Izvještaj – Jura Stublić i Film: Starost je nova mladost
Jučer me na ulazu u riječki Pogon kulture dočekala poveća bujica ljudi koja je marljivo i strpljivo čekala da uđe u koncertnu dvoranu. Ista stvar i u prostoru za odlaganje kaputa, tražila se vješalica viška. Koncert nije počeo kada je najavljeno, ali možda i bolje da nije jer se zbog velike količine ljudi sve odvijalo sporije. Tako da je to sasvim u redu. Ono što sam odmah uočila je to da je starija generacija bila svuda oko mene, što zapravo i nije čudno jer sam jučer čula da mlađe generacije uopće ne znaju tko je Film.
Taman kad sam se uspjela progurati do prvih redova, na binu je stigao klavijaturist Hrvoje, bubnjar Mario (Super Mario), basist Filip te gitarist i vokal Borna, ili mladi Jura. Bez ikoje uvodne riječi dečki su ushićeno i poletno otpjevali Chicago, jednu od najpoznatijih Stublićevih stvar. Ponekad publici treba malo više vremena da se opusti u interakciju s izvođačima, no jučer nije bio taj slučaj. Već s prvotnom pjesmom, publika se očigledno zabavljala.
A di je Jura? Jura je prepustio da inauguralni dio otpjeva „mladi Jura“ – Borna , no ubrzo je Jura Stublić iskočio na pozornicu i počeo s pjevanjem numere Zamisli život u ritmu muzike za ples, s kojom je ujedno i zatvorio svoj koncertni nastup. Ovacije publike ne trebam dodatno spominjati, ali bilo je lijepo vidjeti starije ljude kako pjevaju Jurine pjesme od riječi do riječi. Dečki su od samog početka redali hit za hitom. Nakon sat vremena svirke, uzeli su pauzu od četrnaest minuta, koja je nama dobro došla da se nekako proguramo i odemo po pivu. Tijekom pauze u pozadini je svirao David Bowie, tako da ples niti tijekom pauze nije prestao.
Nakon završene pauze „mladi Jura“ je opet imao čast otvoriti drugi dio set liste. Moram spomenuti da su se dečki presvukli te da je prelazak iz prve set liste u drugu izgledao kao prelazak iz 80-tih u 90-te. Bornin šljokičasti prsluk odlično bi se uklopio uz one šljokičaste haljine koje su bile in za doček Nove godine. Cjelokupni doživljaj izgledao je kao da smo zarobljeni u vremenu, u 90-ima. Na trenutak smo zaboravili na Oreškovića i njegove govorne probleme, no Stublić nas je i na to podsjetio, dok je najavljivao svoju sljedeću pjesmu.
Čovjek bi pomislio da Stublić nema više toliko energije koliko je imao prije, ali svatko bi se prevario. Jučer su dečki stavili sve svoje najbolje pjesme na set listu, na kojoj se pronašla Boje su u nama, Moderna djevojka, Sjećam se prvog poljupca, Doći ću ti u snovima, Radio ljubav, Bili cvitak, Signali u noći, Pjevamo do zore, Ljubav je zakon, Srce na cesti te Lijepo neopisivo, za koju je Stublić ispričao da ga posebno veže za Rijeku. Većinski dio pjesama Stublić nije pjevao, publika je pjevala. Stublić je ponosno stajao na pozornici i promatrao.
Drugim povratkom na bis otpjevao je Ivanu, na koju su padali muški zagrljaji, te već navedenu numeru Zamisli život u ritmu muzike za ples. Još jednom je potanje predstavio postavu benda, otkrio zanimanja svojih kolega i uz šalu poželio ugodan ostatak večeri. Deset godine je prošlo od kad su Jura i Film u Rijeci napravili ovakvu ugodnu atmosferu, a nadamo se da nećemo morati čekati još jednu dekadu da se ovakav provod ponovi.
