novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Komentar: Ako rock nije kultura, jesmo li svi mi onda nekulturni?

Foto: Press
Vrijeme čitanja: 4 minute
Foto: Press
Foto: Press

Jutros se u 11 sati u Malom pogonu Tvornice kulture održala press konferencija nazvana Rock nije kultura?! Konferenciju su sazvali predstavnici Udruge koncertnih promotora Promo kako bi javno izrazli svoje nezadovoljstvo protiv nedavno objavljenih skandaloznih rezultata dodjele javnih sredstava za glazbene programe od strane Ureda za kulturu grada Zagreba i Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Kao što je već postala tradicija, i ove je godine autorska rock glazba ostala zanemarena dok su se sva, za ovo krizno doba, pozamašna sredstva odlučila ponovo dodijeliti udrugama (prvenstveno Društvu Hrvatskih Skladatelja i udragama i društvima koje je navedeno društvo osnovalo) te, kroz razne festivale i događaje, jazz i klasičnoj glazbi. Očito u Hrvatskoj druga glazba očito ne postoji.

No postoji, a to nam je na samom početku press konferecije u svojoj prezentaciji dao do znanja organizator zagrebačkog Inmusic festivala Zoran Marić. Prema provedenoj anketi, pokazalo se da 80% ispitanika kao svoju javnu kulturnu potrebu u glazbi navodi upravo koncerte suvremene, autorske glazbe pod koju spada prvenstveno rock glazba u svom najširem mogućem smislu, da se ne bi nepotrebno nabrajalo sve moguće i nemoguće podžanrove. Kada se ovako postave stvari ispada ne samo da su sredstva pogrešno podijeljena, već da su podijeljena suprotno od onoga kako bi trebala biti. Ispada da narod nešto želi, a država godinama sustavno ignorira njihove želje i nastavlja davati primat nečemu drugome. Iako su koncerti jazz i klasične glazbe te festivali istog žanrovskog opredjeljenja kulturno dobro koje u svakom slučaju treba njegovati i vrednovati, iskreno sumnjamo da se na onoj hrpi novaca ne može naći nekoliko kuna za glazbu koju toliki ljudi vole i slušaju. Ovime želimo istaknuti važnu činjenicu koju nisam prije spomenuo, a to je da nije istina da se udruga Promo žali jer su dobili neki minorni, mizerni iznos, već se žale jer nisu dobili apsolutno ništa.

Foto: Jan Vukasović
Foto: Jan Vukasović

Dobro ste pročitali, ništa. Što to znači za svakog koncertnog organizatora u državi koji želi sudjelovati u promicanju rock kulture, jer bez obzira na očito negiranje vlasti, rock jest kultura? To znači da će sve morati pokriti sami iz svog džepa i pritom plaćati popriličan porez jer se, za razliku od jazz i klasičnih koncerata, rock koncerti smatraju isključivo komercijalnom djelatnošću koju država jednostavno nije dužna financirati. Vjerujemo da se svaki slušatelj koji sluša ono što danas nazivamo rockom može osjećati uvrijeđenim. Samim tim činom negira se neizbrisiv utjecaj koji je rock glazba ostavila kroz svoja desetljeća postojanja, a koji će zasigurno, možda još u većoj mjeri, ostaviti u budućnosti.

Na pressici je također pokazano nekoliko zanimljivih podataka. Tako primjerice Zagrebačka Filharmonija, o kojoj ste ne tako davno mogli gledati nekoliko priloga u vezi njihovih financijskih problema i suradnje s KD Vatroslav Lisinski, dobiva 30 milijuna kuna. Trideset milijuna kuna. Neka vam ta cifra malo sjedne. U ovom slučaju Filharmonija taj novac dobiva od grada Zagreba, a festivali poput INmusica, koncertni organizatori poput Tvornice kulture, Vintage Industrial Bara i mnogih drugih, da ih sada ne nabrajamo (iako ste nam svi veliki u očima i jako vas volimo) ne dobiju niti jedne jedine kune, a upravo koncerti rock glazbe državi donose ogroman porezni dohodak, dok je, vidite čuda, svaki program unutar strategijskog plana ministarstva – oslobođen od poreza.

Postavlja se logično pitanje – tko je odgovoran za ovo? Krivce u ovom slučaju nije potrebno tražiti dalje od istog onog vijeća koje je odgovorno za odabir onih kojima će se sredstva dodijeliti odnosno Vijeća za glazbu pri Ministarstvu kulture. Ovakvo vijeće, koje ima toliko važnu ulogu i, praktički, kontrolu nad hrvatskom glazbenom kulturom, trebalo bi biti sastavljeno od predstavnika najrazličitijih glazbenih pravaca i izražaja tako da se na vijećanjima može čuti svačiji glas i, na kraju krajeva, donijeti objektivna odluka kome bi doista trebalo dodijeliti sredstva i pomoći s financiranjem. Kako pogađate, ovdje tako nešto nije slučaj, već je, opet, upravo suprotno od stanja kakvo bi trebalo biti. Naime, članovi ovog vijeća su ili dirigenti ili pijanisti ili svirači bilo kojih od instrumenata koje možemo naći u klasičnom orkestru, a uz to i članovi Hrvatskog Društva Skladatelja. To ne znači ništa drugo nego da ovi ljudi godinama sami sebi daju novac dok druge besramno šikaniraju. Ova situacija izgleda upravo kao da se HDS svake godine iznova nagrađuje jer ne žele nagraditi nikoga drugog. Zato što može i zato što mu nitko neće ništa prigovoriti jer su, ponavljamo, svi zaduženi potpuno nezainteresirani (možda čak i needucirani) o značaju koji rock kultura i sve njene izvedenice imaju.

Foto: Jan Vukasović
Foto: Jan Vukasović

Usprkos svemu, današnja press konferencija nije imala za cilj javno iskazivanje nezadovoljstva niti upiranje prsta na odgovorne ljude, već, koliko vidimo i nešto drugo, a to je pred nos javnosti staviti nepravdu koja traje već godinama (i prema novom planu ima namjeru trajati još najmanje osam godina), tako da sam politički vrh dovedu u situaciju kada se rock glazbu više neće moći ignorirati. Upitali smo gospodina Zorana Marića, organizatora INmusic festivala, koji je sljedeći korak ako se ova inicijativa, kao i sve ostale do sada, potpuno izignorira, na što nam je odgovorio da se nada da se to neće dogoditi nego da će određeni ljudi shvatiti problematiku, a ako se najgore dogodi, onda slijedi eventualno skupljanje potpisa za peticiju budući da suvremena autorska glazba očito ima ogromnu publiku. Na konferenciji se također postavilo bitno pitanje – što će se dogoditi ako svi koncertni promotori jednostavno nestanu, progutaju ih financijski problemi jer Grad i država nisu spremni prihvatiti bilo kakav program drugačiji od onog zacrtanog od strane nekoliko individua koje svoje konce povlače u smjeru u kojem im to najviše odgovara. Zapitajte se i vi – kako bi vam bilo živjeti u gradu bez ljudi koji su isključivo svojim radom doveli na stotine dragih vam izvođača, od legendi pa sve do perspektivnih mladih umjetnika čije vrijeme dolazi. Ne bi bilo lijepo, stoga im nemojmo dopustiti da i dalje ignoriraju kulturu koja je promijenila i koja će mijenjati generaciju za generacijom.

Be social

Komentari