Izvještaj: Tricky probudio davno uspavani duh grada
Sinoć je u riječkom Pogonu kulture Adrian Thaws održao pravu lekciju glazbene teorije i prakse. Četiristotinjak okupljen bilo je i više nego spremno ugostiti trip hop pionira koji se nastupom puno više odmakao od korijena nego što bi kroz preslušavanje njegovog posljednjeg albuma moglo zaključiti. Bojao sam se da bi riječka publika mogla zakazati i ostaviti prostor poluprazan, ali na kraju večeri može se reći kako je „starija“ ekipa dobila svojevrsni comeback mladosti jer vjerojatno su mnogi još u mislima imali „Maxinquaye“.
Da se ne zaboravi ono što je bilo bitno prije dvadeset godina (ali kod Trickyja je slučaj da je bitno i danas), Overcome smo čuli kroz kratku matricu između pjesama, a na bisu je dominirala Black Steel na koju je publika posve izgubila pamet. Čudno je započeti izvještaj praktički s završnih minuta koncerta, ali želio sam prikazati da Tricky nije podlegnuo publici i s obzirom na prvi nastup u Rijeci, podario više „starih hitova“.
Start u znaku novog albuma
Koncert je započeo s trideset minuta kašnjenja, kojeg dobro da je bilo, jer da je bend izašao na vrijeme, naišli bi na poluprazni prostor. Klasična hrvatska priča o (ne)dolasku na vrijeme, ali u ovom slučaju vješto izbjegnuta pa je i sam nastup dobio normalnije vrijeme za početi. Sve je započelo kratkim reggae/dub komadom Vybes koji služi kao intro, gitarist Noels, bubnjar Luke Harris i DJ Milo dolaze na pozornicu, a zatim iz tame šulja se i Thaws koji u prijelazu na hipnotičnu You Don’t Wanna okreće leđa publici i nalazi se u nekom svom svijetu.
Novi album prezentira se odmah nakon kroz I’m Not Going u kojoj Tricky nema veliku ulogu, ali ima svoj stil šaputanja i ponavljanja riječi pjevačice Oh Land koju je omogućio DJ Milo. Pjesma ima trijumfalni outro, posve neočekivan, a publika je bila već uvučena u pjevačevo stanje svijesti. Thaws zatim uzima dva mikrofona i čini svojevrsni performans s njima. Pjeva čas na jednom, čas na drugom, a pjesma Hero, koja ima napadni ton, dobiva prizvuk višeglasja i dub specifičnosti.
Laganije pjesme poput Dive Away imale su problem što su previše tihe za naše podneblje, a ljudi vole pričati pa je postojao određeni strah da se Tricky ne povuče s pozornice. Ipak, strah je bio neopravdan, a na Here My Dear čuli smo svu moć kada se rock i trip hop udruže. Ovdje velike zasluge ima i već spomenuti bend, posebno gitarist Paul Noels koji je u par puta zaista pružio pravu rasturačinu na gitari, a pokazao je i zavidnu razinu vokalnih sposobnosti te poslužio kao savršena zamjena za mnoge gostujuće vokale koji se pojavljuju na posljednja tri albuma.
Trip hop prizvuk u progresivnoj maniri
Dašak i korak bliže Massivu Attacku bili smo na Parenthesisu i Palestine Girl koje bi na većim pozornicama dale još jači dojam i oslobodile bas sekciju u nebesa. Nažalost, klub nije mjesto u kojem se mogu spoznati sve Trickyjeve mogućnosti, ali daleko od toga da se osjetilo nekako nezadovoljstvo. Publika je postala spremna na sve što će joj pjevač ponuditi. Nakon još jedne „nove“ skladbe We Begin u kojoj se Tricky još jednom služi popratnim šaputanjem, bilo je vrijeme za prvi bis.
Puno jačeg intenziteta započeo je matricom Overcome, koji se zatim pretvorio u Boy te napokon u Vent. Završetak kod posljednje trajao je sigurno šest-sedam minuta u kojima se Tricky specifičnim i gotovo robotskim kretnjama borio na pozornici i vrludao između dva mikrofona. Kao potpuno vraćanje u devedesete kada se klubovima diljem Europe vrtio plesni i potpuno „asian-dub-foundastični“ Black Steel bio je ujedno i uvod u ponovo izvođenje pjesme Hear My Dear. Ovaj put se ona rastegnula na još duži rok trajanja, u svojem rock konceptu izazvala je pravu povratničku emociju publike i doživjela ovacije za kraj. Tricky je u nekoliko navrata pozdravio publiku i zahvalio joj se na dolasku.
Probudi se.
Ovo je bila decentna predstava u kojoj pjevač ima potpuni primat, a odlično uigran bend služi kao podloga za scenarij po kojem treba mnogo toga ostati neizrečeno. Kontradiktorno i mračno, na trenutke zastrašujuće, u drugu sekundu opuštajuće stanje “Skilled Mechanicsa”, izmjenjuje se od pjesme do pjesme. Pojava Trickyja u Rijeci je jedan od onih trenutaka kada se alternativa trebala okupiti i pokazati da Rijeka ima publiku zainteresiranu za nešto što danas opstaje na marginama. Tricky je bio savršen primjer čovjeka koji je ovdje da unese sebe u nastup, a na nama je da odreagiramo kako znamo. Genijalac iz Bristola nije podbacio, au contraire, razbudio je duhove u gradu koji je već neko vrijeme u polusnu.
