novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Izvještaj – ZEZ Festival (Širom, Eric Chenaux): Da vam svijet ne bi dosadio, slušajte ga drugačije

Foto: Petra Kovačević/Fotosekcija KSET-a
Vrijeme čitanja: 3 minute

U nedjelju je nastupom Erica Chenauxa završio prvi KSET-ov ZEZ festival. Prema napisima kolege Sinkovića početak je bio kaotičan, no zato nam je kraj, kao što i priliči jednoj nedjelji, ponudio lagano slijetanje u novi radni tjedan. Tako je barem bilo nama koji smo u startu prednost dali mekoj strani ZEZ-a. Čini mi se da je ZEZ festivalski festival onako kao što je Larry David komičarev komičar. Zbog toga se na njemu vrlo često najviše zabavljaju upravo oni koji izvode glazbu. Publika treba biti savršeno tiha ili stvarati buku s njima. Oni vladaju prostorom i u (bes)konačni proizvod uključuju koga, što i kada žele. Definicija je to “zezanja”, riječi koju smo prestali koristiti kad smo naučili psovati, a koju KSET-ova ekipa možda ponovno uvede na mala vrata.

Širom ili ljepota hoardanja

U subotu popodne, 21. travnja imala sam priliku popratiti nastup slovenskog trija Širom. Tajming koncerta evocirao je KSET-ove popodnevne koncerte iz vremena kada ih po noći jednostavno nisu uspijevali održati, barem ne bez prekida. Poigravalo se i idejom da koncert bude na otvorenom, ali na kraju je ipak održan unutra, u misnoj tišini. Širom je predstavljen kao sastav čija je glazba nadahnuta folklorom, post rockom, jazzom, psihodelijom i klasičnom glazbom. Sve to zvuči zanimljivo, ali izgleda još zanimljivije. Naime, meni je najveći užitak za vrijeme koncerta izazvao dojam da se broj instrumenata koje Iztok Koren, Ana Kravanja i Samo Kutin zajedno sviraju povećava. Da je koncert potrajao, svaki bi se predmet još jednom umnožio. Riječ je o različitim žičanim i perkusivnim sviralima.

Foto: Jože Balas

Neki od njih su ručno rađeni, a neki slučajno nađeni. Zamislila sam kako članovi benda svaki put kada kucnu o neki predmet o njemu razmišljaju kao o instrumentu. Tako postaju hoarderi zvukova. Ali čine jedan orkestar s onima koje smo lako mogli identificirali na samom početku. David Byrne, i sam iznimno upućen u korijene glasanja, muzikalnosti i mnoga lica glazbe u svijetu, rekao je da glazbenik u manjoj grupi “ponekad osjeća obuzet snažnim emocijama, ali da je u većem bendu to gotovo u pravilu tako”. Širom je primjer velikog benda u maloj grupi ljudi. Njihova je glazba gudalo za dušu. Ne dogodi se svaki dan koncert koji vas vraćanjem u primordijalno zajedništvo sa zvukovima prirode i utrobe može izliječiti od određenih modernih bolesti.

Eric Chenaux i pravdanje gitare

Ako ste ikada imali priliku slušati guitar jazz duže od preporučene tri minute, znate da je riječ o vrlo vjerojatno najslabijem instrumentu kada su improvizacija i kreativnost u pitanju. Naravno, postoji više vrsta gitara, ali svaka od njih ima svoje slabosti. Broj gitarista koji iz gitare mogu izvući nešto novo je iznimno malen. Kanađanin s pariškom adresom Eric Chenaux jedan je od njih. Iako je njegovo eksperimentalno sviranje gitare neupućenima u tajne zanata vrlo jednolično i pomalo dosadno, na koncertu nitko nije zaspao. Njegov meki folk vokal à la Nick Drake, s gitarom koja povremeno zvuči kao puhački instrument, njegovu minimalističku točku pretvara u crnu rupu u kojoj vrijeme nema uobičajene kvalitete prolaženja i gubljenja.

Zanimljivo je da je gitara s kojom Chenaux nastupa njegova jedina gitara. Iako mnogi glazbenici svoj zvuk grade oko određenog tipa gitare, rijetki se odlučuju za jednu jedinu. Njegova vrlo vjerojatno ima više od 50 godina. Za to kako danas izgleda zaslužan je sam Chenaux, jer je zbog njezine vrijednosti nitko drugi nije htio preinačiti u instrument koji mu je trebao. Tako je na samom kraju ZEZ-a još jednom potvrđeno da je u korijenu svega igra i gradnja, bilo ni iz čega, bilo iz onoga na što slučajno nagazite. S obzirom na to da čovječanstvo više cijeni stvari na koje se može osloniti, ZEZ će ostati festival osmišljen i napravljen za malu grupu ljudi koja zna živjeti na rubu improvizacije i slušati život malo drugačije, uvijek očekujući neočekivano.

Be social
Što misliš o ovome koncertu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari