„Gospoda” (prva sezona): Ritchie se vraća kući

Edward Horniman, satnik u britanskoj vojsci, jednog dana dobiva iznenadni poziv – njegov otac, vojvoda od Halsteada, na samrtnoj je postelji. Eddie dolazi na posljednji susret s ocem koji mu oporukom ostavlja velik dio svog imetka i titulu vojvode, unatoč tome što nije njegov prvorođeni sin. Ono što Eddie ne zna jest da je cijelo imanje paravan za proizvodnju kanabisa u kojem je Eddiejevom preminulom ocu partnerica bila zloglasna Susie Glass, kći utamničenog narko-lorda Bobbyja.

Unatoč tome što zna kakve posljedice taj posao može imati za njega i njegovu obitelj, Eddie nastavlja obiteljsku tradiciju te polako postaje dio kriminalne organizacije. Shvativši da se uvalio preko grla, Eddie pokušava sklopiti dogovor s obitelji Glass. Oni će se povući s njegova imanja do kraja godine, no zauzvrat on mora osigurati veću produktivnost. Koliku će cijenu morati platiti za to?

„The Gentlemen 2: 2 Gentle 2 Men”

Serija od osam epizoda pod nazivom „Gospoda” spin-off je istoimenog filma iz pera Guyja Ritchieja koji je svjetlo dana ugledao 2019. godine (film, ne Guy Ritchie). Nakon niza blockbustera koji su odudarali od Ritchiejevih korijena, „Gospoda” je bio svojevrsni povratak njegovim ranim filmovima. Crna kriminalistička komedija s vrhunskom glumačkom postavom i njegovim posebnim autorskim pečatom i dan-danas ostaje podcijenjeni hit koji bi trebalo ponovno pogledati, a to će zasigurno mnogi i učiniti nakon što pogledaju ovu seriju.

Okupivši raznolik raspon glumačkih imena – od nepoznatih poput Daniela Ingsa do srednje poznatih poput Thea Jamesa i Kaye Scodelario pa do poznatih suradnika i velikih glumačkih imena kao što su Vinnie Jones i Giancarlo Esposito, Ritchie u bogat rezime stavlja i seriju i to za najveću streaming platformu Netflix (tudum). No, kao i kod svih njegovih filmova, i ovdje postoji preokret koji uvelike određuje daljnji tijek filma ili serije.

Stil iznad sadržaja

Nakon što je režirao prve dvije epizode u kojima saznajemo osnove radnje i u kojima se polako slažu dijelovi slagalice, Ritchie kaže „Cheerio!” i odlazi te prepušta seriju svojim suradnicima. Iako oni zadržavaju neke odrednice njegovog stila (ekscentrične likove, crni humor, dijalog prepun dosjetki, mnoštvo preokreta i druge) na vidjelo izlaze sve mane njegova stila, ali i samog koncepta.

Što god mu je film kraći, Ritchie je bolji jer uspijeva sadržati svježinu i fokus. To pak ne znači da on ne može napisati i snimiti nešto duže od dva sata i da to ne bude odlično, no ovo je ipak stvoreno za hard-core ljubitelje njegova stila, stila koji počinje gubiti na sadržaju kako radnja odmiče.

Smještena u klasični ričijevski svijet trgovine drogom, ilegalnog boksa, bogatih skorojevića, ekscentričnih ubojica i u kojem policija kao da ne postoji, serija „Gospoda” govori o Eddieju Hornimanu, plemiću i vojniku koji se mora izvući iz ralja britanskih gangstera koji su mu zaposjeli imanje i koji neće otići ako ih se ne otjera. Ili ako im on ne osigura dovoljno novca povećanjem produktivnosti farme kanabisa i tako ih na miran način natjera da odu.

Komplikacije počinju kad Eddiejev brat, ovisnik o kokainu, Freddy upada u nevolje s liverpulskim klanom krijumčara kokaina kojeg predvodi manijakalni John „Evanđelje” Dixon koji je neobični nadimak dobio zbog svoje duboke vjere u Isusa Krista koja je nespojiva s poslom kojim se bavi. Iz tih silnih neprilika Freddyja i Eddieja izvlači nitko drugi doli Susie Glass koja se pokazuje kao moćna saveznica koju vrijedi imati uza se.

