Istaknuto
20.01.2021.

Vrijeme čitanja: 4 minute U rubrici Nova glazba slušajte najzanimljivije aktualne singlove i glasanjem odaberite svog favorita na domaćem glazbenom terenu.

20.01.2021.

Vrijeme čitanja: 4 minute Toliko je važno da zna da smo tu, da je čujemo i vidimo, da smo na njenoj strani, da uporno ponavljamo da žrtva nikada nije kriva i da ne postoji pravo vrijeme niti vremenski rok u kojem je trebalo prijaviti nasilje. Jedino pravo vrijeme je ono kada je žrtva spremna.

Izvedbene umjetnosti

In memoriam Božidar Violić: Odlazak posljednjeg člana kultnog redateljskog kartela

01.12.2020. Ana BaturinaFoto: facebook.com/zekaem
Vrijeme čitanja: 2 minute

U Zagrebu je u ponedjeljak, 30. studenog u devedesetoj godini života preminuo Božidar Violić. U prvom redu istaknuti redatelj, zatim dramaturg, profesor glume i kazališne režije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu te umjetnički ravnatelj Zagrebačkog kazališta mladih, napustio nas je veliki zaljubljenik i čovjek posvećen teatru, posljednji iz tzv. gavellijanskog redateljskog kartela (uz Kostu Spaića, Dinu Radojevića i Georgija Para).

Božidar Violić rođen je 1931. godine u Splitu, u Zagrebu na Filozofskom fakultetu diplomirao je romanistiku te na Akademiji dramske umjetnosti kazališnu režiju. Po završetku studija radio je na Radio Zagrebu kao dramaturg i redatelj, a od 1959. do 1972. bio je kućni redatelj GDK Gavella. Teatar u Frankopanskoj nezamisliv je bez Violićevih režija, među kojima neke zauzimaju važno mjesto hrvatskog kazališnog izričaja.

Umjetnički opus Violića čini preko 80 dramskih i opernih predstava, kao i scenariji za kratke i dugometražne filmove. Postavio je na scenu brojne hrvatske stare, ali i suvremene pisce: “Ljubicu” Augusta Šenoe, “Tri farse” Nikole Nalješković, M. Gazarović, Prikazanje života i muke svetih Ciprijana i Justine; “Kvas bez kruha” Antuna Nemčića, “Predstavu Hamleta u selu Mrduša Donja” i “Svečana večera u pogrebnom poduzeću” Ive Brešana, “Mirisi, zlato i tamjan” Slobodana Novaka, “Sokol ga nije volio” Fabijana Šovagovića u vlastitoj adaptaciji, “Adagio” Lade Kaštelan, “Galilejevo uzašašće” Antuna Šoljana, “Smrt Stjepana Radića” Tomislava Bakarić, “Anđele Babilona” i “Sinovi umiru prvi” Mate Matišića.

Izvrstan je bio u čitanjima i adaptacijama stranih klasičnih i suvremenih autora, o čemu svjedoče njegove režije Shakespeareova “Richarda III”, Moliereova “Tartuffea” i “Don Juana”, Weissovih “Patnji gospodina Mockinpotta”. Od opernih režija izdvajaju se Mozartov “Figarov pir”, Offenbachove “Hoffmanove priče”, Puccinijeva “Tosca”, Bersin “Oganj”…

Autor je scenarija za kratke i dugometražne filmove Ante Babaje “Nesporazum” (1958), “Lakat kao takav” (1959), “Carevo novo ruho” (1961), “Breza” (1967) te “Mirisi, zlato i tamjan” (1971). Bavio se prevoditeljskim radom, predavao na glumačkoj državnoj školi u Švedskoj te objavio teatrološke knjige “Lica i sjene” i “Isprika: ogledi i pamćenja”.

Za redateljski rad dobio je brojne nagrade, poput one Festivala malih scena, Sterijinog pozorja i Gavellinih večeri, “Mladog pokolenja”, Nagrade grada Zagreba, nagrade Udruženja dramskih umjetnika Hrvatske, nagrade “Dubravko Dujšin” i brojnih drugih.  Godine 1994. dobio je Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo, a 2008. Nagradu hrvatskog glumišta za životno djelo.

Božidar Violić bio je umjetnički sposoban i svestran, a posebno će ga pamtiti naraštaji studenata i kazalištaraca kojima je nesebično dijelio svoje bogato iskustvo i znanje.

(Visited 90 times, 2 visits today)

Komentari