Istaknuto
09.07.2020.

Vrijeme čitanja: 5 minute Kakav je ovo bezobrazni priljev vanserijski dobre glazbe unutar mjesec dana? Travanj je prošao već znamo kako, ali glazba koja je izašla unutar tih mjesec dana je statistički na samom kraju Gaussa.

08.07.2020.

Vrijeme čitanja: 3 minute Puštamo novih deset domaćih i regionalnih singlova u borbu za naklonost slušatelja, a među stranim preporukama ima nekoliko zanimljivosti.

Glazba

Izvještaj: Glazbena komedija u režiji Lake i Lele

21.05.2016. Valentina Sertić
Foto: Valentina Cetin/Ziher.hr
Vrijeme čitanja: 2 minute

Jeste li ikada gledali „The Rocky Horror Picture Show“? Možda vam je promakla kultna glazbena komedija; to vam mogu pokušati oprostiti, ali ako ste svjesno propustili Laku uživo, mislim da moramo razgovarati.

Elvir Laković zvani Laka vratio se sa svojom sestrom Mirelom i prijateljima u KSET povodom njegovog 40. rođendana. Živo, kako KSET zvuči u mojoj rečenici, tako zvuči i u Lakinim riječima. Laka mu je poželio još toliko godina i rekao da će doći za drugih 40 godina, a rečenica: „Ja mogu posthumno doći“ svjedoči o tome kako ga ništa neće zaustaviti u toj namjeri.

No, osim Lakine odanosti publici u KSET-u i članovima kluba, ta rečenica svakako prejudicira još ponešto. Zašto sam spomenula „The Rocky Horror Picture Show“? Ako ste gledali, možda već znate što ću reći. Da, Laka i Lela su kao Riff Raff i Magenta. Od prvoga takta, možda zbog papirnatih zvijezda koje su sjale iznad njih, možda zbog Leline natapirane kose ili Lakinih bezvremenskih pokreta, bila sam uvjerena da oni nisu s ovoga svijeta te da će do kraja koncerta i nas odvesti na svoj matični planet. U spomenutom glazbenom spektaklu Riff Raff i Magenta su brat i sestra s planeta Transsexual koji na Zemlju dolaze s važnom misijom od koje naposljetku odustaju – nadajmo se da Laka i Lela nikada neće. Osim što pojavom podsjećaju na vanzemaljskoga brata i sestru, glazba kojom su popraćeni njihovi ljubavno-politički tekstovi nikako nisu gasovi, već autentični rock’n’roll koji je i u suštini parodičnog „Rocky Horrora“. Laka i Lela su fenomen; svemirsko, a naše.

Foto: Valentina Cetin/Ziher.hr

Foto: Valentina Cetin/Ziher.hr

Laka jest naslovni lik, ali s užitkom ću posvetiti nekoliko rečenica samo Leli, bez koje bi se, sigurna sam, u zvjezdanoj prašini izgubili i Laka i dječaci i djevojčice u tami ispod pozornice. Lela je ta koja diše s publikom, dok Laka proizvodi kisik. Ona netremice promatra i prati ljude u publici, a jednostavna psihologija razlog je što su veći dio koncerta sve oči uprte u nju. Laka, srećom, zna kakvo blago ima u svojoj sestri. Jedino što me malo razočaralo je to što nas na kraju koncerta nisu odveli na drugi planet, već su nas pozvali u Sarajevo, u stvarnost. Simbolično, nakon koncerta u WC-u sam srela mladića i djevojku koji su se svađali – nadam se da im nije istekao rok trajanja. Nadam se, jer Lakovići zaista vraćaju vjeru u ljubav koja ima govornu manu te upućuju na drugu, bolju stranu svakodnevnog.

Dopustite mi još jednu filmsku reminiscenciju za kraj. Sjećate li se razgovora koji u „Notting Hillu“ vode Julia Roberts i Hugh Grant ispod Chagallove slike? Julia Roberts kaže kako bi ljubav trebala biti kao žena na slici i plutati tamnim plavim nebom. Hugh Grant dodaje „s kozom koja svira violinu“. Zvuči li vam poznato? Ako ne, niste slušali Laku i Lelu. Srećom, nudi vam se još jedna prilika, jer ovo ljeto nastupaju na Ferragostu. Vidimo se na jezeru!


(Visited 203 times, 1 visits today)
Što misliš o ovome koncertu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(3 votes, average: 4.000 out of 5)

Komentari