novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Intervju

Trobecove krušne peći: “Ego se u vanjski svijet distribuira preko moći i uzrok je svih sukoba”

Trobecove Krušne Peći
Foto: Press
Vrijeme čitanja: 3 minute

U četvrtak 12. travnja svi će putevi ponovno voditi u Vintage Industrial Bar na koncert Brujača i Trobecovih krušnih peći. Uvijek su ih smatrali avangardnim bendom. Nama je teško stavljati ih u koševe i njihovu glazbu opisivati na određeni način jer više od svega njihova glazba pruža jedinstveno vizualno i auditivno iskustvo za vrijeme koncerata. Trobecove krušne peći podijelili su uoči koncerta u Vintageu s nama dvije-tri misli o slobodi izražavanja, egu, Viva Gloriji i inspiraciji. Na pitanja je odgovarao gitarist Ivan Vinski.

Za one koji možda ne znaju, tko sve čini Trobecove krušne peći? Svirate li danas u istom sastavu kao osamdesetih?

Trobecove krušne peći dolaze u Vintage Industrial Bar u originalnoj postavi iz 1983. koja je glazbeno aktivna do danas, u sastavu: vokal Darko Begić – Bega, basist Mario Barišin – Bara, bubnjar Gordan Dorvak, gitarist Ivan Vinski i saksofonist Damir Prica Kafka – Capri.

Vaše posljednje izdanje bio je live album “Ether”. Peče li se što u Trobecovim krušnim pećima ovih dana? Radite li na novim materijalima?

Na novim materijalima radimo brižljivo i kontinuirano; najteži posao je selektiranje hrpetine ideja.

Koliko su se motivi za vaše tekstove danas promijenili u odnosu na vaše tekstove u osamdesetima?

Neizmjerno smo zahvalni čovječanstvu na generiranju sve veće količine stupidnosti i memetičko struktuiranom sistemu (o)ponašanja koji se prenosi s jedne individue na drugu i tako se podvrgava kontroli i, naravno, neprekidno rađa nove i nove tekstove Trobecovih krušnih peći.

Zašto vaš prvi album nije bio objavljen kada je bio sniman, 1985. godine? Kako to da je ipak izašao nekoliko godina poslije?

Ego se u vanjski svijet distribuira preko moći i uzrok je svih sukoba… I ratova i osobnih nesreća… Ego hipnotiziranih ljudi bez svoje volje koji poslušno izvršavaju zakone, pravila, naputke, i u sve to vjeruju i to obožavaju. Kada to shvatiš, onda konačno o vlastitom trošku objaviš materijal; onako, za kućno-prijateljske potrebe.

Sredinom prošloga desetljeća okupili ste se pod imenom Viva Glorio. Što je bio Viva Glorio i zašto ste se kasnije ipak vratili Trobecu?

Viva Glorio je “alter ego” Trobecovih krušnih peći na godišnjem odmoru. Trobecovim krušnim pećima kao privatnoj instituciji više nije potreban godišnji jer su odmarajući se, naučili raditi pa im isti više ne treba.

 

Je li više slobode u stvaranju i izražavanju bilo osamdesetih ili danas?

Ne doživljavamo, ne osjećamo te razlike; zabranjivanje slobode stvaranja i izražavanja Trobecovim krušnim pećima bio bi najveći fijasko za izvršitelja zabranjivanja. Sloboda je dvosmjerna trodimenzionalna struktura na van i na unutra: mi ne želimo vladati nikime i ne želimo da itko vlada nama.

Uz vas se najčešće veže riječ avangarda. Što je za vas avangarda?

Ha… To je vojni termin koji je, eto, zalutao i u umjetnički svijet pa se knjiži, kao, ispred svog vremena; mi vjerujemo samo u vječnu sadašnjost koja je jedino iskustvo našeg postojanja. Prošlost i budućnost su mentalni koncepti, odnosno slike, poredak fotona na koji ne možete utjecati na nijedan mogući način. Živimo u Post-istinskom dobu, u vremenu laži, malih laži, velikih laži, međukontinentalnih laži, planetarnih laži. U takvom vremenu laži, avant-garde je za nas istina, ljubav, suosjećanje, dobrota.

Što publika može očekivati od vašeg koncerta u Vintage Industrial Baru? Imate li u planu neke koncertne aktivnosti nakon Vintagea?

Našu publiku uvijek iniciramo putem glazbe i kroz ritualni meditativni ples upućujemo na Stazu čiste, jasne i istinske misli. To se odvija po prirodnom obrascu spirale zlatnoga reza, kao i koncertne aktivnosti koje slijede.

 

Koje vam je najdraže mjesto za sviranje/nastupe? Kojem se klubu posebno rado vraćate?

Obožavamo sve klubove (osim klubova poslanika), naši, zagrebački, ipak imaju posebno mjesto, stoga se i neizmjerno radujemo idućem četvrtku i Vintage Industrial Baru.

Pratite li što se događa na alternativnoj domaćoj i regionalnoj sceni? Postoji li neko od glazbenih imena koje biste izdvojili, a da vas je oduševilo svojom glazbom?

Odlično je to da se scena, unatoč sustavnom i programskom uništavanju, održava i razvija; pratimo insajderski i pozivamo drage ljude da u četvrtak dođu doživjeti sjajne Brujače, tu su i Franz Kafka Ensemble, Moskau…

Možete li izdvojiti neku od anegdota s nekog od vaših koncerata (bilo pozitivnu ili negativnu) koja vam se posebno urezala u pamćenje?

Par benignih:

Putujući vlakom za BG na koncert, ideološki smo podijelili vagon restoran na poklonike i protivnike. Bega je stajao na visokom stolu i držao govor, pa, skoro satima. Uglavnom su svi urlikali u prepunom vagonu.

U Subotici smo Capri i ja iz hotelske sobe na četvrtom katu iz dosade pozvali recepciju, kao izbio je požar. Kada je čovjek otvorio vrata, sjedeći na podu špricali smo ga sa soda vodom iz onih njihovih sifona.

Što je zadnje sviralo na vašem playeru/gramofonu?

The Shaggs – Philosophy of the World, upravo! Pročitajte lyrics.

Dijeliti pozornicu s The Shaggs… I umrijeti… Od radosti!


Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije. 

Be social

Komentari