Bezbeli Apstraklije: “Teferič je riječ koja je objedinila balkanski punk”

Bezbeli Apstraklije jedan su od onih bendova koji vašu pažnju osvajaju na prvo slušanje. Originalni u tekstovima, nastupima i video-uratcima ovaj sarajevski bend, koji predstavlja svoju verziju tzv. teferidž punka, nastupao je nekoliko puta u Hrvatskoj. U Zagrebu su nakon Attacka svirali kao predgrupa Kultur Shocku u Močvari, a zašto Sarajevo opet plijeni pažnju na glazbenoj sceni nije teško zaključiti. Trio Bezbelija čine Haris Ljumanović, Berin Tuzlić i Haris Kadenić, a djeluju pod umjetničkim imenima Estamlija, Turbo Avazlija i Bassistaga. Jučer su u Zagreb stigli povodom snimanja akustične verzije za CMC televiziju, a o čemu smo razgovarali s njima, pročitajte u intervjuu.

Na koji način su se okupile Bezbelije i odakle ideja za takav naziv benda?

Berin: Kako je kod nas mainstream postao “ha”, a ne više “ba”, onda smo mi skontali da bi bilo odlično kad bi naše ime bilo BA – Bezbeli apstraklije. Više je bila potreba za skupljanjem, pod hitno smo se morali organizovati i tako funkcionišemo na relaciji kuća-studio-studio-koncert i molimo Boga da nas netko ne presretne i ne pita nas kako smo se skupili (smijeh). I ono što je zanimljivo, vole nas tražiti da skidamo gaće. Osobito na hrvatskoj granici. Srećom, ovaj put smo obukli čiste. Haris je posebno za tu priliku obukao gaće sa simbolom Supermena. (smijeh)
Haris: Nekako smo skontali da je apstraktno postalo realnije nego realnost tako da je bezbeli apstraktno. Znači, potvrđujemo da smo ekstra apstraktni. Tako da bismo bili što realniji.
Berin: Ta riječ bezbeli je baš odlična kad hoćete nekoga ostaviti u nedoumici i iznervirati. Kad vas netko pita hoće li to biti super, a vi odgovorite da bezbeli hoće onda ste ga samo još više zbunili.

Volite reći da svirate teferič punk. Kako biste ga definirali i je li svaki punk teferič?

Haris: Teferič kao teferič je turcizam koji i ne znači ono kako se doživljava na području Bosne i Hercegovine i Srbije. Teferič označava derneke ispod šatora, uglavnom one turbo-folklora. Tako da nam je taj spoj bio fenomenalan jer smo bili na par svadbi u tim šatorima i svi su sretni, pjevaju, pleše, pucaju…
Berin: …u zrak (smijeh). Teferič je riječ koja je objedinila balkanski punk. U onom smislu kako se to nekad prije furalo. I onda smo skontali da više nema punka osim na tim teferičima. Bili smo na koridi u Čevljanovićima i tu si skroz rahat od pameti. (smijeh)
Haris: Nema Coca-Cole, Heinekena, Tite, Tuđmana, Alije, političara… samo bikovi.
Berin: I zanimljive su te plesačice tamo. Baš razmišljamo da sljedeće ljeto na toj koridi napravimo i spot.

U godinu dana izbacili ste album i održali svirke diljem regije. U tako kratkom periodu mnogi bendovi to naprave uz neka sponzorstva, a koja je vaša tajna?

Berin: Nismo baš izbacili album. Ginuli smo za njega 6 mjeseci. Haris je audio producirao jer je on sound inženjer, a ja sam bio zadužen za video i dizajn jer sam animator. I kad nam je izašao album u izdanju Croatia Recordsa Kad je bal nek je kanibal svi su bili u čudu. Mi smo u kratkom roku napravili neku svoju strategiju da si sam svoj majstor. Jedino što nam je trebalo jest izdavač i imamo sreće što smo snimali kod Croatie Recordsa i što nismo morali zavisiti od gradskih otaca.
Haris: Sve se na vrijeme uradi jer nema mnogo ljudi koji nazovu i kažu da su bolesni. Sve možemo sami. Imamo dosta prijatelja.
Berin: Tako je. Sad smo naprimjer svirali sa Ginom iz Kultur Shocka u Zagrebu, Splitu i Beogradu i bilo je odlično. Nakon koncerta u Beogradu zvali su nas da idemo nastupati i u Novi Sad. Pozvani smo i u Lisabon i Haris trenutno pregovara s njima. Stalno smo u akciji i već snimamo novi album.
Haris: Nemamo pametnijeg posla. (smijeh)
Berin: Neke pjesme s novog albuma smo i svirali u zagrebačkoj Močvari, splitskoj Kocki i beogradskom Mikseru. Uvijek imamo po jednog basistu. To je ili Luka ili Haris. Sada baš imamo live acoustic snimanje u nekoj čudnoj verziji – akustična gitara, handsonic i violončelo koje će Luka svirati kao kontrabas. To će biti baš zanimljivo.

