novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

Košmari majčinstva (“Tully”, J. Reitman)

Vrijeme čitanja: 3 minute

Nijanse nebesko plave dominiraju zidovima ispunjenim prvim dječjim crtežima. Majka silazi niz stepenice u sobu, prolazi kraj crteža, igračaka, rozog radnog stola te kreveta sa žutom posteljinom. Pušta muziku na starom radiju okruženog Lego kockicama, minijaturnim vojnicima, slagalicama i igračkama automobila. Uz blagu veselu melodiju, uzima bijelu nježnu četku, a potom se okreće prema živahnom dječaku od šest godina. Umornim glasom ga smiruje, a zatim četkom laganim potezima prolazi preko njegovog tijela, dok iza njih, zidom trči stado nacrtanih divljih konja. Majčinstvo izgleda savršeno, zar ne?

A kada bi dodali da je još dvoje djece u pitanju? Recimo da se šestogodišnjak Jonathan (Asher Miles Fallica), nalazi na autističnom spektru i treba krenuti u školu, a osmogodišnja kćer Sara (Lia Frankland) iz dana u dan postaje sve sramežljivija i povučenija?  Dodajmo na to još muža Drewa (Ron Livingston), koji je često na putu zbog prosječno plaćenog posla, nakon kojeg je iscrpljen i sposoban jedino igrati videoigre u krevetu. Kao šlag na tortu dolazi deveti mjesec trudnoće i porođaj pa uskoro idila izgleda kao pravi pakao na zemlji.

Istina o majčinstvu

Tully u režiji Jasona Reitmana prati priču o Marlo (Charlize Theron), majci koja iščekuje treće dijete s blagom dozom straha zbog komplikacija koje je imala pri porođaju prethodnog djeteta. Njen bogatiji brat Craig (Mark Duplass) u uvodu filma, kriptično govori: Ne želim ono što se prošli put dogodilo da se dogodi ponovo“, formirajući nam dozu sumnje i predostrožnosti za sve što slijedi. Craig i njegova žena Elyse (Elaine Tan), kako bi olakšali Marlo, odlučili su, kao porodiljni poklon angažirati noćnu dadilju Tully (Mackenzie Davis). Tully je manično sjajna, ona nije samo dadilja novorođenčetu, nego i kućna pomoćnica, osobni psihoterapeut i sve što je potrebno jednoj majci koja se tek porodila. Zvuči savršeno, gotovo nestvarno.

Foto: facebook.com/upcomingmovies

Stvar koja se prva primijeti u filmu, i zaista ju je užitak gledati, je pažljivo osmišljena kaotična scenografija. Kaos od igračaka na sve strane, starost i istrošenost namještaja samo su neki od detalja kojih se ovaj film ne stidi pokazati. Da nije u pitanju slučajnost nego dobro osmišljen pothvat, najbolje pokazuju i scene van okvira kućnog nereda, poput neočišćenih prozora u kafiću, bolničkih soba srednje klase i prljavih gradskih ulica u noći.

Manična stvarnost milenijalaca

Upravo zbog praktične i realistične okoline mnogo je lakše fokusirati se na centralnu temu Reitmanovog filma, a to je stvarna slika majčinstva, besane noći, nepojmljiva konekcija žene s novorođenčetom te borbeni pokušaji da se nastavi voditi normalan svakodnevni život i nakon rođenja djeteta. Režiser nam u prvim minutama filma prikazuje kako izgleda svakodnevni život Marlo, s dvoje djece, samo kako bi kroz nekih dvadesetak minuta mogao se vratiti i prikazati iste scene, češljanja autističnog djeteta, vožnja djece u školu, pripremanje jela i hladni odnos u krevetu s mužem, nakon porođaja.

Kako bi se udubili u ovaj svijet, film postavlja kontrast između majke Marlo, generacije X te noćne dadilje Tully, koja je milenijalka. Na prvu pripadnica generacije X doima se konzervativno i dosadnjikavo, jer joj je centralni fokus života njezina obitelj. Milenijalka, njena suprotnost, zrači energijom i ostavlja dojam nezrelosti i sposobnosti da učini bilo što u bilo kojem trenutku. Ipak kako film odmiče, postaje jasno da stvari ne funkcioniraju tako lako. Tully s jedne strane otkriva sve manje detalja o sebi i postaje prizemljenija dok Marlo se otvara te pokazuje tko je bila prije nego je postala majka.

U početku dosta spor i blag film briljira ulaskom u treći čin, kaotičnih dvadeset minuta, gdje generacijske razlike između Tully i Marlo nestaju. Najveće iznenađenje ipak ostavljeno je za sami kraj, gdje nam film implicira, ali ne prikazuje, suprotan slijed dešavanja od onoga što smo pratili. Redateljev otvoreni poziv na drugo gledanje te lov na detalje, dodatno otkriva kvalitetu Reitmanovog rada, gdje drugim gledanjem, razmišljajući o alternativnom slijedu dešavanja film i dalje briljira, pružajući kvalitetnih sto minuta iskustva majčinstva.

Be social
Što misliš o ovom filmu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari