Quartet Mystique: „Glazba koja se poklanja iz srca je najljepša moguća“

Razgovarali smo s iznimno talentiranim članicama ženskog vokalno-instrumentalnog sastava, koje izvode klasičnu, duhovnu i filmsku glazbu u čarobnim aranžmanima. One su Nela Šarić, Ani Vuletić, Elma Burnić i Željka Spinčić, a povezala ih je ljubav prema glazbi, koja je i dalje prisutna u svakoj njihovoj probi i nastupu, što ih čini toliko posebnima.

U to se možete uvjeriti već u srijedu 6.2. u Svečanoj dvorani Sveulišta u Zadru ili 8.2. u Zagrebu u Crkvi bl. Augustina Kažotića, kada nastupaju na humanitarnom koncertu za Noru Šitum. Iza sebe imaju nagrade, priznanja i iskustvo, a ispred sebe, nadamo se, veliku karijeru. U nastavku pročitajte više, jer ih zaista vrijedi upoznati!

Kako ste se upoznale?

ANI: Elmu poznajem više od 15 godina. Upoznao nas je maestro Bojan Pogrmilović koji je tada vodio klapu Cesarice u kojoj pjevam te zbor INA u kojem je ona pjevala. Inače, išle smo zajedno u srednju glazbenu školu u Zagrebu te pjevale u jednom autorskom bendu. Nelu sam upoznala kad je prije 5 godina došla u Cesarice, a Željku prije par godina preko Elme.

ŽELJKA: Elmu sam upoznala prilikom zajedničke suradnje na jednom vjenčanju. „Kliknule“ smo u glazbenom smislu pa me pozvala da sudjelujem kao instrumentalni član kvarteta koji je bio tek u osnivanju. Ostale članice sam upoznala na prvoj probi!

Koliko dugo već zajedno nastupate i kako ste se za to odlučile?

NELA: Već treću godinu zajedno nastupamo… Ani mi je jedan dan došla s prijedlogom, i ja sam ga objeručke prihvatila! Kad sam upoznala cure, to je bilo to! Karakteri koji se međusobno nadopunjuju!

ELMA: Oformile smo se prije nekoliko godina kad sam došla na ideju okupiti prijateljice koje na sličan način doživljaju glazbu te je od srca žele prenositi svijetu.

Kako ste odabrale ime za sastav i jesu li još koja imena bila u užem krugu?

ŽELJKA: Obzirom da smo prvotno izabrale klasičnu duhovnu glazbu koji bi izvodile u crkvi, ime je trebalo u skladu s time. Istovremeno, htjele smo da ta glazba bude izvedena na drugačiji način; osim višeglasja, tu su razne udaraljke i različiti zvukovi klavijature – htjele smo da bude mistično!

ELMA: Smjernice projekta, koji sam u početku nazivala ‘Quartet Mystique, s ljubavlju’, bile su prearanžirati skladbe iz područja filmske, klasične i duhovne glazbe te ih izvoditi na jedan novi, atraktivan i višeglasan način. U stvaranju samog imena sudjelovao je i moj prijatelj, Mario Brainović.

ANI: Bila su još neka imena u kombinaciji, ali Mystique je nekako najbolje ocrtavao duh našeg glazbenog izričaja.

Je li bilo teško izabrati program?

ANI: Pa i nije. To su uglavnom poznate i popularne teme iz duhovne, klasične i filmske glazbe kojima smo samo dali jedno novo, mistično  ruho.

NELA: S obzirom da pjevamo razne glazbene stilove, svaka se uspjela naći u nečemu…pritom imamo velike opsege glasova, stoga možemo kombinirati različite vokalne podjele u pjesmama, što daje svaki put novu boju, novu sliku i novu priču!

ELMA: Oko programa niču stalno nove ideje. Zajednički gradimo repertoar, a naša Ani u velikoj mjeri doprinosi izradom aranžmana za naša višeglasja.

Koji vam je bio omiljeni nastup i zašto?

NELA: Meni osobno je omiljeni nastup bio onaj prvi u Katedrali u Šibeniku… baš zato što je bio prvijenac! I nakon jako puno truda, kad smo oborile publike, osjetila sam da ćemo nastaviti u dobrom tonu, i da ćemo uspjeti u naumu da dotaknemo ljude svojim poprilčno nesvakidašnjim izborom repertoara.

