novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Intervju

Mario Kovač: ‘Mladim umjetnicima treba dopustiti da eksperimentiraju, griješe i provociraju’

Foto: facebook.com
Vrijeme čitanja: 4 minute
Foto: facebook.com
Foto: facebook.com

Kazališni redatelj Mario Kovač, mnogima poznatiji s glazbene scene, često je (i rado) viđeno lice za DJ pultom u Močvari i drugim zagrebačkim klubovima. S Mariom smo razgovarali povodom Močvarinog 15.-og rođendana, a dotakli smo se tema vezanih uz glazbu i kazalište, umjetnost mladih kreativaca i druge. Donosimo vam priču o početcima Kazališta u Močvari, ali i njihovim i Mariovim planovima za budućnost.

Znamo da ste čest gost za DJ pultom u Močvari i da nastupate u bendu. Zašto ste u glazbi izabrali nastup na sceni, a u kazalištu pretežito “iza scene”?

Pa i u kazalište sam prvenstveno “zalutao” prvo na scenu, kao glumac. Sumnjam da itko kao dijete mašta o tome da bude redatelj, svi prvo žele biti glumci. Tako sam i ja počeo, no nekako se kroz kazališni rad, prvenstveno u studentskim danima, kod mene iskristaliziralo da imam veći afinitet za režiju nego za glumu pa sam tako završio “iza scene”, iako se i dan danas volim okušati i u glumačkim zadacima, pogotovo pod paskom kolega ili kolegica redatelja. Što se tiče glazbe, DJ-iranja i bendova, to je nekako oduvijek bilo dio mog odrastanja. Većina ljudi moje generacije, ali i starijih i mlađih, se zapravo kroz glazbu identificira i traži neki svoj budući životni svjetonazor. U srednjoj školi uvijek je jedno od prvih pitanja kada upoznaješ nove ljude “Što slušaš?”. Meni je ta mladenačka ljubav naprosto, stjecajem okolnosti, postala hobi, tako da ću vjerojatno DJirati i svirati/pjevati po raznim bendovima do posljednjeg daha.

Kako povezujete ljubav prema glazbi i kazalištu? 

Kazalište je naprosto takva vrsta umjetnosti koja obuhvaća u sebi poznavanje svih ostalih umjetnosti i brojnih drugih vještina. Kao redatelj odgovoran sam za sve što publika vidi ili čuje na pozornici i oko nje, pa dobar redatelj treba biti poznavatelj glazbe, likovne umjetnosti, arhitekture, povijesti i mnogih ostalih disciplina. Tako je neminovno i ispreplitanje glazbe i kazališta. Dapače, baš ovaj tjedan uređujem temat o glazbenom kazalištu za časopis “Kazalište” u kojem se dotičem baš tih tema.

Koliko utjecaja glazba ima na Vaš konkretan rad na predstavama?

Logično iz svega što sam do sada rekao, jako velik utjecaj. Štoviše, mogao bih se čak usuditi reći kako mi je radiofonijski rad na radio-dramama možda čak zanimljiviji od ovog klasičnog kazališnog rada. Kod režiranja radio-drame koncentriram se isključivo na čulo sluha što potiče kreativna promišljanja i ponekad zahtijeva “odmak” u kreiranju dramske strukture, i to je izazov koji volim.

Foto: facebook.com
Foto: facebook.com

Radili ste mnogo predstava za djecu, a Vaši projekti “za odrasle” često su provokativni i izazivaju različite reakcije javnosti. Kako balansirate te dvije različite strane svoga rada i koliko ih uopće smatrate različitima?

Nema neke veće razlike. Kod predstava za djecu dosta je bitno zanatski pravilno režirati predstavu i ne podcjenjivati inteligenciju mlade publike, to mi je prvo i osnovno pravilo. Predstave, kako si ih nazvao, “za odrasle” (to baš ima kinky prizvuk, hehe) ipak više “trpe” poigravanje sa konvencijama koja onda često zna i nehotice proizvesti “provokativni” učinak. Naravno, skandal je meni draga umjetnička forma, ali je ne forsiram više toliko kao u mladosti. Znači li to da sam odrastao? Čisto sumnjam.

Kakvo je, po Vašem mišljenju, sadašnje stanje u Hrvatskoj po pitanju odnosa mladih i kulture? Mislite li da kazalište (i kultura općenito) mogu pomoći mladim ljudima u odrastanju i problemima koji ih pritom prate? 

Ne znam mogu li pomoći mladima, bilo bi pretenciozno od mene da izvučem takav zaključak. No, znam da su književnost i kazalište pomogli meni da riješim brojne nedoumice koje sam imao. Pretpostavljam da je to više individualna stvar nego neka opća “prosvjetiteljska” uloga umjetnosti.

Voditelj ste programa Kazališta u Močvari od samog početka. Kako je došlo do pokretanja tog projekta?

Kako sam tada i sam bio dio kazališne grupe Schmrtz Teatar koja nije imala prostor za probe ili nastupe sve do pojave Attacka (Autonomne Tvornice Kulture), prihvatio sam ponudu Močvaraca da organiziram nastupe alternativnih, studentskih, nezavisnih i srodnih kazališnih grupa i pojedinaca koji su imali srodne prostorne probleme. Vremenom se to razvilo u stalni i dobro posjećeni poligon na kojem grupe predstavljaju svoj rad, upoznaju jedni druge i čak šire svoje članstvo i publiku.

Kako se naša današnja kulturna politika odnosi prema nezavisnim udrugama mladih koji pokušavaju predstaviti svoj rad svijetu oko sebe i koliko su Vama takve udruge značile u radu?

Naravno da taj odnos nikad nije idealan niti može biti. S jedne strane, pomoć institucija je uvijek dobro došla jer se u uvjetima potpune besparice teško izboriti za kreativne slobode. S druge strane, nije dobro biti ni previše ovisan o institucijama jer se tako gubi “nezavisnost” pa ljudi lako postanu skloni kompromisima. Takve udruge su inkubator umjetnika i kreativaca raznih vrsta i fela pa je stoga bitno omogućiti im nesmetan i necenzuriran rad, pa čak i pod cijenu neuspjeha. Znanstvenici znaju kako je u prirodi eksperimenta da propadne, pa tako u ranoj fazi treba mladim umjetnicima omogućiti da eksperimentiraju, griješe i provociraju kako bi plodove tih “pogrešaka” znali iskoristiti u svom budućem radu.

Imate li u planu neke nove projekte za Kazalište u Močvari?

Planovi uvijek postoje, no prvo sljedeće gostovanje je 18.6. kad nam dolazi Bjelovarsko kazalište koje će izvesti Euripidovu “Medeju”, tekst koji je kamen temeljac europskog kulturnog kruga. Ulaz je, kao i na sve programe KUM-a, besplatan, pa pozivam vaše čitatelje do dođu pogledati, neće im biti žao.

Što generalno možemo očekivati od Vašeg budućeg rada na glazbi i u kazalištu?

Što se tiče glazbe, trenutačno sa bendom Nimbus Dei radim na glazbi za veliki hepening posvećen Nikoli Tesli, koji će se 11.7. održati na jezeru Bundek. Riječ je o analognoj elektronskoj glazbi koja će pratiti suvremeni ples, ja sviram teremin u toj postavi.

Što se tiče kazališta, očekuju me na jesen dvije premijere. Za djecu “Mačak u čizmama” u Slavonskom Brodu, a za odrasle “Čudo u Poskokovoj Dragi” u HNK Split. Obje su, naravno, veliki budući kazališni hitovi. 🙂

Be social

Komentari