Tame Impala (Arena Pula): Koncertno iskustvo za pamćenje
Ne mogu se nikako sjetiti trenutka kad sam prvi put čula za Tame Impalu, no dobro se sjećam da me u njihovu glazbu uvukla pjesma The Less I Know The Better. Jednom kad čujete instrumental, više ga ne možete izbaciti iz glave. To je i razlog zašto mi je ta pjesma trenutno postavljena kao melodija zvona na mobitelu. Naravno, ni YouTube mi nije dopustio da stanem na toj pjesmi. Krenula sam s preslušavanjem njihovih pjesama i vrlo brzo zavoljela taj zvuk, drugačiji od mainstream glazbe koja se neprestano vrti na radijskim postajama.
Najviše me privukla inovativnost i hrabrost da se u vremenu komercijalizma na tržište plasiraju pjesme koje i nisu omiljene medijima. Kad sam čula da Tame Impala dolazi u Hrvatsku, znala sam da moram otići na koncert i čuti Parkerov glas uživo. Zaista, s obzirom na to da su i Monkeysi najavili dolazak u Pulu, ljeto se činilo kao utopija. No, kako se kolovoz približavao, postalo je jasno kako ovo, na svu sreću, nije Morova Utopia.
Fantastičan duo
Budući da me Inhaler oduševio, polagala sam velika očekivanja i u Mattiel, američki bend koji predvodi pjevačica Mattiel Brown, a prati ju gitarist Jonah Swiley. Ušetala je u vrlo pretencioznom crnom kostimu i crnim sunčanim naočalama (kao Trinity iz Matrixa), a ugodno me iznenadio me njezin vrlo staložen i moćan glas. Bila je milina slušati je.
Uspostavili su komunikaciju s publikom te je u jednom trenutku Mattiel rekla: „Jonah, I think they like us”. Publika nije bila toliko energična kao na Inhaleru, no s vremenom se upustila i uživjela u glazbu. Ono što mi se urezalo u pamćenje isječci su spotova koji su se izmjenjivali na zaslonu. Mattiel je opravdao moja očekivanja i zaista svaka čast na odabiru predgrupa. Obje su publiku izvrsno uvele u koncertni spektakl.
Intro za pamćenje
Koncert Tame Impale započeo je obraćanjem lažne farmaceutske kompanije AionWell, koja svojim klijentima nudi bolju percepciju vremena pomoću inovativnog lijeka pod nazivom Rushium. Impala tako započinje svaki svoj koncert u sklopu turneje „The Slow Rush”, koja je ime dobila prema najnovijem albumu iz 2020. godine. Reklama je vrlo hipnotizirajuća, što se i poklapa s nuspojavama koje Rushium može izazvati. Uvertira u koncert vrlo me iznenadila, a vidjelo se da je Kevin uspio privući pažnju publike.
Vrlo je hrabro uopće nastupati dan nakon Arctic Monkeysa, čije su karte rasprodane u rekordnom vremenu, no na Parkeru se vidjela neizmjerna sreća što je imao priliku stati na pozornicu pulske Arene.
Nekoliko je puta napomenuo da mu je vrlo drago što je ovdje i da je publika nevjerojatna. Zaista, ljudi su neprestano pljeskali u ritmu, pjevali na sav glas i komunicirali s izvođačem kad je on to inicirao. Parker je, za razliku od Alexa Turnera, pozdravio publiku na početku. Tijekom koncerta nam se obraćao, pitao nas je kako smo, kako se držimo i treba li nekome vode. Pokazao je svoju srdačnost i brižnost, što je izazvalo pozitivne reakcije kod publike i dodatno podiglo atmosferu.
Pjevao je dva sata, i vidjelo se da je to radio sa srcem i dušom. Neposredno prije bisa svjetla su se ugasila, Parker se sa svojim sviračima povukao, a publika je u neizvjesnosti čekala kad će napokon odsvirati The Less I Know The Better. Naravno, Parker se vratio i još jednom nam priuštio melem za uši. Pjesmu nisam mogla snimati duže od pola minute jer su mi se ruke počele tresti. Čuti tu pjesmu uživo zaista je poseban osjećaj. Koncertni su spektakl zaključili pjesmom One More Hour – i publika je zaista htjela da se svirka nastavi.
Nakon pozdrava, ljudi su još neko vrijeme ostali stajati plješćući. U tom su me trenutku preplavile emocije i mislila sam da ću zaplakati. Iako mi je Arctic Monkeys omiljeni bend, Tame Impala je napravilo predivan koncert koji nikada neću zaboraviti. Vidjeti takvu iskrenu interakciju s publikom jednostavno je neprocjenjivo. Ljudima se doista svidjela dobroćudnost kojom je Parker sijao.
Svjetlosni efekti – pun pogodak!
Kvalitetu njegova glasa uopće je suvišno komentirati jer ju je svojim nastupom definitivno potvrdio. Izrazito dobar instrumental i zavidne Parkerove pjevačke sposobnosti u stopu su pratili svjetlosni efekti koji su itekako dolazili do izražaja. Na zaslonu su se izmjenjivale različite linije i oblici te se stvarala svojevrsna optička varka, svjetla reflektora obasjavala su pulsku Arenu u svim bojama.
Poigravanje sa svjetlošću poklapa se sa psihodeličnim zvukom Tame Impale, u što nas je i uvela reklama farmaceutske kompanije. Rushium zaista ima određeni učinak, ali u pozitivnom smislu. Bilo je vrlo umirujuće samo sjediti i slušati glazbu, gledati boje kako se izmjenjuju. Još uvijek se ježim!
Eva i Patrik prije koncerta „upozorili” su me koliko ću uživati u Tame Impali, i mogu reći kako su bili u pravu. Ovo je jedan od koncerta kojem bi se neprestano vraćala jer je dotaknuo moj najkrhkiji djelić duše. Zaista sam uživala i bilo mi je neizmjerno drago vidjeti da i Parker uživa u svojem nastupu. Iako pulska Arena nije bila popunjena kao dan ranije, atmosfera je bila nekako toplija.
Ljudi su cijenili srdačnu dobrodošlicu i vjerujem da su mnogi, poput mene, pomislili da im ovo neće biti posljednji put da prisustvuju koncertu Tame Impale. Također, prema Parkerovim riječima, i on će se rado vratiti u Hrvatsku. Svidjela mu se publika koja je njegovu glazbu prihvatila u naručje i lelujala dva sata u zvucima psihodelika.
Iza mene su dvije prekrasne koncertne večeri koje ću zauvijek pamtiti. Zahvalna sam što sam dobila priliku uživo čuti izvođače koje zaista cijenim i čije mi se pjesme neprestano vrte u slušalicama. Život je zaista san kad postoji glazba koja te može barem nakratko odvući od svih problema i pružiti ti utočište.
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.
