Stonebride: “Zbog prezasićenosti glazbom teže je ‘isplivati’ van s nečim novim, kvalitetnim”

Kultni zagrebački rockeri Stonebride prvo i jedino koncertno ukazanje u Zagrebu odsvirat će u srijedu, 14. lipnja, uz pionire stoner scene Yawning Man u Vintage Industrial Baru. Nakon godinu dana pauze i tri godine od posljednjeg studijskog izdanja “Heavy Envelope”, Stonebride priprema novi materijal koji će djelomično predstaviti i u Vintageu, uz presjek svojih 12 godina rada. Inače, nastupima će prethoditi projekcija dokumentarnog rock filma Lo Sound Desert redatelja Jörga Steinecka koji prati  početak stoner/desert pokreta u 80-im godinama; među protagonistima su se našli i Josh Homme, Brant Bjork te mnoge poznate rock face.

Sve one koji nisu upoznati s počecima Stonebridea zanimati će prvo pitanje. Kada i kako je nastao Stonebride?

Iako smo u nekoliko navrata već trabunjali o počecima, zašto se bolje ne fokusirati na nastavak, budućnost, konstantno gibanje… Ali, s obzirom na to da je ponavljanje majka znanja, tako utvrđujemo gradivo da je Stonebride nastao u zimu 2005. godine. Prvo neslužbenim, telefonskim upoznavanjem dvojice članova i naposljetku ubrzo na šanku jednog birca. Začeli smo ga neprirodno prirodnim putem uz hrpu alkohola u duo varijanti (gitara + bubanj). Kroz par mjeseci dozvali smo i bass frekvencije. U toj instrumentalnoj formi 2006. na ljeto snimljen je prvi, danas već kultni EP “Smile & Shine” (tako bar kažu, mi ne znamo ništa o tome). Vokal je uletio u jesen i krug se zatvorio.

Moglo bi se reći da ste pioniri stoner zvuka na ovim prostorima. Što se slušalo u vrijeme kada je Stonebride počeo sa svojim radom?

Ne bih se baš složio da smo pioniri, ali hvala na komplimentu. Bilo je bendova prije nas na ovim prostorima koji su u dobroj mjeri koketirali s takvim ili donekle sličnim zvukom pritom ostajući originalni. Spomenimo varaždinski Green Machine, zagrebački Bastinado, Chang Ffos, Good Day To Die, splitski Essence. Slušalo se sve i svašta, u raznim oblicima, od folka, bluesa, countrya, rocka, metala, dooma, hardcorea, sludgea, elektronike itd.

Dijelili ste pozornicu s velikim imenima stoner rocka. S kojim od tih bendova biste ponovno svirali?

Podugačka je lista (ne nužno ‘stoner’ bendova) s kojima bi voljeli u budućnosti podijeliti pozornicu. Ovako iz glave ponovno bi ukrstili gitare s Karma To Burn, Elder, Zippo, Colour Haze, flu.Id (al’ su se raspali), Opium Lord, Burn Pilot.

Poznati ste po eksplozivnim i nepredvidivim live nastupima koje je jednostavno šteta propustiti. Možete li izdvojiti neku od anegdota s nekog od svojih nastupa?

Bilo ih je toliko da ih se više ni ne sjećamo. Pogotovo onih induciranih raznim opijatima ili tekućim sredstvima za grlo i um. Jedna od dražih je definitivno bila u Francuskoj s bendom Glowsun. Dakle, trebamo započeti koncert, uletavamo svi zajedno na prvi ton te automatski iskaču svi osigurači, nestaje struje u cijelom klubu. I tako još dvaput zaredom. Totalni smijeh, šok i nevjerica! Valjda smo imali previše jaka pojačala ili smo precijenili tehničke mogućnosti samog mjesta. Nisu nas upozorili na to, jebiga.

Svojim nastupom u Vintage Industrial Baru predstavit ćete nam nešto novog materijala. Znači li to da radite na novom albumu ili EP-u?

Da, mislim da ćemo odsvirati dvije nove pjesme, uz nekoliko probranih sa prijašnjih izdanja. Radimo na novom materijalu. Bubnjevi su već snimljeni za četiri pjesme. Nakon ovog koncerta nastavljamo s ostatkom instrumenata i vokala. EP ili album, ne znamo još pošto paralelno nastavljamo razrađivati ostale pjesme započete još početkom ove godine. Ovako na prvu, ako budemo mega zadovoljni s ove četiri, vjerojatno bi do kraja godine izbacili EP.

Mnogi domaći bendovi tvrde da potpisivanje za diskografsku kuću oduzima slobodu. Mislite li da je tako samo kod nas?

Ovisi o kojim relacijama se radi, kojem (pod)žanru i ponajviše očekivanju benda u pogledu vlastitih mogućnosti i aktivnosti. Koliko uložiš, toliko ćeš dobiti nazad. Bendu nije potrebna diskografska kuća da bi bio ‘slobodan’. To je stvar osobne percepcije. U ovom tehnološki naprednom dobu, uz svu silu aplikacija, PR/publishing tvrtki i moru specificiranih društvenih mreža, svima je sve dostupno. Samo treba imati jasnu, konkretnu definiciju onoga što bend želi postići (i naravno novaca) da bi se zacrtani cilj ostvario. Naravno, uzmimo u obzir da je i sama prezasićenost glazbom općenito doprinijela tome da se lako ‘izgubiti’ ili teže ‘isplivati’ van s nečim novim, uzbudljivim, kvalitetnim, privlačnim. Treba ploviti silnim morima like-ova, klikova i plaćenih oglasa. Zna biti naporno i iscrpljujuće. Diskografska kuća svojim kontaktima, sugestijama, podrškom i distributivnom mrežom može samo olakšati daljnji smjer ionako bolnog procesa svega onoga što prethodi samom izdavanju materijala.

Zasad je ovo vaš jedini koncert u Zagrebu ove godine. Planirate li ponovno turneju? Kakvi su vam planovi za budućnost?

Razne ideje, planovi, razvoj prema naprijed su konstantno prisutni. U skladu s mogućnostima pokušavamo ih ostvarivati korak po korak. Od daljnjih koncerata i turneja zasad ništa, ne zato što ne želimo, već zato što smo postali pomalo letargični i umorni od dogovaranja, pregovaranja, štimanja ‘životnih’ rasporeda da bi mogli izbivati 10 ili više dana. Kao i činjenice da se sve mora dogovarati unaprijed i po godinu dana, trenutno nismo u tom moodu. Sve u svoje vrijeme, doći će i to ponovno na dnevni red. Interes od strane ljudi, promotera uvijek postoji. Uvijek smo se voljni odazvati na dobru svirku glavno da je ponuda primamljiva. Ima mjesta u regiji, državi i Europi gdje još nismo kročili. Tako da, navalite s tim ponudama, hahahaha!

Što je zadnje zasviralo na vašem CD playeru/gramofonu?

Bootsy Collins, Fat Freddy’s Drop, NoMeansNo, The Abominable Iron Sloth, Rag N’ Bone Man, Soundgarden, We The Fierce, Royal Blood, Herbie Hancock, Bamwise, Kozmodrum, Childish Gambino, Liturgy, Will Haven, Elder, Slayer, Here Lies Man i mnogi drugi.

Koja je najranija uspomena vezana uz glazbu koje se možete sjetiti?

Michael Jackson, Bijelo Dugme, Iron Maiden, Metallica, Divlje Jagode.