Komentar: Influenceri ante portas
Konačno je istina izašla na vidjelo! Senzacionalno, spektakularno, nevjerojatno, PRIJELOMNA VIJEST! Sada napokon znamo da nije korona naš najveći problem, nisu ni masoni, ni Srbi (Vojko, fulao si!) – influenceri su ti koji su krivi za sve.
Utorak, 1. rujna. Prvi dan klimatološke jeseni godine omržene 2020. Najčitaniji hrvatski news portal i, pazite sad, 14 (četrnaest) članaka o clashu Matanić-influencerica. Sumrak saga hrvatskog novinarstva uživo, pred našim očima. Neukusno, neprofesionalno, nebitno.
Piše: Mihael Pinter, Milenijalac koji kuži da ne kuži
Pročitavši komentar redatelja Dalibora Matanića na temu sada već nesretne influencerice Doris Stanković, čovjek bi pomislio kako je dotični Bakunjin za siromašne proveo radni vijek kao zavarivač u Uljaniku. Pa sada, u smiraj radnoga staža, ojađen crnim usudom sistema kojem je dao svoje najbolje godine, proklinje tobožni neradnički i neobrazovani šljam željan plandovanja na grbi radnog naroda.
Nda.
Da je u svom ničim izazvanom manifestu u ime „naše djece“ apostrofirao svu onu uhljebničku nomenklaturu koja desetljećima tavori po ministarstvima (pa i onima iz kojih se financira i kultura, napose filmska), osobno, mogao bih razumijeti gorčinu i žuč koju prosipa, koristeći se retorikom Fidela Castra na brdu iznad Havane; ovako, poprilično je nejasan poziv na klasnu borbu i ugnjetavanje nečega što svatko od nas ponaosob može na svoj način prezirati ili jednostavno biti indiferentan. Ipak, ako na trenutak zastanemo, kakvu to štetu točno čine influenceri da mogu izazvati takve žučne reakcije i višednevno naklapanje u javnom prostoru?
Kužer
Kao otac dva malodobna djeteta i kao netko tko se nada da je upoznat s njihovim aktivnostima na mreži te napose ulogama i utjecaju koji na njihov život imaju takozvani „youtuberi“ ili „tik-tokaši“ ili bilo koja vrsta naoko džabalebaroša, nisam siguran kako je najbolja roditeljska opcija biti žestoki oponent čitavom tom sociološkom, ekonomskom i društvenom fenomenu. Pogotovo ako si konjina u ranom klimaksu. Za mog oca Sick Of it All nikada nije bila glazba. Opet, nije prolijevao žuč zbog toga. Sve i da jest, ne bi promijenio ništa.
Influenceri su dakle osobe koje se kroz nemilosrdnu konkurenciju izbore za određeni status u mrežnoj zajednici koji im omogućava doseg i utjecaj na što veći broj ljudi. Što više ljudi mogu doseći, to su uspješniji. Ne čini mi se ta jednadžba pretjerano nekorektna prema bilo kome, niti je bilo tko u toj jednadžbi prisiljen sudjelovati. Pa tako i konkretan slučaj Doris Stanković, koji je izazvao revolucionarne porive u anarho-sindikalisti Matanoviću, ne sadrži (barem koliko je poznato) elemente reketarenja ili bilo kakve prisile te ucjene, nego čisti ekonomski prijedlog o suradnji gdje se doseg na +200.000 pokušava „trampiti“ za obrok u ugostiteljskom objektu. Da li je to nemoralno, mizerno, nisko, jadno?
Ne znam, niti me zanima. Živim u sekularnoj (barem nominalno) državi, a ne šerijatu.
Zijev
Na koncu, mašivši „ceo fudbal“ Matanić će napraviti dodatnu reklamu navedenoj Doris, te dakako neće nikoga osvijestiti da vidi „u kakvoj laži živi“ niti će ostaviti influencere bez (tuđega) kruha. Doduše, dobiti će aplaudiranje i barem malo nahraniti zajedljivu masu željnu tuđe muke, ipak postoji XY načina da se suptilno promoviraju prave vrijednosti gomili koja žučno zazire od površnosti i mediokriteta s tik toka. Mogao je tako Matanić iskoristiti svoj utjecaj i javni prostor pa napisati svoje impresije o Beli Tarru i Torinskom konju, samo tada ne bi bilo aplauza. Tek pokoji zijev iz osvješćene i uzvišene gomile.
Piše: Luka Sinković, budući influencer jednom kad ga Eggspress prestane ignorirati
Influenserstvo funkcionira na jednostavnoj ekonomskoj računici – inače ne bi funkcioniralo. To kaj Doris ne shvaća da neki manji biznis poput onog restorana misli da nema potrebu za njenom objavom ili ne vidi svrhu toga ili se jednostavno neće tak reklamirati je druga stvar, ima 20 godina, može joj se oprostiti puno toga. Javno ih treša na SVOJEM (80k) profilu društvene mreže i napravi im najbolju reklamu ikad – ali i sebi. Savršeno, jedva čekam vidjeti kaj će se sljedeće dogoditi.
Eto Babić ju uzima u TasteAtlas, za par godina postaje gastronomska kritičarka na Instagramu, Matanić zgrčen umire od starosti i srdžbe, nije napravio film godinama. Onaj restoran nakon početnog peaka u prodaji ulazi u stagnaciju, sin vlasnika je na mukama, tata umire, job propada – povlači zadnji potez i javlja se Doris da ju počasti večerom. Ona dolazi i spašava stvar. Otac zgrčen umire od starosti i srdžbe.
