Izvještaj: Rendez-vous s Dorom Maar u Kinu Europa
Nakon uspješnog romana o velikoj meksičkoj umjetnici Fridi Kahlo, Slavenka Drakulić odlučila je pisati o sudbini fotografkinje hrvatskog podrijetla Dore Maar koja je u povijesti prvenstveno upamćena kao jedna od mnogobrojnih ljubavnica Pabla Picassa. Promocija knjige zaprešičke Frakture, koja je nedavno na Londonskom sajmu knjiga proglašena najboljim međunarodnim izdavačem, spojena je s pretpremijerom (a možda i jedinim prikazivanjem) dokumentarnog filma Željka Senečića, a uz autore je promociji prisustvovala i Judita Franković, jedna od najtraženijih hrvatskih glumica, koja je čitala ulomke iz romana.
Dora Maar rođena je kao Teodora Marković u Parizu, a velik dio djetinjstva provela je u Buenos Airesu čijoj je izgradnji u velikoj mjeri pridonio njen otac, arhitekt Josip Marković. Ipak, najveći je dio svog života Dora Maar provela u Parizu, u kojem se i dogodio njen sudbonosni susret s Pablom Picassom. Dora Maar dokumentirala je Picassov rad u tom turbulentnom međuratnom i ratnom razdoblju, uključujući i rad na njegovom kapitalnom djelu Guernica, a nakon prekida s Picassom povlači se u samoću i komunicira isključivo sa svojim psihoanalitičarem, Jacquesom Lacanom. Roman Slavenke Drakulić inspiriran je upravo Dorinim povlačenjem iz društvenog života Pariza 40-ih godina i seansama s Lacanom, jednim od najznačajnijih ličnosti psihoanalize.
Predstavljanje knjige i filma održalo se kao najava festivala francuske kulture u Hrvatskoj koji se održava pod šarmantnim naslovom Rendez-vous u čitavoj Hrvatskoj od svibnja do rujna 2015. godine. Tim povodom publici su se obratili Berislav Šipuš, novoimenovani ministar kulture, Alemka Lisinski, izbornica festivala i Michele Boccoz, veleposlanica Republike Francuske u Hrvatskoj. Ističući brojne kulturne veze između Hrvatske i Francuske (a u koje definitivno ulazi i Dora Maar), ali i najavljujući bogat i multidisciplinaran program ovog uzvratnog festivala (u Francuskoj se 2012. godine održavao festival Croatie, la voici) Lisinski i Boccoz su se u svojim govorima prisjetile prerano preminule kustosice Marine Viculin, koja je bila zaslužna za veliku izložbu Picassovih crteža i Dorinih fotografija održanu 2004. godine u Klovićevim dvorima.
Senečićev film, koji je prethodio samom predstavljanju knjige i zbog kojeg je knjiga pomalo i pala u drugi plan, donosi zanimljive razgovore s kustosima, biografima i povjesničarima umjetnosti koji govore o Dorinom životu, ali i umjetničkom stvaralaštvu. Iako autor u dokumentarcu nekoliko puta iznosi tezu kako je Dora Maar nažalost u povijesti upamćena kao ljubavnica Pabla Picassa, a njenih se umjetničkih dosega dotiče vrlo površno i to prvenstveno njenog dokumentiranja života i rada (opet!) Picassa, dok njeno samostalno stvaralaštvo konkretno komentira samo Tonko Maroević, dok je veći dio filma ispunjen izjavama njenih biografa koji uglavnom diskutiraju o njenom psihičkom stanju i njenih fotografija od djetinjstva do povlačenja iz javnosti. Iako film ima problema sa strukturiranjem sadržaja i tematizacijom stvaralaštva Dore Maar, ipak nam pruža jedan zanimljiv uvid u život nesretne umjetnice.
Zbog trajanja filma, samo predstavljanje knjige svelo se na tek dva pitanja inače vrlo uspješnog moderatora i Frakturinog glavnog urednika Seida Serdarevića upućena Slavenki Drakulić, koja je progovorila o tome kako roman Dora i Minotaur, baš kao i Fridu ili o boli, ne treba čitati kao biografiju, već kao fikcionalnu interpretaciju života tih dviju umjetnica koje su obje živjele sa starijim muškarcima i umjetnicima. Iako priča Fride Kahlo nosi drugu dimenziju patnje i boli, ona se za razliku od Dore Maar uspjela othrvati utjecaju i izaći iz sjene svog ljubavnika, danas manje poznatog slikara Diega Rivere, dok je lik i djelo Dore Maar ostalo u sjeni veze s Picassom.
Drakulić je govorila i o poziciji žene-umjetnice 30-ih godina u krugovima nadrealista, koji jesu propagirali slobodoumlje, ali je žena za njih i dalje bila prvenstveno objekt, a tek onda potencijalni stvaralački subjekt. Usput je (začudo) i odbacila pokušaj Seida Serdarevića da na temu kontracepcijskih pilula poveže situaciju Dore Maar i suvremene hrvatske žene, uz tvrdnju da su problemi s kojima se suočavala Dora Maar i s kojima se danas suočava kad je u pitanju percepcija njenog djelovanja druge prirode. Senečić je dobio priliku da objasni kako se njegov film vjerojatno više neće prikazivati zbog problema s autorskim pravima koje potražuje Muzej Picasso iz Pariza i vlasnici korištenih fotografija Dore Maar.
Dinamici razgovora pridonio je i manji okršaj između uvijek britke Drakulić i duhovitog Senečića na temu odnosa Dore Maar i Picassa, odnosno ženskih i muških umjetnika. Ugodan rendez-vous književnosti, slikarstva i fotografije, Francuske i Hrvatske, nažalost je prebrzo završio, tako da nam preostaje jedino prionuti novom romanu Slavenke Drakulić i ući u um fascinantne i mistične Dore Maar.
