Advent na Ziheru - 2024
2. prosinca 2024.

Vrijeme čitanja: 4 minuteI ove godine Advent na Ziheru donosi nagrade, ali i zanimljive priče i preporuke.

"Bilo je sada" [Dunije - naslovnica albuma]
26. studenoga 2024.

Vrijeme čitanja: 5 minuteDugo smo čekali, a nismo ni znali da na to čekamo, na sastav kao što su Dunije. One ne samo što su supergrupa jer su poznate umjetnice koje su svoja znanja i talente sastavile i napravile nešto iznimno, one su prijateljice i žene koje se međusobno vole i poštuju, što se itekako osjeti.

Film

Filmolista: Filmovi inspirirani pričama Raymonda Carvera

Raymonda Carvera
Foto: theshatterednotes.tumblr.com
Vrijeme čitanja: 4 minute

And did you get what
you wanted from this life, even so?
I did.
And what did you want?
To call myself beloved, to feel myself
beloved on the earth.

Navedeni stihovi pripadaju Raymondu Carveru, jednom od najpoznatijih američkih pjesnika i pisaca kratkih priča iz druge polovice 20. stoljeća. Sažet, intenzivan i precizan u zahvaćanju bitnih karakteristika običnih ljudi – takav je bio Carver. Ono što je svakidašnje, poznato (i često neugodno) on, naoko jednostavno, pretvara u opće, gdje se svi prepoznajemo. Gdje se ljubav gasi, gdje su ljudi tromi i apatični, gdje se razotkrivaju tajne, nalazi se Carver koji nam i danas svojim kratkim pričama govori da nas poznaje bolje negoli znamo sami sebe. I, kako kažu njegovi stihovi, uistinu jest voljen u svijetu. Tu ljubav prema Carverovu esencijalnom poimanju i prenošenju priča dijele i mnogi filmaši koji su inspiraciju za svoj rad pronašli upravo u njegovim redcima. U nastavku vam donosimo pet filmskih naslova, kratkometražnih i dugometražnih, kojih se uvijek rado sjetimo kada govorimo o Raymondu Carveru na filmskom platnu.

Everything Goes (2004, A.Kotako)

Kratkometražni film Andrewa Kotatka iz 2004. godine temelji se na Carverovoj priči Why Don’t You Dance? iz zbirke What We Talk About When We Talk About Love. Hvaljen od kritike zbog esencijalnosti koju čuva poput priče prema kojoj je nastao, Everything Goes prikazuje neobičnu vezu između mladog para (Abbie Cornish i Sullivan Stapleton) i netom razvedenog sredovječnog Raya (Hugo Weaving) koji se pokušava riješiti vlastite prošlosti prodajom namještaja i stvari na travnjaku ispred kuće. Kada se Brianie i Jack zaustave u prolazu, ne slute da će osim namještaja ponijeti još štogod kući. Everything Goes na pitak, zabavan i vrlo sugestivan način prikazuje kako slomljene ili makar napuknute veze mogu biti; što imamo, a što želimo i o čemu maštamo. Sve spomenuto upakirano je u samo sedamnaest minuta u izvrsnoj izvedbi australskih glumaca.

Foto: minutelovestories-blog.tumblr.com
Whoever Was Using This Bed (2016, A. Kotako)

Andrew Kotatko razveselio je mnoge kada se dvanaest godina nakon vrlo uspješne ekranizacije priče Why Don’t You Dance? iznova okušao s Carverovim predloškom. Ovog je puta odabrao Whoever Was Using This Bed, priču koja pod okriljem noći nakon misterioznog poziva otkriva tajne supružnika Raya (Jean-Marc Barr) i Iris (Radha Mitchell). Kotatko je i ovog puta napravio odličan posao, prikazavši britku i duboku studiju bračnog para koji je proveo mnogo godina zajedno, a i dalje si ima mnogo toga za reći. Propitivanje sebe i sebi bliskih osoba nikada zapravo ne prestaje, samo je pitanje kada i kako će naše sumnje izaći na vidjelo. U misterioznom, noćnom okruženju Carver i Kotatko još nam jednom, izravno i precizno otkrivaju sve ono o čemu bismo najradije šutjeli, ali ne možemo.

Foto: facebook.com/whoeverwasusingthisbed
Jindabyne (2006, R. Lawrence)

Još je jedan australski redatelj potražio inspiraciju u Carverovu stvaralaštvu. Riječ je o Rayu Lawrenceu koji je 2006. godine snimio film Jindabyne prema priči So Much Water So Close to Home. Iako je film podijelio kritiku, kod publike je prošao vrlo dobro pa je njegov značaj tolik da je još dalje proširio glas o američkom autoru kratkih priča i poezije. Međutim, upitno koliko je kvalitetno to učinjeno. Jindabyne prati četvero ribiča koji na svom godišnjem izletu na izolirano riječno područje naiđu u vodi na ženski leš za koji se odluče pobrinuti tek kad njihov ribolov u prirodi završi. Kako se njihova ignorantnost naposljetku odražava na njihove živote te živote obitelji otkriva ostatak filma.

Foto: andrewkiernan-blog-blog.tumblr.com
Short Cuts (1993, R. Altman)

Dok se većina filmaša držala jednostavnijeg recepta ekranizacije jedne od Carverovih priča, Robert Altman u prepoznatljivom je stilu uzeo daleko veći zamah kada je prema sedam priča i jednoj pjesmi napravio trosatni film u kojem se naizmjenično prikazuju životi nekoliko obitelji, odnosno dvadeset i dva protagonista. Naoko nepovezane priče, Altman prebacuje iz Carverova Pacifičkog sjeverozapada u Los Angeles gdje bilježi sve ono iz ljudskih života što možemo zvati bizarnim i normalnim istovremeno. Okosnica je, naravno, obitelj u čitavom spektru tipičnih disfunkcionalnih karakteristika koje može posjedovati, ali i niz benignih akcija koje nose fatalne posljedice i obratno. U teoriji zvuči komplicirano, no u praksi je tečno, zabavno, a katkad i poučno. Naime, teško je vjerovati da ćete nakon ovog filma zaboraviti na narudžbu za tortu ako ste ju napravili.

Foto: facebook.com/CriterionCollection

Birdman (2014, A.G. Iñárritu)

U odličnom filmu Alejandra G. Iñárritua stvaralaštvo Raymonda Carvera nije poslužilo direktno za ekranizaciju, već za stvaranje predstave unutar filma. Naime, protagonist Riggan Thomson (Michael Keaton) pokušava vratiti svoju glumačku karijeru na pravi put stvaranjem predstave na Broadwayu predlošku Carverove priče Beginners iz zbirke What We Talk About When We Talk About Love (što je na koncu naziv Rigganove predstave). No Birdman ne referira samo na Carterovo djelo, već i na njegov lik i stvaralaštvo u cjelini, kao vid umjetnosti koja vrijedi, koja govori o stvarnim osjećajima i stvarnim ljudima (kao odgovor američkoj blockbuster produkciji koju Birdman kritizira) te, na koncu, o ljubavi – osjećaju koji protagonista ovog filma muči na više načina, kao što to čini i Carterovim likovima.

Foto: facebook.com/BirdmanMovie
Be social

Komentari