novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

Filmolista: Redateljski usponi i padovi Xaviera Dolana

Dolan
Foto: Press Discovery Film
Vrijeme čitanja: 3 minute

Iako nema redateljske uzore, već ‘fura svoj film’, osobito cijeni rad Michaela Hanekea. U ovom trenutku Hollywood se ‘grabi’ za njega dok režira i producira svoj prvi film na engleskom jeziku The Death and Life of John F. Donovan, u kojem mu glavne uloge glume Natalie Portman, Jessica Chastain, Thandie Newton i Susan Sarandon. Njegovo ime je Xavier Dolan i on je filmski wonderboy iz Montreala koji svojim filmovima dominira velikim filmskim festivalima od 2009. godine. Kako danas, 20. ožujka, mladi redatelj slavi svoj 28 rođendan te njegov najnoviji film It’s Only the End of the World u distribuciji Discovery Filma trenutno igra u kinima (recenziju filma možete čitati ovdje), odlučili smo uraditi filmolistu koja kombinira Box Office zaradu, broj nagrada te IMDb ocjenu publike.

5. Tom at the Farm (2013)

Teme koje se iznova javljaju u Dolanovim filmovima svakako su homoseksualnost, teški obiteljski odnosi, ljubav i smrt. Nakon uspjeha prva tri filma, Tom at the Farm je razočarao dotadašnju publiku wonderboya. Svi su očekivali mnogo više od ispreplitanja do tad viđenih filmskih tema, kadrova i redateljeve tugom natopljene glume. Iako je jedini rad koji svom autoru nije donio niti jednu nagradu u Cannesu, uspio je biti nominiran 32 puta te je osvojio 8 nagrada, od kojih bi najbitnija bio FIPRESCI s Venecija film festivala.

4. Heartbeats (2010)

Ovaj film o prijateljima, zarobljenim u ljubavnom trokutu, najmanje je nagrađeni rad Xaviera Dolana. Ipak, njemu pripada četvrta pozicija jer je stvorio vjernu publiku autoru. U trenutku kada je izašao, Hollywoodom je još uvijek vladala zaluđenost ljubavnim trokutom vampira, vukodlaka i tinejdžerice (u kojem je X. Dolan posudio glas Jacobu u Kanadskoj sinkronizaciji), pa se može smatrati da je ovaj film ponudio mladima zreliji i kvalitetniji uvid u temu. Film je bio nominiran za 21 nagradu, od čega je osvojio svega 6 njih.

3. Laurence Anyways (2012)

Drama koja prati desetogodišnju tranziciju osobe iz muškarca u ženu te način na koji to prihvaća okolina, dosad je najduži i najkompleksniji Dolanov rad. Dosta često nepravedno zapostavljen u odnosu na njegove druge filmove, prvi je rad u 4:3 formatu te drugi po broju nominacija, 65 njih, od kojih je osvojio 18. Istinsku vrijednost filma Laurence Anyways znat ćemo za nekih 10-ak godina, kada će vjerojatno bolje proći test vremena od ostalih filmova ovog redatelja.

2. I Killed My Mother (2009)

Koliko redatelja može reći da su izložili svoj filmski prvijenac s 20 godina u Cannesu? Ako dodamo na to da je scenarij napisao sa 16, dobar dio filma financirao svojim novcem (prikupljenih glumom i sinkroniziranjem filmova, od kojih je najpopularniji lik kojem je posudio glas Ron Weasley iz Harry Potter filmova), te glumio protagonistu, zaista postaje jasno zašto je dobio titulu “wonderboy”. Ovaj dijelom autobiografski rad o teškim odnosima majke i njenog homoseksualnog sina, nominiran je za 40 nagrada, od kojih je pokupio 27. I Killed my Mother Dolanu je donio prvu nominaciju za nagradu Cesar te osvojio tri nagrade u Cannesu (C.I.C.A.E., Nagrada mladog žirija i Directors’ Fortnight).

1. Mommy (2014)

Film nominiran za 107 nagrada, od kojih je osvojio 49, povratak je redatelja temi odnosa majke i sina te zasad slovi kao njegov najbolji rad. „Priča je konzistentna i koherentna od početka do kraja, a poznavatelju Dolanovog œuvre nije teško detektirati neke od glavnih tematskih točaka koje ga drže na okupu. Tako što se odmaknuo od prikazivanja problematike odnosa s majkom kroz prizmu lika-homoseksualca, Dolan ju je sada istinski uspio uprizoriti do samoga kraja. Socijalna problematika je ono što se pri tome ne smije zapostaviti, budući da time pogođene individue moraju i agitirati u ekstratraumatskom prostoru realnosti. Stoga Mommy očarava svojom tragičnom jednostavnošću i grotesknom estetikom, a subverzivne poruke koje su utkane u gotovo svaku scenu i pjesmu prikazanu u filmu i kulminacija teksture fabule, nadražena probijanjem četvrtog zida i glazbenim naslovima, eksplodira u oku gledaoca tik pred Steveovo finalno probijanje spona filma, društva i realnosti“ (Krešimir Bobaš, recenzija).

Be social

Komentari