“From afar” izložba je koja nas želi približiti problemu imigranata
U sklopu 10. Festivala Tolerancije- JFF Zagreb u prostorima Laube 5. travnja otvorila se izložba From afar, talijanskog fotografa Alessandra Pensa. Ona putem fotografija priča priču izbjeglica, azilanata i migranata koji su stizali u Europu i bavi se pitanjem prihvaćanja na ulazima u EU, pogotove u granične zemlje Grčke, Bugarske, Makedonije, Srbije i Hrvatske između 2009. i 2015. godine.
Autor se posljednjih godina bavi problemom imigracije na Mediteranu, radi reportaže o prihvatilištima na Malti, o situaciji migrantskih radnika u poljoprivrednom sektoru na jugu Italije i mladima koji su u nezavidnom položaju u Grčkoj.
U razgovoru netom prije otvorenja saznala sam malo više o njegovim projektima i onome što želi postići. Činjenica je da se u vijestima i novinama priča samo o brojevima. No, Pensov je cilj ispričati priču jednog čovjeka, pokazati tko su ti ljudi, dati im lica i podsjetiti da iza njih ostaju i njihove obitelji.
Svojim radom buni se protiv Dublinske uredbe, prema kojoj tražitelji trebaju podnijeti zahtjev i ostati u europskoj zemlji u kojoj su prvi put identificirani, a ta zemlja ima odgovornost odlučiti o njihovom zahtjevu za azilom. Autor ističe da se problem javlja kada država odbija dati azil radi čega se ljudi ne mogu zaposliti, poslati djecu u školu i naposlijetku postaju beskućnici.
Također se dotiče činjenice kako se ne postavljaju pitanja o tome što će biti s ljudima nakon što stignu na konačno odredište. Koji je plan zemlje u koju su došli? Kako će se potrošiti novac koji se trenutno troši na vojne operacije, gradnju zidova, ograđivanjem granica? Kada će prestati lančana reakcija nesigurnosti, nepovjerenja, zidova, kršenja zakona, kriminala?
Alessandro Penso istražuje i prati izbliza što se događa. Svojim fotografijama pokušava prenijeti ono što sam smatra bitnim. “To je moj doprinos. Biram koji dio ću okinuti”, i nadovezuje se kako je život tih ljudi tih i spor, dolaze izdaleka, prelaze granice i granice, čekajući noćima. Za to treba mnogo hrabrosti, otisnuti se u nepoznate vode ne znajući hoćeš li ikada stići. Jednu od takvih priča može ispričati fotografija majke i djeteta pod folijom. Ona je zasigurno i jedna od snažnijih i emotivnijih jer miješa u sebi tragediju i nadu. Snimljena je na otoku Lezbosu nakon mučnog putovanja nakon kojeg je majka ostala u šoku jer nije vjerovala da će ikada stići na čvrsto tlo.
Umjetnik je za kraj izjavio: “Ne želim dati rješenje u svojim fotografijama. Želim samo postaviti pitanje. Važno je da ljudi imaju pitanje o kojem će razmišljati. Jer kad imaš pitanje ono će te tjerati na daljnju potragu za odgovorom.”