Danijel Dravinac a.k.a. Novell: “Scena se oporavlja”
Ovaj vikend je očito rezerviran za konačni oprost od ljeta te otvaranje zagrebačke sezone i raznih programa u nama dragim klubovima. No, jesensko okupljanje Ekstrakta se definitivno prometnulo kao najatraktivniji event ove subote. U omiljenoj kućici pod Sljemenom, Das Hausu, odzvanjat će sirovi zvukovi Jakbeata u svome najboljem izdanju. Iz rodnog mjesta Chicago Housea, na kojemu je odrastao i koji svira već preko 20 godina, dolazi nam Traxx. Osnivač Nation Labela i kako su ga simpatično nazvali: “čikaški mag prljavog zvuka” .
Za sve je zaslužna ekipa Ekstrakta: Mimi, Novell, Ganik i Labud koji će nam također prezentirati svoje umijeće i nadamo se donijeti pokoju svježu stvar s ljetnih festivala (doduše Mimi će pauzirati ovu rundu). Povodom otvorenja nove sezone popričali smo s jednim od Ekstraktovaca, Danijelom Dravincom a.k.a. Novellom.
Za ugodnije čitanje bacite oko na nedavni Boiler Room s Traxxom, i pogledajte kakvu energiju nam donosi u predgrađe Zagreba.
Za početak, moramo ti priznati kako je bilo stvarno teško iskopati podatke o vama. Sve je nekako šturo i premda ste svugdje, rijetko gdje ima malo detaljnijih opisa?
Pa nikad nismo bili, makar ja, od onih opisa “prvi puta sam to i to, prvu pjesmu sam tu i tamo,…”, to je sve dosadno i ako nekoga nešto stvarno zanima uz malo više truda saznat će sve, pa i to.
Moramo pitati, kada je započela tvoja zainteresiranost prema elektronskoj glazbi?
Sa svojih 14 godina sam već počeo obilaziti partije, tako da sam stvarno od ranih dana u svemu tome. Negdje 99. sam kupio svoju prvu ploču u Planet Musicu i nakon toga ubrzo počeo puštati. Općenito je tada scena bila izuzetno jaka i automatski me privukla k sebi.
Kad smo već kod starih dana, svi pričaju o brutalnim partijima sa po nekoliko tisuća ljudi i vrhunskim artistima koji su redovito gostovali po Hrvatskoj. Kakva su tvoja iskustva s njima?
Sve je bilo novo, tek su se počele pojavljivati razne stvari, ljudi su bili željni dobre glazbe i zabave tako da je nastao ogroman hajp oko svega. Svi pamtimo legendarne partije u Lapidariju i Kulušiću. U biti to je bilo zlatno doba, nakon kojega je sve polako splasnulo.
Pa što se dogodilo?
Mislim da nitko ne zna pravi uzrok. Sve je odjednom prestalo, klubovi su se pozatvarali doslovno preko noći a s njima je počela umirati i scena. A zašto i kako je nestao interes nemam pojma i sumnjam da ćemo ikada saznati.
Ako bi uspoređivao tadašnju publiku s današnjom, u čemu je razlika?
Najveća razlika je vjerojatno što su se tada ljudi trebali puno više pomučiti da bi uopće došli do glazbe, nije sve bilo online kao danas, već smo morali ići u Record Shopove da bi uopće poslušali nekakve pjesme. Tamo smo se međusobno upoznavali i stvarali taj (nekakav) krug ljudi koji su za sve to zainteresirani. Doduše, već je tada internet bio aktualan i umjesto današnjeg Face-a postojali su forumi. Najpopularniji je bio R45, gdje smo provodili dosta vremena raspravljajući i informirajući se. Nerijetko bi tako u shopu naletjeli na nekoga i kroz razgovor bi shvatili da je on taj i taj s foruma. Super prijateljstva su tako nastajala.
Ali razvoj stranica kao što su YouTube, gdje imaš jednostavan pregled svih pjesama i usput možeš skinuti sve klikom miša, uništio je Vinyl Shopove i sve oko njih. YouTube ti sve lijepo servira, nakon pjesme ponudi nove sa strane i na tebi je samo da klikneš i poslušaš, dok si prije ipak morao unositi više energije da bi došao do željene glazbe.
Možda je tu i razlog zašto je došlo do pada interesa, doma se sve može dobiti gotovo besplatno bez da se izađe van?
Moguće, ali neusporediv je osjećaj kada čuješ vani pjesmu serviranu u paketu s drugima, u odnosu na to kada si doma sam puštaš. Sve je to osobno, ali ne mogu shvatiti da bi netko to mijenjao.