ELMA: Općenito, volimo nastupati u sakralnim prostorima koji i akustikom i atmosferom podržavaju ono što glazbom nastojimo prenijeti.

ANI: Svaki nastup mi je poseban na svoj način jer vas svaki put sluša druga publika. Ono što mi je bitno je prenijeti publici iskrenu emociju kroz glazbu.

Koliko često se nalazite da vježbate i kada se već nađete, vježbate li zaista ili samo brbljate?

ANI: Na probama ima i brbljanja, no, ono je konstruktivne prirode! (smijeh)

ELMA: Kakva bi to ženska sastajanja bila bez brbljanja (smijeh)! Ali kad vježbamo, vježbamo! Jako nam je važno napredovati i konstantno raditi na sebi.

NELA: (Smijeh) Tricky question! Nalazimo se po potrebi, ali nastojimo što češće…kad se približava kakva manifestacija, nalazimo se često, a ako nemamo nikakav plan, nalazimo se kad nađemo vremena, a kad se radi, se radi! To je tako kod nas… priča je svedena na minimum, ali kad počne… ne staje! (smijeh)

ŽELJKA: Probe održavamo pred nastupe i koncerte jer se teško uspijevamo uskladiti obzirom da svaka od nas radi i ima još drugih aktivnosti. Svaka zajednička proba nam je dragocjena i pokušavamo svaku minutu maksimalno iskoristiti. Naravno da naše probe nisu samo ozbiljne, ima tu i veselja i obilje smijeha, bez toga bilo bi dosadno i monotono.

Osvojile ste nagradu i na Vocal Marathonu, kakvo je to bilo iskustvo? Jeste li već sudjelovale na sličnim susretima?

ANI: Da, osvojile smo 2. nagradu žirija i to je prvo natjecanje na kojem smo sudjelovale. Bilo nam je jako lijepo, upoznale smo puno zanimljivih i talentiranih ljudi, dosta toga smo naučile i nadamo se da ćemo opet imati prilike sudjelovati.

NELA: S obzirom da smo bile u potpunosti drugačije od ostalih natjecatelja, nagrada i komplimenti koje smo primili bili su iznad svih očekivanja… reakcije publike, ostalih vokalnih skupina i samog žirija bile su izvanredne, i to nam je bio dodatni poticaj za dalje.

ELMA: Sudjelovanje na Vocal Marathonu nam puno znači; upoznale smo divne glazbenike iz cijele Hrvatske i šire, dobile odličan feedback i vjetar u jedra za nove projekte. Osim tog iskustva, izdvojila bih još i naše nastupe na Šibenskom festivalu duhovne glazbe te suradnju s Petrom Antolić koja je napisala predivnu pjesmu za Uskrs fest na kojem smo prošle godine, zajedno s njom, nastupile u velikoj dvorani ‘Vatroslav Lisinski’.

Svaka od vas radi i na vlastitoj karijeri i osobnom razvoju, što možete reći o tome?

NELA: Diplomirala sam pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, i radim na sebi u svakom smislu. Uz pjevanje, posvetila sam se i pedagoškom radu, stoga sam trenutno profesorica pjevanja u jednoj glazbenoj školi.

ELMA: Mene osobno privlače različiti glazbeni žanrovi, tako da radim na nekoliko projekata te osim kantautorskog smjera istražujem i Sevdah Jazz, u suradnji sa svojim dugodišnjim kolegom Paulom Kempfom. Drago mi je da svaka članica kvarteta njeguje i svoj, poseban glazbeni izričaj te vjerujem da, surađujući, možemo puno učiti jedne od drugih…

ANI: Bez rada, reda i discipline nema uspjeha, talent je samo početni kapital. Mislim da cijeli život treba raditi na sebi, usavršavati se i učiti, mijenjati se – nabolje.

ŽELJKA: Osim rada u školi (kao nastavnica solfeggia i orgulja), članica sam samoborskog Big banda (pod imenom Gradska glazba Samobor) s kojim ostvarujem niz nastupa, sviram u predstavi „Važno je zvati se Ernest“  (HNK Zagreb), ali i održavam orguljske koncerte.

Po čemu se solo karijera razlikuje od karijere sastava i što vam je draže?

