novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Intervju

Repetitor: 'Muzika je soundtrack za političku akciju koja onda može utjecati na promjene'

Foto: Press
Vrijeme čitanja: 5 minute
Foto: facebook.com/repetitorbgd
Foto: facebook.com/repetitorbgd

Uoči zagrebačkog koncerta u Tvornici Kulture zadnjeg dana siječnja, popričali smo s Borisom Vlastelicom, gitaristom i frontmenom beogradskog Repetitora. Repetitor se približava dvoznamenkastom broju nastupa u Zagrebu, a osim Zagreba svirali su i na Terraneo festivalu 2011. godine, na SuperUho festivalu 2014. godine, te u Zadru i Splitu. Ovoga puta Beograđani su ovom prilikom odlučili i skočiti do Rijeke, gdje će nastupiti u riječkom klubu Klub, 301.1. Dan poslije su u Zagrebu o čemu smo, među ostalim temama, raspravili s Borisom.

U kojem je stadiju rad na novom albumu? Kada ga možemo očekivati?

To se sa nama nikad ne zna. Za prošli album nam je trebalo godinu i pol dana od snimanja do izlaska, i to stvarno ne planiramo da nam se ponovi, ali snimanje će da dođe kad bude najbolje vreme za to u toku ove godine.  Za sada radimo na pesmama.

Poprilično često svirate u Hrvatskoj. Kakvi su dojmovi nakon nastupa u Hrvatskoj i pred hrvatskom publikom? Je li drugačije nego u drugim zemljama?

Razlike su od mesta do mesta, i od kluba do kluba, a ne na nivou nacije. Svaki grad i svaki klub ima neku svoju spiku, i jedna od najboljih stvari sviranja u grupi je upoznavanje svih tih sredina i mentaliteta, sitnih razlika i krupnih sličnosti.

Odradili ste mnogo koncerata u regiji i nekoliko europskih turneja. Možete li izdvojiti najdraži  nastup i zašto vam je baš on najdraži? Eventualne anegdote s koncerta?

Nema šanse jedan da izdvojimo, ali posebno pamtimo dva koncerta u Zagrebu; onaj prvi klupski u KSET-u 2009. godine na minus beskonačno vani, i ovaj poslednji na Gričevanju pred jako puno ljudi na kraju europske turneje. A verujem i da svi već znaju incident na pesmi Ogledalo tokom koncerta u Močvari pre par godina kad se moj Squier pokazao jačim od mladog konja koji ga je bacio o pod.

Foto: facebook.com/repetitorbgd
Foto: facebook.com/repetitorbgd

Možete nam ukratko ispričati povijest Repetitora, onako kako je vi doživljavate – od nastanka do velikih europskih klubova?

Ukratko, started from the bottom now we here.

Možete li izdvojiti bendove koji su najviše utjecali na vaš zvuk i što slušate u slobodno vrijeme?

Kada smo počinjali, preuzeli smo samo filozofiju Ramonsa da sviramo jednostavno, da ne komplikujemo i ne smaramo. Nismo znali da sviramo na početku, svirali smo iz stomaka, iz osećaja, i eto imali sreće da se kapiramo u tome i da se to nije promenilo. Zvuk koji smo stvorili su drugi opisali kao zvuk pod uticajem Stooges, Nirvana, White Stripes, Pixies, Sonic Youth, Fugazi ili od domaćih Šarlo Akrobate ili Discipline. Pominjana su i razna druga imena, tako smo i saznali za Gang of Four recimo, preko neke recenzije koja je tvrdila da ih kopiramo. Sad kad gledamo to su sve odlični bendovi, ali nismo težili ničemu osim da sviramo jednostavno, da ne smaramo i da ne sviramo iz mozga nego stomaka. Donjeg stomaka.

Neku preporuku za naše čitatelje?

Tek skoro sam pogledao dokumentarac Dig! i od tada preslušavam sve albume Brian Jonestown Massacre hronološkim redom. Preporučujem i sve bendove i knjige lika pod imenom Ian Svenonius, kao i pustinjski bluz Sahare u vidu Tinariwen i Bombino.

Uopće je teško zamislivo da bendovi koji sviraju vrstu glazbe sličnu vašoj u ovoj regiji dobivaju ikakav medijski prostor. No unatoč tome vi ste uspjeli i pokazali da je moguće drugačije. Mislite li i očekujete da će se ovaj zamah nastaviti?

