Istaknuto
21.04.2021.

Vrijeme čitanja: 3 minute Nova glazba ovog tjedna donosi izbor od pet domaćih i regionalnih glazbenih noviteta za koje se može glasati do sljedeće srijede.

15.04.2021.

Vrijeme čitanja: 4 minute Poslao sam nekoliko bendova upit jesu li spremni platiti mi 50 kuna za iskrenu recenziju. Čekam ponude. Čini se da nije samo jeziku svejedno.

Izvedbene umjetnosti

In memoriam Božidar Violić: Odlazak posljednjeg člana kultnog redateljskog kartela

01.12.2020. Ana BaturinaFoto: facebook.com/zekaem
Vrijeme čitanja: 2 minute

U Zagrebu je u ponedjeljak, 30. studenog u devedesetoj godini života preminuo Božidar Violić. U prvom redu istaknuti redatelj, zatim dramaturg, profesor glume i kazališne režije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu te umjetnički ravnatelj Zagrebačkog kazališta mladih, napustio nas je veliki zaljubljenik i čovjek posvećen teatru, posljednji iz tzv. gavellijanskog redateljskog kartela (uz Kostu Spaića, Dinu Radojevića i Georgija Para).

Božidar Violić rođen je 1931. godine u Splitu, u Zagrebu na Filozofskom fakultetu diplomirao je romanistiku te na Akademiji dramske umjetnosti kazališnu režiju. Po završetku studija radio je na Radio Zagrebu kao dramaturg i redatelj, a od 1959. do 1972. bio je kućni redatelj GDK Gavella. Teatar u Frankopanskoj nezamisliv je bez Violićevih režija, među kojima neke zauzimaju važno mjesto hrvatskog kazališnog izričaja.

Umjetnički opus Violića čini preko 80 dramskih i opernih predstava, kao i scenariji za kratke i dugometražne filmove. Postavio je na scenu brojne hrvatske stare, ali i suvremene pisce: “Ljubicu” Augusta Šenoe, “Tri farse” Nikole Nalješković, M. Gazarović, Prikazanje života i muke svetih Ciprijana i Justine; “Kvas bez kruha” Antuna Nemčića, “Predstavu Hamleta u selu Mrduša Donja” i “Svečana večera u pogrebnom poduzeću” Ive Brešana, “Mirisi, zlato i tamjan” Slobodana Novaka, “Sokol ga nije volio” Fabijana Šovagovića u vlastitoj adaptaciji, “Adagio” Lade Kaštelan, “Galilejevo uzašašće” Antuna Šoljana, “Smrt Stjepana Radića” Tomislava Bakarić, “Anđele Babilona” i “Sinovi umiru prvi” Mate Matišića.

Izvrstan je bio u čitanjima i adaptacijama stranih klasičnih i suvremenih autora, o čemu svjedoče njegove režije Shakespeareova “Richarda III”, Moliereova “Tartuffea” i “Don Juana”, Weissovih “Patnji gospodina Mockinpotta”. Od opernih režija izdvajaju se Mozartov “Figarov pir”, Offenbachove “Hoffmanove priče”, Puccinijeva “Tosca”, Bersin “Oganj”…

Autor je scenarija za kratke i dugometražne filmove Ante Babaje “Nesporazum” (1958), “Lakat kao takav” (1959), “Carevo novo ruho” (1961), “Breza” (1967) te “Mirisi, zlato i tamjan” (1971). Bavio se prevoditeljskim radom, predavao na glumačkoj državnoj školi u Švedskoj te objavio teatrološke knjige “Lica i sjene” i “Isprika: ogledi i pamćenja”.

Za redateljski rad dobio je brojne nagrade, poput one Festivala malih scena, Sterijinog pozorja i Gavellinih večeri, “Mladog pokolenja”, Nagrade grada Zagreba, nagrade Udruženja dramskih umjetnika Hrvatske, nagrade “Dubravko Dujšin” i brojnih drugih.  Godine 1994. dobio je Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo, a 2008. Nagradu hrvatskog glumišta za životno djelo.

Božidar Violić bio je umjetnički sposoban i svestran, a posebno će ga pamtiti naraštaji studenata i kazalištaraca kojima je nesebično dijelio svoje bogato iskustvo i znanje.

(Visited 135 times, 5 visits today)

Komentari