NELA: Solo karijera je nešto gdje ovisite sami o sebi, gdje morate ponuditi publici sve ono što bi našli u više osoba koje čine ansambl. Solo nastupi su jako velika odgovornost,  iako to ne znači da je skupno muziciranje manja odgovornost… samo se lakše osloniti se na nekog do sebe, ukoliko se osjeća nesigurnost ili neka vrsta treme. Pjevanje u ansamblu za mene je posebna radost jer fuzija koju mogu stvoriti ljudski glasovi je nešto prekrasno i savršeno!

ELMA: Sve ima svoje prednosti. Unutar sastava mi je upravo najdragocjenija prisutnost različitihideja koje pronalaze novu priču i sklad. Uživam u tom bogatstvu.

ANI: Sve ima svoje prednosti i nedostatke, no, obzirom da se ne mogu odlučiti što mi je draže, radim i jedno i drugo!

Sigurno nije uvijek jednostavno uskladiti ostale obaveze i probe, no, što je glavni motiv da se posvetite sastavu? Što je ključ uspjeha Mystique?

NELA: Svakako nije lako uskladiti sve obaveze, jer se svaka bavi svojim poslovima, i privatnim obavezama, međutim, glazba je ono zbog čega nijednoj od nas četiri nije teško čak ni u nedjelju ujutro u 8 ustati iz kreveta i otići na probu. Rijetko se dogodi da neka od nas na tim istim probama nije nasmijana ili raspoložena za rad. Nas četiri smo jedna sebi svojstvena ekipa! Sve smo različite, sve posebne na svoj način, a činimo jedno kompaktno tijelo, koje bez jednog dijela ne funkcionira jednako. Nadopunjujemo se u svakom smislu, i mislim da je to ključ uspjeha… Iskrenost, osmijeh, poštovanje i poticaj.

ELMA: Osnovni je motiv – ljubav prema glazbi.

ANI: Sve volimo višeglasno pjevanje i eksperimentiranje s glazbom općenito. Privatno nismo usmjerene samo na jedan glazbeni stil, tako da smo s ovim kvartetom odlučile spojiti ljubav prema duhovnoj, klasičnoj i filmskoj glazbi.

ŽELJKA: Kroz te aktivnosti njegujem  solo i skupno muziciranje u različitim žanrovima glazbe, od klasike do jazza. Svaki aspekt ima svoje čari, u solo nastupima izraženija je osobnost i temperament, a  u skupini karakter treba malo i prizemljiti te se prilagoditi drugima da bi funkcionirali i bili usklađeni. Biti dio kvarteta istovremeno je i zadovoljsto i izazov. Svaka od nas ima svoju (različitu, prilično oprečnu) energiju, izričaj, karakter, ali prekrasno je kad se te naše različitosti ujedine kroz glazbu koju izvodimo.

6.2. nastupate u Zadru, jeste li uzbuđene i isplati li vas se čuti?

NELA: Svakako! Ono što o nama mogu reći je da nikad nismo dale na koncertima manje od 100% sebe. Jako smo uzbuđene, posebno ja, jer je to moj rodni grad, i moja publika. Jedva čekam dati Zadru dio nas, da dožive nas i naše emocije kroz tu divnu glazbu, i nadam se da će uživati! Dođite i Vi!

ELMA: Veselimo se Zadru i pripremamo za koncert, evo čak i nedjeljom ujutro, a vjerujemo da ćemo tom prigodom uživati u lijepoj glazbi, zajedno s našom publikom!

ANI: Da, uzbuđene smo i želja nam je glazbom dotaknuti srca ljudi koji dođu na koncert te ih učiniti sretnijima.

Ovaj tjedan imate još jedan koncert, koji ima u cilju prikupljanje sredstava za liječenje malene Noru Šitum, osim kvarteta, nastupa i Vaša klapa Cesarice, kakav je osjećaj znati da se glazbom zaista može liječiti?

NELA: Prvenstveno bih voljela napomenuti da je i Norina mama svojedobno pjevala u Cesaricama, čije smo Ani i ja članice, i divno je kad možemo svojom glazbom prikupiti nešto sredstava kako bismo joj omogućili bolji život, zdravlje, osmijeh… To je najmanje što možemo učiniti, a glazba koja se poklanja iz srca je najljepša moguća glazba.