Književni kutak: Božićna tišina

Autor priče: Marijana Kralj
Žanr priče: Duhovna priča

Veselim se Božiću uvijek i baš uvijek iznova kao malo dijete.
Nije to zbog darova, u mojoj obitelji nismo pokleknuli pred naletom materijalizma i konzumerizma. Nije ni zbog običaja i tradicije, sve su to ljudi izmislili i sve to zub vremena kad tad nagrize.

Volim Božić zbog tišine jer njegova tiha noć, najtiša noć, samo tada zablista najvećim usklikom radosti i ljubavi za bližnje. Okupimo se i zapjevamo pod mirisnim božićnim drvcem okićenim treperajima uzdrhtalih nam srca ili pokraj tople peći koja zapjeva mirisima domaćih kolača, klinčića u vinu i cimeta u maminoj orehnjači.

Tišina Božića uvlači se u mene već u ranom sumraku Badnje večeri kad tiho na prstima unosi svjetlost betlehemske zvijezde u srce moje obitelji. Svjetlost se prelijeva u srce oca obitelji i majke obitelji koji predmole večernju molitvu Zdravomarije, a onda zabljesne u plamičku božićne svijeće koju sinovi u rukama drže uz zajedničku molitvu. Potom se prelije na crvenu jabuku božićnicu koju kćerka nježno privija k srcu želeći njezino rumenilo kao ukras na svom licu.

Božićna tiha noć ušla je nečujno u našu obitelj. Srca su nam puna tišine, tog najvećeg milodara Božića kojeg možemo primiti i dijeliti. Takva tišina nadglasa svaku buku i preskače sve zidove zaglušenosti modernog života. Budi u čovjeku onu najsušniju potrebu za ljubavi čovjeka prema čovjeku. Božićna tišina prenosi najglasnije poruku ljubavi na svaki kraj svijeta gdje kuca srce za čovjeka. U božićnoj noći i topovi utihnu i poslušaju tišinu.

Ne može nju nitko iz naših srca ukrasti i njome svoj prozor božićne sreće okititi.

Svatko može sam osluhnuti svoje srce i počuti kuca li u njemu božićna tišina za nekoga kraj tebe. Ona se javi samo i uvijek u božićnoj noći, nakon zvona večernjice, u tami noćnoj cijelu noć bdije, ne osvaja zvukom i bukom praporaca i zvončića iz noćnih kafića.

Blaga i nježna kao dobra majka, zagrli te nježnom rukom kao prijatelj stari i govori ti u muku. Ako ti srce zasja od božićne miline, tišina ti nježno svaki teret života nakratko prekine i sreća božićne radosti zatreperi bar nakratko.

Djeca naša, nasljednici naši, tu tišinu u srcu prenose i odnose u one dane kad ostanu sami u osami . Božićna tišina zasvijetli im jako i oni žele, i oni mogu radosnu tišinu u dragosti svojima dragima dijeliti i ljubav u srce i drugima zasaditi. Tišinu Božića ne možeš u Adventu na trgu kupiti, ne možeš nikakvim novcem već samo životom platiti. Cijena božićne tišine si ti sam. Ako si čuo božićnu tišinu samo jednom zasadi je brzo u svoje srce da naraste do neba, gdje sja tvoja božićna zvijezda koja će nositi njezin eho k tvojima, da zapjevaju ispod božićnog drvca okićenog usklicima radosti i ljubavi koji će zablistati u kuglicama oka tvoga i oka moga.

Jer, kako je jednom davno neki mudrac rekao:“ Ako se Božić dvije tisuće četrnaest puta rodi u Betlehemu, a ne u tvom srcu, izgubljen si u svemu.“