U Hrvatskoj se alternativna scena dobro prati, ima nekoliko aktivnih portala kojima smo zahvalni za to što nas prate, a pred ova dva koncerta smo čak i za Nacional dali intervju. Kod nas nije baš tako, nema nas u medijima jer nema ni medija. Baš se sve svelo na žutu štampu i jako kratke vesti. Ali i bez toga se probijamo onim najboljim načinom, od usta do usta.

Koliko ste utjecali na trenutnu glazbenu scenu u regiji?

To je više pitanje za vas. Nama je nemoguće iz naše perspektive da to vidimo.

Postoje li bendovi iz Srbije i regije kojima prognozirate blistavu budućnost?

Očekujem da Vlasta Popić iz Varaždina i Straight Mickey and the boyz iz Beograda izdaju albume ove godine i nastave da se probijaju. Iz Beograda je i Artan Lili, novi bend sa dosta hitova u najavi.

Preferirate li svirati u zatvorenom ili na otvorenom prostoru? Zašto?

U klubu je najbolje, ali sad je kraj zime, kada se već ne bi bunili da je toplo i da sviramo negde na obali.

Planovi za budućnost?

Da je imamo. Da se dogodi.

Foto: facebook.com/repetitorbgd
Foto: facebook.com/repetitorbgd

Na svakom koncertu Repetitora na kojem sam do sada bio puknula ti je najmanje jedna žica. Je li ”problem” u žicama ili u tebi?

To je od znoja, prejakog udaranja i hrđe na gitari. Hrđu sam malo sredio, ostalo ne mogu i neću. A i nije baš pucala na svakom.

Zagrebačka vas publika očigledno voli i nagrađuje rasprodanim koncertima gdje god se pojavite. Laska li vam to i možemo li u budućnosti očekivati i nešto veći koncert u Zagrebu?

Nešto kod Bana ili na Maksimiru recimo? Ne stvarno, mnogo nam prija to što osećamo od ljudi u Zagrebu, i tu stvarno možda imamo i najtvđe fanove, još od tog već pomenutog KSET-a, u Zagrebu je uvek ludilo.

Što mislite o bendovima koji će nastupati prije vas u subotu, Rusti i Moskau?

Rusti smo tražili da sviraju sa nama jer su mladi, dobri i treba im dati šansu, a nije na odmet ni to što su obradili našu pesmu Zli sin đavola. Moskau je novost u našim životima, videćemo šta nude.

S kim biste voljeli imati koncert ili svirati na zajedničkom lineup-u? Zašto?

Te stvari su obično van naših ruku, a nikad se previše nismo ložili na to s kim bi voleli da sviramo, mada smo ponosni što smo svirali sa sjajnim bendovima poput Stooges, Black Lips, Thee Oh Sees, Queens of the stone age, Deerhoof,  Jack Oblivian. Mogli bi još Dirtbombs ili The Gories, i to je to, ne mora više.

Foto: Press
Foto: Press

Koliko glazba može utjecati na promjene u društvu? Posebice kad govorimo o izvođačima koji imaju aktualne i kritičke tekstove poput vas.

Direktno vrlo malo, ali muzika može snažno da utiče na pojedince i oblikuje kulturu. Na promene društvenih odnosa utiče pre svega politička akcija, muzika je soundtrack  za to i ima svoje mesto, ali sigurno nije dovoljna. Na žalost ali tako je.

Tko piše tekstove? Ima li tekstopisac u bendu neke uzore? U čemu pronalazi inspiraciju, s obzirom da tekstovi nisu isključivo društveno angažirani, već često progovaraju o nekim individualnim ili egzistencijalnim pitanjima?

Pa to i jeste najbolja angažovanost, kroz lične priče i iskustva, gde ima mesta da se tekst shvati na više načina ili ako već nema, onda bar pesma nije pamflet. Ana-Marija polako počinje da piše tekstove, njeni su Dostupni i laki, Laka Zabava i Biću Bolji. Moji su ostali.

Stvarate nove pjesme? Je li netko dominantan autor u bendu ili svi zajedno radite na novim pjesmama?

Stvaramo, nastaje puno pesama, ali ostanu samo one koje prežive testove koncerata, tačnije one koje nama dobro zvuče kad ih sviramo uživo. Zato može da se učini da nismo puno produktivni, ali ne žuri nam se da bi izdavali stvari iza kojih ne stojimo sto posto.  Svi zajedno radimo, Ana-Marija ili ja donesemo rifove, Milena se uključi, a nekad i ona isprovocira svojim ritmom neki rif od kog nastane pesma.

Be social

Komentari