Izvještaj – Začarana Močvara: Zvuci Olympije uz Calvina Johnsona i Lime Crush

Prije nešto manje od tridesetak godina omanji gradić u saveznoj državi Washington doživio je svojevrsni ‘glazbeni boom’ − u ovom se slučaju ne radi o općepoznatom Seattleu već o sjevernijoj Olympiji, njenom glavnom gradu. Iako broji tek pedesetak tisuća stanovnika krasi ju jednako bogata glazbena povijest kao i veću metropolu ove države − u nju su utkani raznoliki post-hardcore, anti-folk i slični bendovi te izuzetno bitna izdavačka kuća za današnje poimanje indie glazbe kao i riot grrrl pokret.

Ova koncertna večer na neki je način upravo, u kratkim crticama, predstavila olimpijansku scenu. U Močvari je nastupao Calvin Johnson, vlasnik etikete K Records koja je poslužila kao odskočna daska za izvođače kao što su Built To Spill, Modest Mouse ili danas svima znani Beck, a boje riot grrl pokreta branile su Austrijanke iz bečkog benda Lime Crush, uz izrazito talentiranog Andija Dvořáka koji je u dvorani izmijenjivao instrument za instrumentom.

Koncert je počeo s nešto manjim (standardnim) zakašnjenjem uz izmijenjenu satnicu budući da je Calvin u Zagreb donio i dokumentarni video materijal o hip-hop glazbenicima koji su potpisali za njegov label, a i sam je moderirao između projekcija.

Nedugo zatim, dvoranu je zauzeo Lime Crush koji je nastupao na samom parteru dvorane, što je vrckavoj frontwomanici omogućilo bolju interakciju s publikom. Zvuk benda asocirao je upravo na glazbu koja se devedesetih kuhala u Olympiji – odnosno na ono što su se u tom gradu bavile Bikini Kill, Huggy Bear ili Mika Miko, mnoge od pulenica „Kill Rock Stars“ izdavačke kuće. Furiozne djevojke žarile su underground scenom svojim angažiranim punk rockom, a sličan su stav predstavile i tri glazbenice iz Lime Crush, s tim da je na momente glas pjevačice zbog naglaska ‘bacao’ i na Ninu Hagen. Sve u svemu, uz majstorije ranije spomenutog Dvořáka (koji je svirao i bas i bubanj i gitaru), okupljenima su uz vriskove te druge vokalne trikove i ‘girly punk’ predstavile svoju glazbu, a okupljeni su očito bilo animirani da poprate povremenim headbanganjem skakutanje pjevačice Veronike oko prvih redova. Za sam kraj im se pridružio i Calvin te je uz izrazito zanimljiv ples ispratio pjevanjem back vokala njihovu zadnju stvar na set-listi.

Osim što i dan danas vodi ranije spomenutu etiketu, Calvin Johnson predvodio je i jedan od utjecajnijih underground bendova, Beat Happening, čije je albume i Kurt Cobain isticao među omiljenima. Nonšalantne, pomalo infantilne poetike prezentirao je i ovu večer u poznim godinama uz gitaru, a prenio je i dio tog djetinjeg šarma koji je karakterizirao i sam Beat Happening pred svega nešto manje od tridesetak ljudi u publici. Osvrnuo se na priče o američkim ribarima s hrvatskim podrijetlom te pričao pošalice između pjesama, a predstavio je i poneku skladbu najnovijeg projekta The Hive Dwellers. Johnsona je slušalo tridesetak ljudi, no to svakako ni nije bio koncert koji bi plijenio pozornost mnogima. Iako je to čovjek koji je za nezavisnu scenu učinio mnogo, u duhu bendova koje je promovirao, on sam neće napraviti koncertni spektakl kojeg ćete pamtiti godinama – već tek scensku priču uz jarku rasvjetu u maniri stand-upa za probrane posjetitelje koji su spremni provesti nedjeljno večer slušajući skromnog čovjeka za svojim akustičnim instrumentom, pričom i glasom Homera Simpsona, a koji je ostavio izrazito bitnu fusnotu u glazbenoj povijesti. Možda bi koncert na momente ipak živnuo da je uz Calvina stao i backing band, no takav ćemo nastup, izgleda, morati pričekati.