Izvještaj: Saučešće, Pičke Vrište i Pasi pretvorili su vikend u pobjedu

Subota, kao kruna vikenda iza nas, u sjećanje je posadila odličan koncert za veliku punk obitelj, nove osobne ljestvice izdržljivosti i objašnjenje zašto toliko volimo proljeće u Grey Roomu. Ziherica line – up, koji su sačinjavali Saučešće, Pičke Vrište i Pasi, završio je tragovima u pijesku ispod rascvale magnolije. Objašnjenje ove sladunjave lajne slijedi u nastavku.

Tko rano rani, stigao je na vrijeme

U opisu Facebook eventa jasno je stajalo da se karte kupuju od 22:00 pa sve do rasprodaje, nema rezervacija, povlačenja za rukav, želja i pozdrava ili treptanja lijepim okicama. Ovo jednostavno pravilo napunilo je Grey Room mnogo prije samog početka svirke, koje je bilo predviđeno negdje iza ponoći. Šarenilo zainteresirane gomile i rasprave koje su bojale oblačno nebo u osmijehe dale su večeri poseban štih i maksimalno ublažile nestrpljivo iščekivanje nastupa voljenih punk mušketira.

Na svakom koraku veselo je pozdravljalo novo drago lice, atmosfera nije mogla biti pozitivnija, a kruzanje od ekipe do ekipe pokazalo se kao dobitna kombinacija. U dvorištu su tako svi razgovarali o misterioznoj djevojci koja priča sa svima, a nitko ju ne poznaje. Dok se Toni Plutonij tražio u čarima alkohola, ekipa na gelenderu je ocjenjivala pizzu iz lokalne pekare. Red na ulazu kratio se dogodovštinama iz Greya prije godinu i kusur kada su Pasi i Mašinko napravili svinjac, a Tamara je zaplivala nakon divljačkog poga ravno u Dodin privatan prostor.

Hodnik s naslonjačima i dvosjedima privlačio je žamorom tako su u desnom gornjem kutu sjedile najšarmantnije dame koje su vodile rasprave ni manje ni više nego o penisima. Namrgođene pankerice preko puta stvarale su kontru dok je Marac na prolazu tražio novu žrtvu koja će ga tetovirati. Budha je širio ljubav, a Gradski savjete, dok se na čašicu filozofske rasprave moglo svratiti k omiljenom Faraonu Slavku. Pacov, kao glavni organizator, levitirao je prostorom i povlačio tok večeri u svom smjeru. Začuli su se nervozni trzaji gitare, pohrlilo se pred stage, kaos je službeno mogao započeti.

Saučešće moje mladosti

Saučešće lomi svaku konverzaciju, Rosić najavljuje skori izlazak albuma, daje na znanje kako je baš večeras dobio izniman dar govora. Monolozima je prekidao pjesme, uobičajeno, Apokalipsa zombija, Baka i pjesma kojoj svakog puta krivo napišem ime izazvale su najviše oduševljenja. Djevojka koju veseli smrt nagnala je na čagicu, Bal Vampira je isto bio tu negdje.

Nešto prije Filipovog završnog udarca zvanog Anja, Perica je dao odgovor na pitanje što je zajedničko Ivani Brkić i Debelom Precjedniku, bacivši publiku u trans medleyem koji je iz njihove pjesme spojio Oči boje kestena i Koljena umorna od moljenja.

Pičke Vrište u štali

Pičke Vrište u tišini zauzimaju svoja mjesta. Dobila sam dojam da je njihova playlista bila više spontana nego što je bila planirana. Čuli smo dvije izvrsne nove pjesme, ali i neke neočekivane s prastarog demo izdanja. Ivan je nakon druge pjesme završio poderane majice, a euforija publike je dosegnula vrhunac kada je u jednom trenutku polugol nošen na rukama kroz pola Greya.

Glasne djevojke iz zadnjeg reda nisu bile dovoljno uporne s glazbenim željama, samo su Sumanut i Nestvaran prisjetili publiku na neke stare faze benda. Naglasak jest bio na pjesmama s aktualnog albuma, ali malo me razočaralo što su s repertoara izostale neke pjesme koje sam očekivala čuti. Zadnju su izveli pjesmu Debelog Precjednika, što je izazvalo kolektivnu gužvu pred mikrofonima. Nakon što su dečki priredili štalu, nije im preostalo ništa drugo nego da se povuku dok cijela Siva Soba vrišti za Pičkama.

Pasi s posvetom

Ono što su Pasi donijeli sa sobom bila je spoznaja kakav bi osjećaj bio da srdele u konzervi imaju koncert. Dakle čovjek na čovjeku, ruke u zraku i pjevanje u sav glas. Tako je izgledala ljepota koju su s publikom dijelili ovi riječki punkeri. Set lista od dvadeset i četiri pjesme sadržavala je i neke s posvetom. Samo oni najizdržljiviji uspjeli su cijelu svirku poslušati u komadu, dok bi oni manje uporni s vremena na vrijeme procirkulirali hodnikom ili eventualno žustre rasprave prekinuli uletavanjem u znojnu gomilu jer eto, u trenutku kada ostaju bez argumenata baš svira njihova pjesma.

Na poduljoj set listi svatko je pronašao svog favorita, uz one standardne hitove poput Jebo te Bog, Debeo, Eterle, Prekrasan Svijet i Kada umrem. Koncertni dio priveo se kraju, svaki sat pokazivao je kako je vrijeme za druženje na šanku.

Ribanje i pijano prigovaranje, uz najveće strane i domaće punk hitove na afteru, protegnulo se do sitnih jutarnjih sati. Nekolicina najupornijih prevarila je dan pa se u Sivoj Sobi oko pola sedam ujutro đuskalo uz Olivera Mandića i pokoji ludi hit zabavne estrade.

After skoro bolji od partija

After nakon aftera preselio se u obližnji parkić, u kojem se uz rundanje piva raspravljalo o zadnjih nekoliko godina života, klasičnim egzistencijalnim pitanjima i krizi u državi. Svađali smo se samo oko toga tko će po sljedeću rundu u dučkas. Saznao se i odgovor na pitanje zašto uvijek ista lica nose sve pive, a nismo magarci.

Nakon što je sunce oko podneva svom žestinom obasjalo livadu punu maslačaka, preselili smo se u pješčanik pod hladom rascvale magnolije. Neki od nas su došli do zaključka da se poznaju i dulje nego su mislili, drugi su pak raspravljali o tome tko peče bolje ribu, a djevojke su izmjenjivale savjete o održavanju kose. Sve se to proteglo do kasnih poslijepodnevnih sati. Oporavak od ovog magičnog vikenda još uvijek traje, a veselje je beskrajno.

Još jedna koncertna divotica se privela kraju, a već sljedeća kuca na vrata krajem tjedna. Ista ekipa, isti organizatori, isto mjesto zločina, samo ovoga puta je u pitanju mrtvo bendovlje. Kako preživjeti vikend naučila sam ove nedjelje. Sljedeći vikend pokušat ću primijeniti naučeno.