novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

„Operacija Fortune: Prevara stoljeća” – Vrati se, Ritchie, sve će ti biti oprošteno!

operacija
Foto: Facebook.com/OperationFortune/photos
Vrijeme čitanja: 5 minute

Skupina ukrajinskih mafijaša provali u znanstveni laboratorij i ukrade Ručicu, tajanstveni predmet koji bi mogao učiniti veliku štetu ako padne u pogrešne ruke, a to su sve osim onih britanske tajne službe na čelu s Nathanom Jasmineom i Orsonom Fortuneom, njegovim najboljim operativcem.

Sad je na njima da angažiraju glumca Dannyja Francesca i tako stupe u kontakt s Gregom Simmondsom, milijarderom koji posreduje u prodaji Ručice.

U jazu između gangsteraja i blockbusteraja

Redatelj Guy Ritchie jedan je od najosebujnijih i najposebnijih autora današnjice, jedan od rijetkih filmaša s prepoznatljivim redateljsko-scenarističkim rukopisom. Slavu je stekao režirajući niskobudžetne britanske gangsterske filmove („Lopovi, ubojice i dvije nabijene puške”, „Zdrpi i briši”), koji su bili i financijski i kritički uspješni, zatim je uslijedilo razdoblje filmova koji nisu požnjeli toliki uspjeh („Revolver”, „RockNRolla”), a nakon toga je njegov talent primijetio i širi Hollywood.

Tako je Ritchie počeo režirati visokobudžetne akcijske blockbustere s ponešto miješanim uspjehom, od vrhunskih („Šifra UNCLE”) preko osrednjih (franšiza o Sherlocku Holmesu s Robertom Downeyjem Juniorom u glavnoj ulozi) pa sve do razočaravajućih („Aladin”) i jednostavno groznih („Kralj Arthur: Legenda o maču”).

Britanski filmaš vratio se korijenima s „Gospodom” koji ima taj njegov posebni cockneyjevski štih i koji je bio dobar povratak u formu započetu s njegova prva dva filma, zatim je režirao film koji je prijelazna faza između gangsterske i blockbusterske faze („Dani gnjeva”) da bi ove godine u kina konačno izašao „Operacija Fortune: Prevara stoljeća”.

Ono što Ritchiejeve filmove čini posebnima su njegov osebujan smisao za crni humor, postmoderni narativi i takozvani hyperlink cinema, odnosno isprepletene linije narativa, česte retrospektive ili flashbackovi, ludi, pomaknuti likovi; slow motion, brza montaža kadrova, podijeljeni ekran, neobično snimani kadrovi iz najrazličitijih kuteva i druge sitnice koje dobar film znače. I dokle god toga ima, potpisnik ovih redaka zapljeskat će britanskom majstoru na još jednom vrhunskom filmu.

Nepodnošljiva težina golemog plagijata

Nažalost, čisto sumnjamo da će se to ovog puta dogoditi jer ovaj film ima malo tog ritchiejevskog, a puno toga blockbusterskog i već viđenog. Za početak ako vas je radnja o tajnom agentu, koji angažira poznatu filmsku zvijezdu i miljenika milijardera-kriminalca kako bi mu se približio i razotkrio ga, podsjetila na neki drugi film, u pravu ste!

„Operacija Fortune: Prevara stoljeća” muku muči s nepodnošljivom težinom golemog plagijata u vidu plagiranja radnje prošlogodišnjeg hita „Nepodnošljiva težina golemog talenta”, u kojem agenti CIA-e angažiraju Nicka Cagea (kojeg glumi Nicolas Cage) kako bi se približio Javiju, milijarderu kojeg glumi Pedro Pascal.

Dok je to ondje poslužilo kao osnovica filma i metahumora koji proistječe iz te situacije, ovdje je to u sjeni tradicionalnog špijunskog filma i tek jedna od sporednih priča. Ipak, još uvijek gledatelju ostaje gorak okus u ustima kad vidi da ni najkreativniji među nama ne mogu pobjeći od plagiranja.

Karakterizacija beskarakternog lika

Ritchiejev drugi izlet u špijunske vode, nakon sjajnog „Šifra UNCLE” s Henryjem Cavillom i “Onim čije se ime ne spominje više u Hollywoodu” u glavnim ulogama, obilježen je igranjem na sigurno.

U glavnoj ulozi je Jason Statham, jedan od najčešćih Ritchiejevih suradnika („Lopovi, ubojice i dvije nabijene puške”, „Zdrpi i briši”, „Revolver”, „Dani gnjeva”). Statham ovdje tumači Orsona Fortunea, mrzovoljnog i otresitog špijuna koji se svojom osobnošću, karizmom ili šarmom izdvaja od svojih pandana – Jamesa Bonda, Ethana Hunta, Jasona Bournea – po tome što Fortune ne posjeduje ni jedno od toga.

operacija
Foto: Facebook.com/OperationFortune/photos

Najlakše bi ga bilo opisati kao Stathama koji nije dobio zasluženi honorar, no koji je zbog ucjene ili sličnog morao doći na filmski set i odraditi posao. Čak i takav, Statham je odradio solidan posao svojim šakama, oružjem u ruci i svojim karakterističnim mrzovoljnim stavom i izlizanim one-linerima. Uz to što nema osobnost, karizmu i šarm, Stathamov lik se ne mijenja i ostaje isti onakav kakvim smo ga zatekli na početku filma.

