Hugovi “Jadnici” u očima ilustratora devetnaestog stoljeća

U hrvatskim kinima još uvijek igraju Jadnici Toma Hoopera, a sudeći po popularnosti filma, koji je  na nedavnoj dodijeli Oscara pokupio čak tri zlatna kipića, sada je svaka druga osoba upoznata sa radnjom ove knjige Victora Hugoa. Publika diljem svijeta je, kroz oči redatelja, dobila predodžbu Hugoovih likova. No kako su ti likovi bili prikazani 03.04.1862.godine, kada je u Parizu izašlo prvo izdanje ove knjige? Za to su se svojim ilustracijama pobrinuli Emile Bayard i Gustave Brion.

Knjiga obrađuje razdoblje između 1815. i 1832. godine, opisujući i lipanjsku revoluciju, a prati živote nekolicine likova, čije su sudbine neobično isprepletene. Najviše je orijentirana na doživljaje bivšeg zatvorenika Jeana Valjeana koji sebi pokušava stvoriti nov život.

Gustave Brion prikazao nam je Valjeana, bivšeg zatvorenika, koji nakon banalnog zločina – koji je počinio kako bi prehranio obitelj svoje sestre – završi na devetnaestogodišnjoj robiji.

Na robiji ga je čuvao okrutni inspektor Javert, koji mu, prije nego što ga pusti na slobodu, obećaje da ga nikada neće ispustiti iz vida. Svoje obećanje je održao do (svog) poslijednjeg daha. Zanimljivo je da je iduća ilustracija prvi likovni prikaz Javerta ikada nacrtan, a za to je također kriv Brion.

Dobri biskup Myriel, koji je Valjeanov život okrenuo na pravi put, također je Brionovo djelo.

Fantine, po meni najtragičniji lik ove knjige, fatalno se zaljubila u mladića Felixa Tholomyesa, koji ju je iskoristio i potom napustio, a ona je ostala trudna. Prepuštena sama sebi, svoje dijete, Cosette, ostavlja na brigu krčmarima Thenardierovima, te počinje raditi u tvornici koju je osnovao Valjean. Evo kako Brion vidi pokvarene Thenardierove:

Nakon otkaza u tvornici Fantine prodaje svoju kosu i zube, te se počinje baviti prostitucijom, sve kako bi mogla nastaviti slati Thenardierovima novce za Cosette. Uhićena nakon što ju je bogati Bamatabois lažno okrivio da ga je napala, preklinje Javerta da ju oslobodi zatvorske kazne u Bayardovom prikazu.

Iz Javertovih ralja spasio ju je Valjean, no ona uskoro umire, vjerojatno od tuberkuloze,a Bayard je prikazao njenu smrt i Valjeana uz postelju.

Evo kako je Bayard prikazao teški život malene Cosette kod okrutnih Thenardierovih, kod kojih je ostala dok ju Valjean nije spasio. Valjean odtada postaje njen trajni zaštitnik, otac i majka u jednome. Ljubav prema njoj spasila ga je ponovno, kao nekoć biskupova milost.

Bayard je također prikazao odraslu Cosette, sa njenim odabranikom, Mariusom,mladićem iz bogate obitelji, koja ga se skoro odrekla zbog njegovih liberalnih stavova i priključivanja skupini mladih revolucionara.

Snalažljivi Gavroche, sin Thenardierovih, u očima Bayarda, priključio se kao i mladi Marius revolucionarima, no prilikom borbe na barikadama usmrtio ga vojnik. Što se filma tiče, to je bio trenutak u kojemu je cijelo kino pustilo suzu.

Nakon niza teških situacija, koje uključuju bezuspješnu revoluciju, spletke Thenardierovih i stalnog uplitanja neumornog Javerta koji ne odustaje od hvatanja navodno okorijelog zločinca Valjeana, knjiga ipak završava sretnim krajem. Marius i Cosette svoju ljubav okrune vjenčanjem. Bayard je prikazao Cosettin oproštaj od Valjeana.

Jadnici će, kao kritika društva, uvijek biti suvremeno štivo, zbog načina na koji Hugo obrađuje vječne teme svih umjetnosti- malograđanski moral i licemjerje, pravdu, religiju i ljubav.
“Vrai ou faux, ce qu’on dit des hommes tient souvent autant de place dans leur vie et souvent dans leur destinée que ce qu’ils font”
“Ono što se priča o čovjeku, bilo istinito ili lažno, ima često veći utjecaj na njegov život i sudbinu nego njegova djela.”