Istaknuto
25.03.2020.

Vrijeme čitanja: 3 minute Što raditi online dok ste u samoizolaciji? Srećom, virus nije zahvatio online kulturu!

25.03.2020.

Vrijeme čitanja: < 1 minuta Novih sedam domaćih i regionalnih singlova u borbi za tjednu pobjedu našlo se i ovog tjedna u Ziherovoj Novoj glazbi srijedom.

Film

Igra desetljeća: The Witcher 3 – bez roka trajanja

29.01.2020. Igor Maračić Iggachu
Vrijeme čitanja: 5 minute

U prvih nekoliko dana siječnja videoigru The Witcher 3: Wild Hunt igralo je više igrača negoli na dan njenog izlaska – a bilo je to prije skoro pet godina.

Kvragu, iz nabrijanosti i ja sam s nje otpuhnuo virtualnu prašinu i ponovno ju pokrenuo prije nekih dva mjeseca. Zadnji save point bio je snimljen 8. veljače 2019., ali kad bolje razmislim, u tri godine koliko imam igru, već sam joj se nekoliko puta vraćao. Nakon load screena zabljesnulo me zeleno, plavo, cvrkut ptica, pirjanje vjetra i nenadjebivi pogled u zalazak sunca nad regijom Toussaint. Nije mi trebao podsjetnik na ništa – samo sam sjeo na vjernog konja Roacha i bacio đir. Sjećanja naviru. Nedovršeni questovi i neistražena mjesta i dalje su bili tu i strpljivo čekali na moje prstiće koji su čak i kontrole upamtili.

Fun fact 1:

Andrzej Sapkowski prijavio se davne 1986. s kratkom pričom o Witcheru na autorski natječaj poljskog znanstveno-fantastičnog časopisa Fantastyka i osvojio treće mjesto, što ga je inspiriralo da nastavi pisati. Danas su njegove knjige prevedene na više od 20 jezika.

Razlog trenutnog rasta popularnosti franšize, naravno, leži u nedavnoj Netflixovoj ekranizaciji Witchera, ali igri je išlo dobro i bez nje – te 2015. osvojila je 251 nagradu za igru godine, najviše u povijesti te nagrade, a ukupno broji preko 800 različitih priznanja. Prema zadnjim podacima dosad je prodana u više od 20 milijuna primjeraka.

Fun fact 2:

Poljski gaming studio CD Projekt Red ranih dvijetisućitih godina kupio je prava za Witcher igru, a platio ih je samo 10 tisuća dolara. Iako mu je ponuđen udio u budućim projektima, Sapkowski nije vjerovao u uspjeh igre i tražio je jednokratnu isplatu, što je kasnije itekako požalio. Nedavno je tužio CD Projekt Red za 16 milijuna dolara i iako detalji nisu poznati, studio mu je navodno iz poštovanja i radi dobrih odnosa isplatio nepoznati iznos koji je očito zadovoljio obje strane.

Ne znam skoro ništa o ovdašnjoj pa ni tamošnjoj mitologiji, srednjem vijeku, Slavenima ni istočno-europskom folkloru (znam da ništa ne znam), ali znam da toga svega, uz klasični miks ostalih fantazijskih i RPG elemenata ima u Witcheru. Možda sam sebi serem u usta kad kažem kako mi geografska pripadnost ne znači kurca, ali ima nešto u tome kad kao virtualni mutant na ‘kaiću’ uletite u Novigrad, ubijete štrigu, popijete previše piva s Vesemirom i prije spavanca se poigrate s herbalistkinjom Lenom – osjećaj je kao da igrate na domaćem terenu. Ipak, Witcher probija sve granice, pa i geografske, ali više od ičega, granicu vremena. Svakako je probijao moju granicu vremena.

Witcher nema roka trajanja – može se, i hoće, igrati dok god je videoigara, baš kao što će se najbolje knjige i najbolji filmovi čitati i gledati dugo nakon što nas ne bude. Videoigre nude igraču imerziju, involviranost i mogućnost izbora – i tu Witcher 3 sjaji.

Fun fact 3:

Poljski premijer Donald Tusk poklonio je 2011., tijekom službenog susreta u Poljskoj, američkom predsjedniku Baracku Obami primjerak igre Witcher 2: Assassins of Kings.  