Toliko o karakterizaciji beskarakternog lika, a sad nešto posve drukčije. Riječ je o sjajnoj glumici Aubrey Plaza koja ovdje tumači tehnološku stručnjakinju i špijunku Saru Fidel. Plaza je neočekivan izbor za rad s prekaljenim filmašem sklonim akcijskim filmovima jer je prije svega komičarka („Parkovi i zabava”, „Bijeli lotus”, „Scott Pilgrim protiv svijeta”), no ovdje je sjela kao budali šamar.

Dok Stathama nema, Plaza kolo vodi

„John nije imao osobnost. Volio sam Johna” – reče Orson Fortune pri upoznavanju vrckaste i sarkastične Sare, žene koja se odmah nameće kao femme fatale filma. Ona je provokativna, cinična, proračunata, zavodljiva i ta koja upravlja muškarcima i vodi igru, nimalo nalik bondovskim djevojkama.

operacija
Foto: Facebook.com/OperationFortune/photos

Rijetko kad se u špijunskim filmovima ovakve vrste viđa situacija u kojoj imamo ženske likovi od krvi i mesa, a ne samo od mesa i kao melem za oči muškim likovima. Stoga je lik Sare na neki način kao lik koji se ruga Ritchieju samom i njegovim mačo likovima (pokušajte se sjetiti jakog ženskog lika iz njegovih filmova) i predstavlja zanimljivu autorovu samosvjesnost i potrebu da adresira taj problem.

Zlikovac filma je Greg Simmonds, milijarder, trgovac oružjem, playboy i filantrop koji u slobodno vrijeme, kad ne prodaje oružje teroristima, organizira aukcijske večeri čiji prihod ide organizaciji koja pomaže siročadi rata. Simmondsa glumi raspoloženi Hugh Grant, nekadašnji lomitelj srca žena diljem svijeta, a danas tumač osebujnih likova kakve smo već imali prilike gledati u Ritchiejevoj „Gospodi” i „Šifri UNCLE”. Za razliku od tih likova, Simmondsov je prilično osiromašen i isprazan zbog traljavo napisanih dijaloga i one-linera koji su i inače boljka ovog filma.

Topovsko meso

Fortuneov tim zaokružuju likovi koje tumače vrhunski reper i solidni glumac Bugzy Malone i iskusni Cary Elwes. Malone je dobar kao topovsko meso i njegov like j još jedan mačo lik u bogatoj Ritchiejevoj galeriji takvih likova. Jedina mana mu je to što je predstavljen kao Amerikanac, iako je po jednoj rečenici lako zaključiti iz kojeg dijela Londona dolazi.

operacija
Foto: Facebook.com/OperationFortune/photos

Elwes glumi prepredenog špijuna Nathana Jasminea koji dobro funkcionira kao protuteža vječito mrzovoljnom Fortuneu, no tu se opet vidi da je Ritchie izgubio britku oštricu satire i komedije te ju je primoran zamijeniti prizemnim i vulgarnim humorom („Tvoja žena mi je za vrijeme seksa rekla…”).

Misija obavljena?

Što se tiče tehničke strane, „Operacija Fortune: Prevara stoljeća” je više nalik blockbusterskoj fazi slavnog redatelja i ne posjeduje šarm ni dušu njegovih gangsterskih filmova.

Iako ima velik budžet, film se ne izdvaja posebno dobrim akcijskim scenama, tek ponekad možemo vidjeti kreativnost u režiji i montaži (brza izmjena kadrova, oružani okršaj iz perspektive glavnog lika, paralelna montaža prilikom provale u vilu, slow motion potjera, paralelne radnje prilikom koje je jedna bez zvuka), no Ritchie previše igra na sigurno i nije se do kraja raspojasao. Treba istaknuti solidnu orkestralnu glazbu Christophera Bensteada koji polako, ali sigurno, stječe ime za sebe u svijetu filmske glazbe.

Kao da se natječe s Bondianom i „Brzima i žestokima” u broju lokacija snimanja, Ritchie seli radnju s mjesta na mjesto (London, Odessa, Maroko, Cannes, Antalija, Doha, Madrid, Los Angeles), odnosno na dva ili tri mjesta koja glume te gradove.

Za kraj, iako je misija obavljena, Ritchie je odnio Pirovu pobjedu s vrlo osrednjim do lošim filmom kojeg bi bilo teško pogledati dva puta i koji pokazuje da je redatelj izgubio draž i čar svojih filmova iz gangsterske faze te da će tu magiju filmova kao što su „Zdrpi i briši” biti teško vratiti. Ipak, za to još uvijek ima nade jer je najavljena serija „Gospoda” prema istoimenom filmu za koju se toplo nadam da će biti još jedan dragulj u kruni britanskog filmaša, londonskog Tarantina.


Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.

Be social
Što misliš o ovom filmu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari