Izvještaj – Indirekt 2017: Apsolutna festivalska pobjeda
E znaš što je super? Indirekt je super! Znaš što je još super? Kad te Indirekt prijevoz, pun zabavnih ljudi, pokupi u Rijeci i odvede na super festival. Direktno na Indirekt! Dobro, nije bilo direktno, Indirekt prijevoz uvažava vaše želje. Indirektno u McDonalds, pa direktno na Indirekt. Dok se dojmovi, osjećaji, slike i videa lagano slažu i upotpunjavaju, vrijeme je da natipkam nešto o ovom odličnom festivalu.
Na zapadu Hrvatske, u Savudriji, mjestu nedaleko od grada Umaga, smješten je kamp Veli Jože. Mjesto koje je od 1. pa sve do 4. lipnja bilo centralno prenoćište i odredište za kvalitetnu zabavu, danju i noću. Četverodnevni festival Indirekt, koji djeluje već pet godina, utjelovljuje spoj street arta, umjetnika, akrobata, izvrsnih glazbenika i neizmjerno dragih ljudi – i ove je godine ispunio sva očekivanja. Raznorazni popratni sadržaji koji su se odvijali preko dana stvorili su intimni ugođaj, isprepleten pozitivnom energijom i prijateljskim vibrom koja se nastavila sve do noćno-jutarnjih sati.
Iako se program održao u već spomenutom kampu, festival je otvoren u gradu Umagu. Peti rođendan festivala otvorila je Lana Flanjak sa svojom izložbom “Work in progress”. Prvi dan festivala nisam stigla popratiti, no čula sam, a dalo se i naslutiti da će NT Wave & Fen i Sofie from Seattle biti dobra uvertira u nadolazeće večeri.
DRUGI DAN:
Vjerujte, održavanje i ispunjavanje svojih dnevnih obaveza tog dana uopće nije bio lak zadatak. Iščekivanje indie prijevoza pokušavala sam svesti na minimum, no prisjećajući se kako je prošle godine bilo u kampu u kojem vlada savršen omjer svega, ono je samo raslo. Odbacivši te misli, nedugo zatim mobitel javlja da direktno na Indirekt može startati.
Nakon ugodne indie vožnje, samim dolaskom u kamp organizatori su nas odmah uputili i smjestili u našu novu “trodnevnu kuću”. Kako nismo gubili vrijeme na ništa, došli smo na sam početak glazbenog program. Jakob Koblal je imao čast nastupiti prvi i otvoriti glazbeni dio 2. dana festivala. Uz 22-godišnjeg slovenskog kantautora festivala je započeo u nešto mirnijem, emotivnijem tonu. Dečki su odradili super posao te nas dobrano uvukli u ostatak večeri.
Dok smo čekali da nastupe sljedećih izvođača, artBazaar nas je mamio da pobliže pogledamo njihove rukotvorine. Mnoštvo prekrasnih rukotvorina u toj kratkoj pauzi nismo uspjeli sagledati u potpunosti. Na pozornicu se već popela naizgled sramežljiva mlada Talijanka Emanuela Drei koja nastupa pod imenom Giungla. Euforičnim nastupom potaknula je interakciju s publikom. Svoj nastup obilježila je silaskom u publiku, čemu se nitko nije nadao.
Nakon nje nastupio je austrijski duo Molly. Distorzirana gitara i psihodelično sanjivi zvuk uveo je svakoga u priču i utkao ga na podij. Iz Austrije nam stižu i Mile Me Deaf. Opet je Indirekt svojim izborom bio nepogrešiv. Ovaj bend je bio odličan spoj muzike i zabave. Druga večer Indirekta se relativno brzo rasplamsala, publika se već opustila nakon drugog izvođača, pronašla put do šanka, pronašla put do hrane, pronašla put do zabave. “Obiteljsko” druženje privuklo je i strance koji su ljetovali u blizini kampa. Sve znatiželjnije oči posjetitelja navrnule su na primamljive štandove rukotvorina.
Susjedi GroznyCorp odradili su zabavan koncert na kojem su odsvirali dobar presjek svoje karijere. Electro garage zvuk provučen pop zvukom pokazao se dobitnim i zainteresirao je publiku. Za kraj drugog dana, posljednji nastup odradili su Das Univerzitas. Hrvatski izvođači zahuktali su prisutne i odveli ih na after party u Indirekt music house, gdje se zabava prolongirala uz DJ-a Doma Smitha i DJ-a Navigatorza, sve do jutarnjih sati. Tu je moja prva noć završila, umor je odradio svoje, vrijeme je bilo da se pripremim za treći dan.
TREĆI DAN:
Buđenje u zadnji čas kako bi se stiglo na doručak bilo je obilježje svakog Indirektovca. Danje svjetlo, borova šuma ukrašena balonima, tu i tamo koji ostaci sinoćnjih boca alkohola, signalizirali su da je vrijeme za odlazak po kavu i kupanac. Pravac Kanegra! Chillanje i zezancija na plaži, spajanje izgubljenih puzzli sinoćnje večeri, smijeh i pjevanje uz Vladu Kuzmana koji svira na ukulelama, pa ti sad vidi!
Poslijepodne je bilo rezervirano za književnost i vizualnu umjetnost. Predstavljanje spisateljica Mime Juraček i Asje Bakić vodio je Neven Ušumović, koji je razgovorom zaintrigirao i uključio sudionike u ugodnu diskusiju vezanu za njihovo stvaralaštvo.
Vrijeme je prebrzo proletjelo i već su vrijedni artBazaarovci počeli postavljati svoje štandove. No prije nego što sam po danjem svijetlu pregledala njihove rukotvorine, pažnju su mi privukli Slackeri. Hrpica zanimljivih ljudi koji hodaju po rastezljivim trakama, vezanim na različitim visinama uokolo kampa Veli Jože. Uputila sam se do njih da mi pokažu tehniku i objasne kako im to uspijeva. Unity TWG, samouki entuzijasti i zaljubljenici u adrenalin, kažu da tajna leži u opuštenosti, fokusu i svom cilju. Moji pokušaji hodanja po trakama nisu vrijedni spomena, stoga sam ostala po strani i s guštom promatrala njih kako s lakoćom izvode svoje performanse.
Nakon književnosti i adrenalina, došle su na red radionice. Rečenica “Imaš lijep krasopis” na Indirektu stvarno dobiva puno značenje. S pokazanim malim interesom da naučiš kinesku kaligrafiju, uz dobre učitelje je sve moguće. Pisanje krasopisom po papiru ili balonima zaslužuje diplomu! Koju i dobiješ.
Vrijeme je bilo da prođem po šarenim štandovima i uvidim što su artBazzarovci pripremili za Indirektovce. ojoMAGico, Eli’s Fantasy, Plastic Moon, GVG ceramics, Sitolab, Imagine Plastic, Čabeceda te GREI sa svojim nevjerojatno simpatičnim ukrasima, kolekcijom suvenira koji svaki zasebno ima svoju priču, torbicama, broševima, magnetima, veselim i jako dobro raspoloženim ljudima, pribrali su prisutne.
U međuvremenu, dok smo se mi odmarali ili bili u potrazi za raznim aktivnostima, u centru grada Umaga tri mlade umjetnice Tea Jurišić, Ivona Jurić i Marija Sevic oslikavale su zgrade svojim muralima. Nakon cijelog dana triježnjenja, kupanja, istraživanja, počne vas hvatati umor. No, mjesta umoru nismo ostavili jer glazbeni dio programa samo što nije počeo. Doduše, na ovom festivalu organizatori su mislili i na to. Masaže u ritmu Sunca – sportsko medicinski terapeut bio je na raspolaganju svakom Indirektovcu!
Hrabro su Indirektovci kročili u treći dan festivala! I to s najdivnijim dječakom festivala. Ovaj genijalac ima samo 16 godina. Igor Božanić nastupa pod imenom Sir Croissant. Sir Croissant je dobio i zaslužio zasebnu pozornicu. U potpunoj tišini, sve oči bile su uprte u Igora. Lakoća njegove izvedbe prenijela je pozitivne emocije svima prisutnima. Čak mislim da nije bilo osobe koja nije bila oduševljena njegovim nastupom. Potraga za CD-om Sir Croissanta je počela već nakon odrađene tonske. Otpjevao je pjesme iz svog opusa te ubacio pjesmu od Josipe Lisac i od Daughter – Youth. Svoj nastup završio je zaželjevši svom psu sretan rođendan. Igoru je ovo bio drugi nastup u karijeri te ujedno i prvi na nekom festivalu. Meni je definitivno najdraži izvođač Indirekta. Ako me itko upita za umjetničko djelo, prst će biti usmjeren na simpatičnog Sir Croissanta.
Još pod dojmom njegovog nastupa, spustila sam se poslušati Cari Cari. Izvođački poredak trećeg dana festivala nije mogao biti bolji. Cari Cari su prava glazbena poslastica. Guštala sam slušajući ovaj austrijski bend. Nakon njih uslijedio je talijanski bend His Clancyness te slovenski Torul. Tijekom njihove izvedbe čula se nedvojbena sličnost Depeche Modeu. Rijetki su ostali sjediti na klupicama i promatrati ostatak rasplesane ekipe. Igranje sa svjetlećim balonima na podiju nastavilo se i kad su se Trajče i Ilija popeli na pozornicu. Neke od pjesama koje je Ti otpjevao su To su samo riječi, Da ti želim dobra jutra, Kako da joj kažem da mislim na nju... Koncert su priveli kraju s pjesmom Vidimo se, čijem pjevanju su se trijumfalno priključili i Indirektovci.
Za kraj večeri ostavljeni su glavni izvođači – Human Tetris. Od ruskog post punk benda očekivala sam mrvicu više. Dobili su moju koncentraciju tek nakon treće pjesme. Uživjela sam se u koncert kad su otpjevali Thing I Don’t Need koja je bila presudna. Postali su sve bolji i bolji. Neslućeno i prebrzo je sve završilo, a željni još svirke, Indirektovci su navratili na šank i krenuli prema Indie Music House u kojoj se odvio ostatak večeri uz DJ-a L’indiescotheque.
ČETVRTI DAN:
Zadnji dan festivala došao je prebrzo. Vraćanjem u realnost i prihvaćanjem svojih obaveza, morala sam napraviti najveći propust na festivalu – otići. Posljednji dan je bio namijenjen za akustični dio programa. Jakob Kobal i Sir Croissant su nastupili u poslijepodnevnim satima u omiljenom beach baru Indirektovaca – Yoyo. Sunce, plaža, najbolji izvođači festivala su mogli obilježiti samo jedno – savršenu nedjelju.
Ono što ni jedan veći festival ne može, može Indirekt. Privući ljude s nepoznatim bendovima, bendovima koje je organizacija isfiltrirala i bez sumnje savršeno odabrala. Bendove koje ćete zasigurno slušati još danima. Omogućiti toliko pozitivne energije i prijateljskog druženja da ne poželite izaći iz kampa. Malen je to festival koji se svede na ogromno druženje. Apsolutna festivalska pobjeda. Ako ne znate o čemu pričam, zasigurno niste bili dio Indirekta, no dogodine to možete promijeniti.
