Izvještaj – Chinawoman: Tmurna muzika koja nastavlja oduševljavati
U trenutcima kada se dim eteričnih ulja spiralno širi prostorom, ekran laptopa pruža jedino svijetlo, a kazaljke sata polagano prelaze u kasnonoćne sate, često posežem za kantautoricama mračnih i dubljih vokala kao što su Anna Calvi, Kandle i Chinawoman, glavna akterica ove priče.
Ova kanadska kantautorica ruskih korijena donijela je svoje tmurne eksperimentalne skladbe u zagrebački prostor Tvornice kulture, a toliko je često na našim prostorima da se već naučila zahvaljivati na našem jeziku. Ove godine došla je predstaviti najnoviji album „Let’s part in style“, a istovremeno je i zatvorila Sounded Bodies Festival koji se održavao od 14. listopada. Iako je cijeli koncert pomalo kasnio u startu, tu je bio i beat box performans na galeriji Tvornice kao uvertira za nešto više od sat i pol vremena čiste uživancije.
Chinawoman je već prvim taktovima pjesme To be with others uvela publiku u svoj svijet mučnih ljubavnih problema, otuđenja i osamljenosti umornih duša. Uslijedila je Lovers are strangers, a zatim Show me the Face koja je stvorila takvu atmosferu da si mogao zamisliti ovu tamnu elegantnu ženu kao proročicu koja ti gata lica tvojih ljubavnika iz dlana, negdje u zadimljenoj krčmi neke od zabačenih ulica Moskve, umjesto iza paravana od vodene pare koji se stvorio u Tvornici.
Sljedeći dio koncerta bio je rezerviran za nizanje skladbi s novog albuma, Good times don’t carry over, Vacation from love i Aviva. B-sideom Lifetime in one night poručila je da će nam piće pomoći, pa sam sljedeću pjesmu odslušala sa šanka. Ipak je cjelokupna svirka potaknula publiku na nježno ljuljuškanje u ritmu, neovisno o poznavanju opusa pjevačice, tako da mi je mali predah godio.
Pjevačica je izmjenjivala i instrumente koje je svirala. Čas je bila za gitarom, čas iza svog sintesajzera. God bless my socially retarded friends, pjesma s kojom se izuzetno lako poistovjetiti, stvorila je sanjivi ambijent, dok je Russian ballerina, pomalo u surferskom stilu, rasplesala gotovo svaku osobu u ispunjenom pregrađenom dijelu Velikog pogona. Nakon ovakvog vrhunca koncerta, slijedio je i završetak. Nažalost prekratki bis bio je rezerviran za prekrasnu solo izvedbu Party girl pa sam nekako ipak oprostila njegovo kratko trajanje.
Prateći bend sastavljen od muzičara s udaljenih prostora svijeta (Ukrajina, Škotska..) reinterpretirao je ove skladbe u življi koncertni materijal, a komunikacija s publikom bila je fantastična, utoliko da je Michelle Gurevich (Chinawoman) ponudila aukciju za mijenjanje setliste po cijeni krastavaca i rajčica te zbijala šale s pojedincima iz prvih redova. Ako mi je nešto i nedostajalo, bila je to izvedba I’ll be your woman, ali neću sitničariti. Koncert je bio upravo onakav kakav sam očekivala, i više od toga. Od izvođača kojeg sam počela slušati povremeno na Youtubu, Chinawoman je dobila novog fana.
Nakon Tvornice, zaputila sam se dalje u noćni život, a u ušima su mi odzvanjali lyricsi posljednje odsvirane pjesme, znajući da me idući dan čeka mamurno jutro: „What did you do last night? Oh, I was out so late, now I’m so tired“.
