JMSN (Aquarius): Vrhunski koncert za koji nisu mnogi znali

Pred koji sam tjedan sasvim spontano kupio ulaznice za jednog jako mi dragog američkog izvođača čija mi je glazba obilježila fakultetske godine života i pomogla razumjeti niz romantičnih epizoda. JMSN, punog imena Christian Andrew Berishaj, sinoć je nastupio u Aquariusu pred vidno razdraganom publikom, prekrasno željnom njegovog lika i dijela.

Svi smo mi s ovih prostora navikli češće nemati, nego imati priliku na domaćem terenu otići na koncert omiljenih stranih glazbenika. Ili potežemo za inozemstvom ili s tugom odustajemo. Međutim, nekad se dogodi čudo. Slušam i pratim JMSNa od prvijenca „Priscilla”, ali iz nepoznatog razloga mi nikad nije palo na pamet pratiti kada i gdje održava koncerte. Zato se i dalje čudim da sam ga uspio poslušati uživo u Zagrebu, na Jarunu, jednu mirnu nedjelju navečer i to samo 20 minuta bicikliranja po nasipu od stana.

Tko stoji iza ta četiri slova?

JMSN je čovjek o kojem se privatno ne zna mnogo, i to mi u današnjem vremenu, kada diskografi tjeraju izvođače da budu izuzetno aktivni na društvenim mrežama, jako odgovara i čini ga zanimljivijim. Za one koji ne znaju, JMSN je objavio svoj prvi samostalni album 2012. godine po začetku vlastite diskografske kuće, White Room Records, pod kojom su i svi njegovi albumi (samo)izdati. Kao glazbenike koji su utjecali na njegov rad navodi Whitney Houston, Princea, Phila Collinsa, Fionu Apple, Radiohead, Hatiras i Boys Noize.

Njegov aktualni album nosi naziv „Soft Spot”, uvijek se potrudi napraviti (i nekad i sam režirati) niz spotova za svako izdanje, zvukom napreduje i nikad nije monoton. Svojoj je glazbi izuzetno posvećen, a voli povremeno obožavateljima objasniti i svoj kreativni proces i kako nastaju pjesme.

Zanimljiva je činjenica da je otpjevao prateće vokale na tri pjesme s prvog albuma Kendricka Lamara; Bitch, Don’t Kill My Vibe, Sing About Me, I’m Dying of Thirst i Real. Surađivao je s umjetnicima kao što su Game, J. Cole, Ta-Ku, Kaytranada i Tyga, a Usher je po izdanju JMSN-ovog prvijenca izjavio za NME da mu je upravo on „najdraži novi umjetnik na sceni”.

Uz glazbu koju objavljuje kao JMSN, Christian ima i projekt Pearl, za koji je 2016. godine objavio album „Closer”.

Večer groova i senzualnosti, ali i žestine

Europski dio JMSNove turneje koja nosi naziv „Soft Spot Tour” ima svega 11 koncerata strpanih u kratkih 12 dana. Zagrebački koncert bio je peti u nizu od punih tjedan dana koncerata svaku večer. I ako čovjek ovako opušteno, posvećeno i točno izvodi svoj materijal svaku večer, onda nemam što reći nego da mu skidam kapu.

Koncert je počeo s uobičajenih 15 minuta kašnjenja, bez predgrupe. Netom prije početka primjećujem JMSNa s leđa, mašinicom ošišane kratke kose s velikim ožiljkom na potiljku, kako u pratnji basista Chrisa i bubnjara Ryana klipsa kroz publiku niti metar od nas. Među rijetkima primjećujem da su to zaista oni i da kreće koncert. Zagrebačkoj publici trojac je predstavio solidan presjek pjesama s većine albuma upakiran u oko sat i pol muziciranja. Zvuči kratko, ali bilo je sasvim dovoljno.

Aquarius nije velik prostor, ali je bio sjajan za ovu prigodu. Primijetio sam da se publika primicala pozornici, prema kraju sve više plesala, osjećalo se da smo svi uživali u trenutku. Nije bilo pjevanja u glas, ali rekao bih da su u publici zaista bili oni koji uživaju u njegovoj glazbi. Štimung samo takav, JMSN i dečki su napravili vrlo zarazan groove, spajali soul i R&B i sitno elektronike, ali počastili i sa žešćim trenucima kakvih se ni punokrvni groove rock i stoner bendovi ne bi sramili. Samo neke od pjesama koje je izveo su Groovy, Love Me, Soft Spot, So Badly Inferno, Addicted i onu s najviše streamova, Talk Is Cheap.

Nedostajale su mi poznatije pjesme s prvog albuma, ali ne zamjeram to uzevši u obzir da treba staviti fokus i na noviji materijal. Ipak nije bilo za očekivati niti da ću ih čuti u omiljenim varijantama i remixevima s nekad popularnog YouTube kanala Majestic Casual; Alone i Do You Remember The Time. Svakako da bi i Something i Sunshine dobro sjele u set, ali izuzetno sam zadovoljan onim što sam čuo i vidio.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Patrik Eugène Horvat (@eugenepatrice)

Karizma i misterij

JMSN nosi zavodljiv izraz lica, snenim mirnim pogledom prelazi publiku cijelo vrijeme, glasom i tijelom interpretirajući svoju glazbu. Način na koji pleše je iskren, besraman, neovisan o pogledima publike ili osudi, gotovo čudan. Izvija se uz glazbu, dočaravajući njenu dramatičnost i/ili erotičnost, obje svojstvene njegovoj glazbi.

Stav i dojam koji mi ostavlja je nešto između spontanog, sramežljivog, izuzetno senzualnog, tinejdžerski momačkog, ali i pomalo zloslutnog, tamnog, tajnovitog, možda mučenog ili pod utjecajem. Taj miks, uz njegovu karizmu, skromnu izmjenu informacija s publikom van pjesama, ostavljaju dovoljno prostora za iluziju i tajnovitost samog Christian, u ovom obliku JMSNa.

Nisam mogao u kratkim razgovorima JMSNa s publikom procijeniti je li sarkastičan ili zaista toliko ugodno iznenađen reakcijama publike, dok se nije dogodilo urlanje prije prvog bisa. Tada sam počeo shvaćati koliko se dobro provodim i pridružio se galami da bi zajedničkim snagama osigurali i drugi bis i sjajnu Cruel Intentions. JMSN je napomenuo kako na drugi bis nisu izašli na cijeloj turneji, zato hvala zagrebačkoj publici na tom divnom iskustvu. Blesava stvar po kojoj ću isto pamtiti ovaj divan koncert je to što je JMSN čak OSAM PUTA zatražio pljesak za svakog kolegu glazbenika, što već nakon trećeg ili četvrtog puta nije bilo shvatljivo, a kamoli kasnije.

Za kraj, želim podijeliti da dugo nisam toliko intenzivno razmišljao o nekom koncertu kao o ovom, a tek je jedan dan prošao. Ne da mi se slušati niti jednog drugog izvođača danas, puca me nostalgija, i želim ponovno osjetiti tu atmosferu kakvoj smo sinoć svjedočili. Sljedeći put kada ću otići na njegov koncert bit će to s namjerom i planirano, jer bilo je odlično.