Izvještaj: Zagreb Book Festival – ‘Dublin Noir’ predstavljen kao suprotnost uobičajenom Zageb noiru
Iako je jučerašnji dan označavao i posljednji dan ovogodišnjeg Zagreb Book Festivala, to ne znači da je bio manje zanimljiv od onih prethodnih. Jučer, u nedjelju u 19 sati na ljetnoj pozornici Muzeja za umjetnost i obrt predstavljena je zbirka priča Dublin Noir – keltski tigar protiv ružnog Amerikanca. Budući da su u njezinom stvaranju sudjelovali mnogobrojni autori, od kojih su najznačajniji Ken Bruen, Eoin Colfer ili Pat Mullan, mi smo sinoć na promociji imali priliku vidjeti samo jednog od njih, Irca Eoina Colfera.
Autor je na jedan vrlo zanimljiv način predstavio ovu knjigu te svoju priču u njoj. Rekao je da mu je to prva knjiga za odrasle koju je napisao, prva ozbiljna krimi priča te da se ovdje jako njeguje takozvani crni humor te da je svaki lik zasebno karakterno vrlo mračan. Nadalje je govorio da mu je izazov bio postići situaciju da priča bude smiješna unutar tog kriminala, mnoštva mrtvih likova i psovki u njoj. Kaže da Irci vole tamne teme u kojima nema subjektivnosti, da je za njih smijeh najslađa i najbolja osveta, ali i da se radnja knjige odvija na sjeveru Dublina u siromašnim kvartovima koji se raspadaju, u kojima ima kriminala i ovisnika o drogama, u kojima svi pišu knjige, plivaju u moru tokom cijele godine i žive ekscentrično, i svaki puta kada bi sjeo na kavu ondje u obližnji kafić, dobivao bi inspiraciju za barem dvadeset novih knjiga.
Osim autora, na promociji su sudjelovali moderatorica događanja Lidija Špiranec, inače urednica emisije na HRT-u Knjiga ili život, urednica knjige Nora Verde te simultani prevoditelj Lovro Škopljanac.
Nora je svoj stav o knjizi i o samom žanru noir objasnila u stilu da su irski autori školskije shvatili žanr noir za razliku od naših autora u Zagreb noiru. Kod Iraca ima više mrtvih likova, mračnih atmosfera te narativnog karaktera. Dublin Noir se od ostalih zbirki razlikuje jer upotrebljava kolokvijalni govor, ulični izričaj i psovke koje, kako Nora kaže, nije bilo lako prevesti na hrvatski jezik. Sleng se razvija i s godinama se mijenja, pa su tek u trećoj verziji prijevoda uspjeli prevesti sve vjerodostojno i ispravno. Na to je autor Colfer samo dodao da je takav jezik težak za prevođenje jer se osim jezika treba prevesti i dočarati i kultura govora, da mu čitatelji puno govore o prijevodu jer knjigu čitaju i na hrvatskom i na izvornom engleskom jeziku pa ga usporede, te da mu prije nitko nije govorio da su mu knjige teške za prevođenje.
Budući da se u knjizi radi o Amerikancima koji dolaze u Irsku, Lidija je autora na kraju pitala kako američki autori doživljavaju knjigu, na što je autor zadovoljno odgovoro da je zadovoljan njihovim stavom o knjizi te da ga je iznenadilo kako su oni temeljito i s interesom istražili Dublin i temeljito ga opisali u svojim djelima. Colfer se uoće nije nadao da će u Hrvatskoj biti preveden te se oduševio plejadom hrvatskih pisaca uopće, te onih u gostovanju na ovogodišnjem Book Festivalu.