Lopovi, ubojice i stotine nabijenih pušaka

Ono što slijedi je niz komičnih i brutalnih situacija u kojem Eddie i Susie dolaze u neprilike s američkim krijumčarima metha koji se skrivaju iza maske gospodarstvenika, irskim Romima, peračima novca, krijumčarima auta koji surađuju s južnoameričkim kartelima, bogatim plemićima koji skrivaju mračne tajne povezane s Drugim svjetskim ratom, albanskim mafijašima i brojnim drugim prijetnjama koje vrebaju u naizgled mirnim engleskim selima i gradovima…

Problem je u tome kako su te prijetnje i ti likovi povezani. Dok je, primjerice, u vrhunskom „Zdrpi i briši” („Snatch”) Ritchie vješto balansirao s nekoliko skupina likova – od boksačkih promotora do irskih Roma, od ruskih mafijaša do američkih gangstera pa sve do engleskih roadmana – ovdje se oni pojavljuju kao misije koje Eddie i Susie moraju prijeći kako bi došli do druge i teže misije. Umjesto da su bar na neki način, ma koliko labavo povezani, ovi se likovi pojavljuju u jednoj do dvije epizode i odlaze bez da više išta o njima čujemo.

Gotovo svaka epizoda izgleda ovako: Eddie i Susie shvaćaju da se pojavio problem i da je zato odgovoran _ubaci ime_ te da je jedini način spriječiti _ubaci ime_ taj da se udruže s _ubaci drugo ime_, no to će ih skupo stajati jer _ubaci drugo ime_ traži od njih da izglade njegov račun s _ubaci treće ime_. Oni pronađu način kako riješiti problem i tu je kraj epizode.

Serija koja se pogleda u dva do tri daha

Što nas to privlači „Gospodi” i zašto sam u jednom dahu (u redu, 2-3 daha) pogledao cijelu sezonu? Kao prvo, jer mi je to posao odnosno hobi. Kao drugo, jer je još Ivo Andrić govorio „Što god radio, uradi pošteno”. Zato ne gasimo seriju nakon samo jedne epizode i pogledamo ostalih osam u tjedan dana.

A kao treće i najvažnije, zato što mi je Ritchie najdraži filmski redatelj i jer bih gledao i vremensku prognozu ili poljoprivrednu emisiju kad bi ju on režirao. Toliko mi je drag njegov stil da bih gledao i romantičnu komediju, žanr koji najmanje volim, u njegovom stilu! A onda znate do kud je došlo.

„Gospoda” imaju i svoje brojne prednosti koje seriju izdvajaju u moru ostalog sadržaja, i filmskog i televizijskog. Ponajprije je to relativna kratkoća serije, odnosno samo osam epizoda, koje se pogledaju u jednom vikendu. Tu je i sjajna glumačka postava u kojoj se ističu Daniel Ings kao Freddy i Kaya Scodelario kao Susie. Imamo zanimljivo okruženje, čudne i uvrnute likove, napetu radnju, crni humor i mnoge druge sastavnice koje, iako nisu na razini njegovih filmova „Lopovi, ubojice i dvije nabijene puške” i „Zdrpi i briši”, ipak ovu seriju čine vrijednom gledanja i označavaju konačan povratak Ritchieja svojim korijenima nakon petogodišnje pauze.

Serija je i zanimljiva s tehničke strane, posebno po svojoj glazbi koja varira između operne zborske glazbe i klasične glazbe pa do grimea, podvrste hip hopa karakterističnog za Englesku.

Minusi „Gospode”

Iako je na papiru zanimljivo vidjeti kako se neki podatci ispisuju na ekranu i služe kao svojevrsni autorov komentar, to počinje biti zamorno kroz nekoliko epizoda, kao i operna glazba prigodnija za crkvu, negoli za skladište marihuane. Isto vrijedi i za često korištenu tehniku flashbacka – ako je rjeđe korištena, sjajna je; ako ju koristite za svaki put kad netko kaže „gospodin Johnston” („Johnston s T”), ona gubi na svojoj efektivnosti i počinje biti zamorna.

Sveukupno, iako smo vrlo podijeljenih osjećaja (ili možda nismo? Ili jesmo?), ipak možemo preporučiti ovu seriju, posebice svim onima naviknutima na Ritchiejev stil koji možda pati od nedostatka sadržaja, no tako je zabavan da mu se može progledati kroz prste.

Što nas novog čeka u radionici londonskog Tarantina?

Ponajprije, tu je film „Ministarstvo negospodskog ratovanja” u kojem glume Alan „Reacher” Ritchson, Henry Cavill, Eiza Gonzalez, Henry Golding i drugi, a koji je Ritchiejeva verzija Tarantinovih „Nemilosrdnih gadova”. Film će izaći u travnju ove godine, no zasad ga nema u hrvatskim kinima.

Tu su i već najavljeni filmovi za godine koje slijede – „In the Grey” u kojem glume Cavill, Gonzalez i Jake Gyllenhaal te „Izvor mladosti” u kojem glume John Krasinski i Natalie Portman te, naravno, druga sezona „Gospode”.