Kao Geralt iz Rivije krojimo jednu glavnu priču, pratimo dvije-tri sporedne radnje i usput rješavamo oko 300 mini avantura u ogromnom otvorenom svijetu s mnogo prijatelja, neprijatelja, zvijeri i dvije lijepe prijateljice. Tehnički je Vještac akcijski hack & slash pa većina questova uključuje jedan od dva mača na leđima i nešto (puno) krvi, ali hrpa njih je toliko raznovrsno da makljaža sve u svemu ne prevladava (zapravo uglavnom prevladava).

Fun fact 4:

Poljska je, ponajviše zahvaljujući Witcheru, četvrti najveći izvoznik video-igara na svijetu. Od 2007. kada je izašla prva igra, ukupno je prodano preko 40 milijuna Witcher igara.

Ovo su neke od stvari koje sam radio u igri: bio pastir, raznosio ljubavna pisma, organizirao mjuzikl/predstavu, tražio izgubljena kamena muda, kupovao odjeću, plesao, sudjelovao u sportskim natjecanjima i pozirao za portret. Jednom sam čak pokušao podići novac iz banke, ali naravno, prepreka su mi bile tete za šalterima koje su tražile gomilu papirologije koju sam ja onda morao nanašati – ta vam je bila dobra, CD Projekt Red! Osim egzotičnih, igra nudi gro standardnih okupacija – traženje blaga, kartanje, fist fight mečeve, romansu, seks, kupnju i prodaju rijetkih predmeta, izradu oružja i oklopa, pripravu napitaka…  100 sati gameplaya tek tako.

Fun fact 5:

Netflixov Witcher nije prvi! U Poljskoj je 2001. izašao film, a 2002. serijal od 13 epizoda, ali niti jedna od tih ekranizacija ‘Hexera’ nije bila uspješna.

Kroz igru se provlači dosta političkih i društvenih problema na koje često treba intervenirati, izabrati stranu i dovesti u pitanje svoj moral (tu je Witcher probio još jednu granicu – granicu mog morala). Krađe, laži, varanja, diskriminacija, istjeravanje pravice – igra je puna svega, ali kao i u pravom životu, moguće je pobjeći u prirodu i vratiti se kad razbistrimo glavu. I naoštrimo mač.

Fun fact 6:

Prema istraživanju iz 2017. skoro trećina stanovnika Poljske (12 od 39 milijuna) su ‘gameri’.

Iako igra ne vodi za ruku, u njoj se nalazi prava mala enciklopedija u kojoj se može saznati sve od kontrola do toga kako pobijediti nekog neprijatelja, a ako  u moru likova i lokacija nešto zaboravimo (taj sam) , unutra piše sve. Oni manje vični ‘gejmanju’ mogu se prešetavati šumicama, ali u konačnici će morati uprljati ruke i naučiti osnovne kretnje koje nisu komplicirane. Ljubitelji dobre priče svakako mogu uživati, ali meni je ona ovdje, koliko god bila zanimljiva, prevrtljiva i napeta – sporedna. Čak niti njen kraj nije kraj igre – nakon odgledane zadnje cut scene, svijet je i dalje naš. Witcher je u mnogočemu kao i život – putovanje, ne destinacija.

Bonus – o Netflixovom “Witcheru”

Nedavno izašla serija dosta dobro prenosi ambijent igre, naročito glavnog lika Geralta kojeg je vrhunski odglumio i prenio Henry Cavill, inače veliki fan igre, ali osim nekoliko referenci, priča iz serije nema veze s radnjom igre. Serija uglavnom prati knjigu (ne 100%), a igra posuđuje iz knjige – likove, lokacije, čudovišta – praktički cijeli svijet i njegovu povijest. Serijom sam prilično zadovoljan, ali nadam se da u drugoj sezoni neću biti toliko zbunjen radnjom i vremenskim skokovima. 

Ovo je igra u kojoj sam se istovremeno izgubio i našao, svijet u kojem pobjegnem od svijeta… Ja svoj novčić bacam Witcheru… Ma što novčić, kesicu cijelu!

(Visited 123 times, 12 visits today)

Komentari