Izvještaj – Dobar kao staro vino: Nick Cave oduševio Ljubljanu!
Ponedjeljak je živio svoj uobičajeni ritam. Ljudi su bili blago potišteni, kako to inače biva kada je u pitanju ponedjeljak, pa kao da nisu primijetili sunce koje se pojavilo na ulicama nakon dugo vremena izbivanja. Bila sam na nogama od 7 ujutro kako bih obavila mali milijun obaveza, a za dva sata sam trebala biti u Ljubljani. Međutim, nisam imala razloga buniti se, budući da me navečer čekao koncert Nicka Cavea.
U glavi su mi se vrtjele slike ekscentričnog umjetnika. Razmišljala sam o tome kakav će biti. Ljudi koji su ga slušali više puta kažu da nikad nije isti i da svaki put sa svojim Bad Seedsima iskoči iz neke nepoznate dimenzije. Setlistu, koja je na svim koncertima turneje više manje ista, znala sam napamet, a i pogledala sam neke nastupe iz 2013. godine. Po mojim skromnim procjenama, Nick je trebao biti fantastičan.
Popodne smo proveli na ulicama Ljubljane. Naišli samo na ŠKUC-ov ured gdje nam je simpatična djelatnica otkrila da se vrata Hale Tivoli otvaraju u 19 sati. Na nama je ostalo samo da pokušamo ne umrijeti od iščekivanja. Centar simpatičnog gradića, koji leži na rijeci Ljubljanici, obišli smo nekoliko puta, a na maleno brdašce s dvorcem na vrhu, koje se uzdiže usred njega, popeli smo se dva puta: prvi put iz znatiželje, drugi put zato što smo već sve obišli i nismo imali što raditi. S veseljem smo dočekali noć koja se spustila nad grad zato što je to bio znak da se uputimo prema Parku Tivoli.
Oko 19 sati zaštitari su počeli puštati ljude u dvoranu. Krenula sam u bitku za prve redove koji su obećavali najbolji pogled na Nickove pokrete i ekspresije lica. Poznata je stvar da u zadnje vrijeme voli dolaziti u blizak kontakt s fanovima u prvom redu, pa je tako i u Ljubljani postavljena ograda s dvije male platforme. Malo prije 20 sati, dok se dvorana još polako punila, na binu je izašla odlična Shilpa Ray. Pjevačici američkog benda Shilpa Ray and Her Happy Hookers uspjelo je natjerati publiku da bar nakratko zaboravi zbog koga je zapravo došla. Njen glas, koji neodoljivo podsjeća na glas Lane Del Rey, u kombinaciji s harmonikom nad kojom se doslovno iživljavala, bili su ključni elementi u stvaranju pomalo mračne, prave caveovske atmosfere. Svojom impresivnom izvedbom pjevačica je zaradila veliki aplauz publike.
Uskoro je sve bilo spremno za glavnog junaka večeri i svi su s nestrpljenjem čekali trenutak kada će se ugasiti sva svjetla u dvorani. Uslijedio je glasni pozdrav publike upućen članovima benda koji su polako zauzimali svoje pozicije. Odjednom su se čuli glasni vriskovi, a pogledi svih prisutnih bili su usmjereni na binu. Nick je izletio i show je mogao početi. U svom sjajnom crnom odijelu, dok je bend svirao početak We No Who U R, spustio se do platforme, na udaljenost od tek desetak centimetara od fanova u prvom redu. Iznenadni čin okupljene oko njega bacio je u trans. Nakon uvodne pjesme, uslijedila je Jubilee Street, koja se također nalazi na novom albumu Push The Sky Away, a poslije nje Tupelo, tijekom koje smo se prvi put susreli s energičnim Nickom.
Izvodeći Red Right Hand, Nick i Bad Seedsi u dvorani su stvorili mračnu atmosferu karakterističnu za većinu njegovih pjesama. Još jednom se spustio do publike, dovodeći je do delirija svojim plesnim pokretima.. U jednom je trenutku, usred pjesme, čovjeku iz ruke oteo fotoaparat i pjevajući You don’t have no self respect, you feel like an insect, pokazivao prstom na njega. Publika je, shvativši da Cave ne voli da ga se previše snima, prasnula u smijeh.
Bilo je zanimljivo gledati ga s tako male udaljenosti, teatralnim izvedbama neodoljivo je podsjećao na turobne likove iz svojih pjesama. Međutim, publika je imala priliku upoznati i njegovu drugu stranu, pa je tako svirajući na klaviru laganje hitove poput Into My Arms natjerao sve prisutne da pjevaju zajedno s njim.Najviše skakanja, deranja, bacanja mikrofona i ludila potaknule su The Mercy Seat i Stagger Lee, a najveću tišinu i muk u dvorani izazvala je izvedba pjesme po kojoj novi album nosi ime, Push The Sky Away. Cijela je dvorana ustala kako bi pozdravila velikog umjetnika. I zaista je bio velik u tom trenutku, stojeći mirno nakon odigrane predstave, ispred sebe je mogao vidjeti tisuće ljudi kako svojim najsnažnijim pljeskom pokušavaju izraziti divljenje. Svojim usklicima publika ga je uspjela vratiti na bis, pa je tako koncert zaključen s God is In The House, Deannom, Stranger Then Kindness i Papa Won’t Leave You Henry.
Ono što se nekima nije svidjelo jest činjenica da su setlistu većinom činile stvari s novog albuma, pa su neki drugi hitovi nedostajali. Međutim, svatko ima svog Cavea kojeg voli i po mom bi ukusu setlista izgledala potpuno drugačije. Uz to, unaprijed se znalo koje će pjesme i kojim redoslijedom otpjevati, što je uvelike smanjilo efekt iznenađenja. Čak su i fantastičan scenski nastup te bliski kontakt s publikom nešto što je isplanirano i što Nick ponavlja na svakom koncertu ove turneje.
Posebno valja istaknuti genijalne Bad Seedse koji su dostojanstveno pratili svog vođu. Među njima se definitivno istaknuo Warren Ellis, čije su impresivne dionice na violini zasigurno ostavile duboki dojam na sve prisutne. I tu je, naravno, Nick Cave. Glazbeni genije kojeg smo imali prilike upoznati u jednoj novoj i drugačijoj fazi u kojoj se miješaju stvaralačka ozbiljnost i finoća s energičnim nastupom. Sa svojih 56 godina i dalje je u stanju držati publiku u dvosatnoj ekstazi, a čini se da postaje sve bolji i bolji. Baš kao boca najdražeg vina koja te svaki put iznenadi rapsodijom svoje kvalitete i bogatstva.