U intervju koji sam radila s Ginom iz Kultur Shocka spomenuli smo i vašu suradnju. Na koji način ste se povezali i kako je došlo do suradnje?

Berin: Pa mi smo oduvijek povezani jer i on i mi dolazimo iz Sarajeva. I tako već 50-ak godina. Ja sam radio na spotu za pjesmu Country Mohammed i za njihov prošli album, a i za pjesmu s novog albuma Soldier of Unfortune. Također, pripremam im video i za spot sa koncerta u Sarajevu iz Doma mladih, ali zasigurno na tome neće stati neka ta saradnja. Sarajevo i Seattle se dobro razumiju. Čak smo možda i planirali neki duet s Ginom jer postoje neki pjevači i pjevačice s kojima imamo želju snimiti duete.
Haris: Kao s, na primjer, Jelenom Rozgom. (smijeh)
Berin: Ako je Severina mogla s Let-om 3 što ne bi Rozga mogla s Bezbeli Apstraklijama?! (smijeh)

Međusobno ste si dali umjetnička imena.

Berin: Ma to se desilo u poplavi u martu. Iako poplava nacionalistička traje već 20 godina.
Haris: Kako nas ne bi vazda dijelili, odlučili smo da imamo svi muslimanska imena. Tako da je Berin Estamlija jer je estam ritam u narodnoj muzici. Bastista je Bassistaga, a ja sam Turbo Avaz jer je avaz glas. Kao Radončićev Avaz. Širimo dezinformacije. To je naša misija.

Kako biste opisali rock i punk scenu u BIH?

Berin: Ma pojma ti mi nemamo. (smijeh)
Haris: Ne znamo. Nismo odavdje. (smijeh)
Berin: Mislim da nema scene jer je to sve zapostavljeno. Imamo neki punk fest, ali sve je to na niskim granama. Mislim da ni nema dovoljno volje da im se da prostora jer su punkeri neka kritika, a današnje strukture ne vole kritiku.
Haris: Nemamo više ni vašera. Možda počnemo ćevape peći na koncertima.
Berin: Da. Drugi bendovi prije ili poslije koncerta prodaju svoje majice i druge materijale. Mi ćemo baklave i tulumbe. Majice i cd-ovi su isfurani. A u svemu je potrebna inovativnost čime god da se baviš i štogod da radiš. Pa možda kao Ringo Starr izdamo album na usb-u.
Haris: Ili kaseti.

Na albumu imate simbolične nazive pjesama. Jedna od njih je i Maxus Baxus. Tko bi bio on?

Haris: Mi. Ja. Svi mi.
Berin: Svi oni ljudi koji su se našli na tom nekom brisanom prostoru. Kao s onom ilustracijom kada ovce glasaju ili za vuka ili za lava. Ako se nađeš u nekom od tih baksuznih torova možeš samo da prestaneš da misliš. Mi smo skontali da je taj maxus baxus zapravo netko tko još nije izgubio moć razmišljanja, promišljanja i primjećivanja. Jer kad sve to primjetiš oko sebe svi te nazivaju baksuzom jer što više znaš više si nesretan. Ali smatramo da će ti baksuzi na kraju pobijediti jer je sve više takvih ljudi. To nije samo balkanski, to je globalno. Danas nemamo globalizaciju nego glabalizaciju. Mi smo opet, sretni što živimo u takvoj sredini jer kod nas možeš reći što misliš. Između istoka i zapada smo. Još samo možemo prema nebu. (smijeh)
Haris: Skontali smo zašto u Bosni i Hercegovini ljudi mogu da pričaju šta hoće i kako hoće. Jer nitko nikog’ ne sluša.
Berin: Zato Bosnom nikad nitko nije mogao zavladati.
Haris: Zato jer nitko nikog’ ne sluša. (smijeh)
Danas imate zakazano i snimanje za CMC. Uz to, kakvi su daljnji planovi?

Haris: Kad završimo ovo odosmo mi kući u Sarajevo. U studijo. (smijeh)
Berin: Nakon CMC-a čekamo datum za Novi Sad i želimo do 6. mjeseca završiti 2. album. Dugoročne planove je suludo praviti. Mi volimo svirati i ne radimo neke velike kalkulacije. Mi ne sviramo da bismo zaradili milijune jer smo ih davno zaradili. (smijeh).

Nešto za kraj?
Haris: Pri ulasku u Zagreb vidjeli smo par bilboarda za tuzlansku sol. Ne možeš vjerovati. Genijalno.
Berin: Mogli bismo njih za sponzora. (smijeh)