Slažem se, ali opet eto nas tu gdje jesmo, a rijetki žele platiti više od 20 kuna za nekog DJ-a.
Da, ne znam ni što se tu dogodilo. Prije su se svi klupski programi koji su se događali i po više puta mjesečno redovno naplaćivali od 80/100/120 pa i više kuna, a opet su bili prepuni.
Govoreći o programima, kada i kako je uopće krenuo Ekstrakt?
Negdje 2007, Nikola (Ganik) i ja smo odlučili napraviti party u Aquariusu i dovesti Marka Fürstenberga,Octexa i Miloša Pavlovića. Kako smo organizirali u četvrtak i budući da je te godine bila velika kriza na sceni, nismo ni znali što će se dogoditi i kakav će biti odaziv ljudi. No sve je prošlo iznenađujuće dobro.
Nakon toga smo se razvukli na svoje strane i tako je bilo sve do prije dvije godine kada smo svi zajedničkim snagama, pomalo na Mimijevu inicijativu, odlučili napraviti party. U hodu smo prikeljili ime Ekstrakt i od tada radimo zajedno.
Osim vas, postoji li netko na hrvatskoj sceni koga bi posebno izdvojio?
Teško je nekoga (posebno) izdvajati, jer scena se polako oporavlja i pojavljuju se nova imena, tako da bih sigurno netkoga zaboravio/izostavio. Dečki iz Reforme rade dobar posao, Brighton je odličan, Pytzek & Mislav i cijeli Burek Label su također veoma jaki u zadnje vrijeme, Homeboy čiji bi nastup na Dimensionsu stavio među top 5, Sergeja i Arszenika jednako vrijedi napomenuti, pa i Petar Dundov koji je trenutno u Japanu…Zaista ima ljudi.
Što je s drugim gradovima? Nekako imamo dojam da se sve prebacilo u Zagreb?
Nažalost to je istina, prije je bilo odličnih programa i u Rijeci i Osijeku. Cijela Slavonija imala je dosta jaku scenu, ali s vremenom se sve pogasilo. Izgleda da im nije bilo profitabilno.
Uglavnom više nema ni međugradskih gostovanja, što je veoma loše za cjelokupnu sliku.
Što misliš o ljetnim festivalima? Koliko oni pružaju priliku domaćima da poslušaju neke artiste koje vjerojatno neće imati priliku drugdje?
Svakako su odlična stvar, samo što ne primjećujem baš previše Hrvata i općenito ljudi iz regije na njima. Ako je na Dimensionsu bilo ukupno 7000, a možda tek nekih 600/700 Hrvata, udio nije ni 10 posto. Možda su preskupi za nas, jer uglavnom organizatori ciljaju na svoju britansku publiku. Primjerice, smatram da je Garden prvu godinu bio zatvoren za nas i namijenjen isključivo njihovoj publici.
Je li bio težak ovaj povratak s mora u Zagreb?
Još uvijek se prilagođavam na temperature i na to da nema više sunca.
Valjda će nas ova subota uz vašeg gosta ugrijati. Možeš li nam reći nešto više o njemu?
Već ga duže vremena pokušavamo dovesti i eto, napokon smo uspjeli. Čovjek (stvarno) odlično radi svoj posao i jedan je od rijetkih koji gotovo isključivo vrte ploče. Karizmatičan je i donosi sa sobom veliku dozu Chicaga, tako da očekuje nas dobra večer.
Kad već spominješ ploče, što se dogodilo s njima? Svi više vole njihov zvuk, a opet ih je veoma malo?
DJ-i su se ulijenili, budući da možeš jednostavno piknut USB rijetki su oni kojima se da tegliti ploče na leđima i (usput) trgati kičmu. Ali pozitivno je što im se sve više labela ponovno vraća, pa tako neka izdanja objavljuju isključivo na njima, bez digitalnih verzija.
Kod nas više ne postoje pravi shopovi s pločama?
Nažalost ne, fali nam općenito takvih manjih stvari koje bi obogaćivale kulturu. Malih mjesta koja bi bila unikatna i posebna, poput intimnih kafića i restorančića gdje bi ljudi imali priliku okupljati se i družiti. Ipak, čini mi se da se polako radi na toj ideji i da se otvaraju takve lokacije.
Hvala na razgovoru i vidimo se u subotu.
Vidimo se.
Nadamo se da vas je Traxxov set namamio da dođete ovu subotu u Podsused u Das Haus, a vjerujte nam, puno će bolje zvučati uživo nego na YouTubeu. Vrata se otvaraju prije ponoći kada i savjetujemo da dođete, jer pouzdano znamo da će vam se isplatiti.
Cijena ulaza je 70 kuna.