Najviše me dirnula Somebody koja je svojom pričom potvrdila želju Hurtsa za stvaranjem glazbe koja progovara dušom. U njoj se na alegoričan način prikazuje toksičan odnos u kojem jedna strana uvijek mora podnijeti veću žrtvu.

Hutchcraft govori da će pronaći nekoga tko će ga tretirati bolje, osobu koju u spotu personificira labud – nježno i nevino stvorenje koje je svoju ljubav spremno pružiti drugome. Spot na izrazito živopisan način dočarava tekst koji se uklapa u napeti prizvuk same glazbe te koreografiju koja odiše boli i patnjom.

I’m sick and tired of the things you’ve done
You won’t be laughing when I find someone
Somebody to treat me better than you.

Zatvorite oči. Zatvorite ih i upalite zvuk. Slušajte glazbu bez pozadinske buke. Usmjerite pažnju na tekst. Tijekom slušanja Darkest Hour bit ćete samo fizički prisutni gdje god se nalazili, dok će vam duša lelujati nekim drugim prostranstvima. Prepustite se kontemplaciji, posegnite do srži samih sebe i napravite jedan krug oko svojih života.

Vratite se korak unatrag i preispitajte se – sami ste, ne morate strepiti da će na površinu isplivati komadići nečeg što ste davnih dana odbacili. Pronađite iskru sreće u sebi i ne dopustite da se ona ugasi. U teškim trenucima pronaći ćete tu iskru i ona će vas voditi. Ta iskra možda ćete biti vi sami, a možda će vam ju predati netko drugi – vaša posebna osoba i nit vodilja na životnom putovanju.

When it all breaks down
I will keep you safe
In your darkest hour
I will light the way.

Najbolje glazbeno postignuće Hurtsa

„I genuinely believe that this album is some of the best music we’ve ever made.” napisao je Hutchcraft povodom izlaska novog albuma. I nije pogriješio. „Faith” je, usudila bih se reći, njihovo najbolje glazbeno postignuće. Premda se mogu pohvaliti izrazito kvalitetnim opusom, „Faith” je po mnogočemu drugačiji od njihovih prethodnih izdanja. On je preslika njihovih misli, osjećaja i trenutaka s kojima su se borili tijekom posljednjih godina. „Faith” je njihovo dijete koje se izrodilo iz pretrpljene boli i tuge te je stoga odraz njihove duše više negoli je to bilo koji drugi album.

2017. godine stvorili su „Desire” koji je ekvivalentan hitovima koji se svakodnevno vrte na radijskim postajama, dok su se 2020. odmakli od želje da svoju glazbu učine popularnom, i umjesto toga joj udahnuli život.

Glazba kao smisao života

Ono što me posebno veseli činjenica je da Hurts nije podlegnuo iskušenjima moderne glazbene scene, već se svojim pjesmama odlučio u potpunosti prepustiti. Iz istinske ljubavi prema onome što rade, Hutchcraft i Anderson stvorili su glazbu koja svakim slušanjem oživljava, glazbu koju kada slušamo iznova sve jače zavolimo.

„Faith” me ugodno iznenadio svojom originalnošću i pozadinom koja iza njega dolazi. U moru kopija, Hurts je odlučio krenuti svojim putem i time nam još jednom dokazati kako se njihovo ime s pravom može svrstati među najbolje suvremene izvođače. Iako su se dugo skrivali ispod kamena, vjerujem da će njihov spektakularni povratak biti zamijećen te da će publika prepoznati pravu vrijednost koja se krije iza svake od pjesama.