Istaknuto
18.09.2019.

Vrijeme čitanja: 1 minuta Nova glazba i ove srijede donosi sedam novih domaćih i regionalnih singlova između kojih možete glasanjem odabrati favorita i nešto stranih preporuka.

12.09.2019.

Vrijeme čitanja: 15 minute Veliki argentinski pripovjedač Jorge Bucay za Ziher je govorio o svojoj kući bez satova, knjizi koja mu je promijenila život, emocijama i životu s tehologijom, a ispričao nam je i priču.

Film

A HIDDEN LIFE: Moje pjesme, moji košmari u izvedbi Terrencea Malicka

01.08.2019. Arman FatićFoto: facebook.com/critikat/
Vrijeme čitanja: 3 minute

Modro nebo i zeleni planinski pašnjaci austrijske pokrajine St. Radegund te sablasno melankolična klasična glazba, senzacionalno obuzimaju čula svojih gledatelja u uvodnim trenutcima filma A Hidden Life Terrencea Malicka.

Ekstravagantni američki redatelj, nakon niza eksperimentalnih radova rađenih bez scenarija u posljednjem desetljeću, vratio se ove godine u Cannes sa sjajnim filmom baziranim na stvarnim događajima. Kao i uvijek, u fokusu je kompleksna ljudska priroda suprotstavljena sudbini u vječnoj igri mizerije i melankolije  zvanoj život.

Visoko na brežuljku živio je usamljeni pastir…

Film prati Franza Jägerstättera, naizgled prosječnog stanovnika malog planinskog sela. On je tih i marljiv radnik, blag i brižan suprug te iskreni religiozni katolik. Seosku idilu ubrzo narušavaju šapati manijakalne nacističke ideologije. Kako šapati lagano postaju glasovi masovne paranoje, seljani se jedan po jedan kreću regrutirati za boj u čast i slavu Trećeg Reicha. Ipak, Franzov moralni kompas usmjeren je drugdje te u trenutku kada ovaj nadasve čestit seljanin odbija boriti se na strani nacista u Drugom svjetskom ratu, u njegovom životu kreće se javljati niz novih i nesvakidašnjih problema.

Foto: facebook.com/festivaldecannes/

A Hidden Life baziran je na zbirci pisama Franza Jägerstättera i njegove supruge Fani koju je otkrio američki sociolog Gordon Zahn kada je sedamdesetih godina prošlog stoljeća posjetio selo St. Radegund. Stvarni Franz i Fani bili su pobožni katolici koji su odbili prihvatiti novi Hitlerov režim nakon Anschlussa 1938. godine. Malickov film dosljedno prati proceduru pokušaja indoktrinacije, a potom odbacivanja obitelji Jägerstätter od male seoske zajednice pa sve do Francovih dana u zatvoru zbog ‘izdajništva’.

Začulo se tužno zveckanje, sa sata u hodniku…

Dok je Malick u proteklom desetljeću često znao pretjerivati s poetičnom fetišiziranom reprezentacijom života, svijeta i svemira, ovoga puta događanja ostaju u mnogome pribranija. Sirova izvorna građa filma, pisma, u nekim trenutcima mogu zazvučati malickovski savršeno te naivno, ali uzimajući u obzir kontekst vremena te okolnosti iz privatnog života Jägerstättera, film radi najbolje što može da napravi pravednu reprezentaciju ličnosti iz pisama. To najbolje osjeti u samoj završnici, nakon gotovo tri sata filma, kada se dešavanja savršeno pravedno poslože, bez patetike ili bespotrebnog preuveličavanja.

U Franzovim pismima, pored intrigantne priče, moguće je uočiti i intimni portret vjernika u krizi. Iako na prvu savršeno pribran te gotovo stoički uzvišeni protagonist, uz posvećenije praćenje pisama moguće je uočiti Franzov unutarnji boj između uzvišenih katoličkih ideala s jedne te beskompromisne ljubavi prema Fani i tri kćeri s druge strane.

Izrazito zanimljiv aspekt filma oko kojeg će se zasigurno stvoriti velike podjele među budućim gledateljima je sam jezik. Malick je okupio nevjerojatno talentiranu glumačku postavku s njemačkog govornog područja, među kojima se nalazi i dvoje filmskih velikana – Michael Nyqvist i Bruno Ganz – potonjim je ovo bio posljednji rad u karijeri.

a hidden life

YouTube clip screenshot

Ipak, pored porijekla glumaca te činjenice se radnja odvija duž Njemačke i Austrije, dijalozi u filmu su gotovo u cijelosti na engleskom jeziku. Jedini trenutci dijaloga na njemačkom jeziku striktno su vezani za likove nacista. Film također posjeduje šačicu gotovo neprimjetnih replika na lokalnom slavenskom jeziku, jedne gotovo neprimjetne sporedne priče koja će na nekoliko minuta vjerojatno zabaviti publiku s ex-yu prostora.

Zvukovi monotonije i melankolije

Još jedan od aspekta koji će podijeliti publiku, bit će i ‘stil’ u kojem je film sniman. Svi Malickovi radovi nakon Tree of life imaju identičan način kadriranja,  posjeduju niz beskrajno predivnih krajolika te identične pokrete kako glumaca tako i same kamere. Gledati po četvrti put iste pokrete uz gotovo istu glazbenu pozadinu i istim poetično melankoličnim glasom izrečene ‘monologe’, meni osobno je postalo pomalo monotono, koliko god sama priča ovog puta jest zanimljiva.

Sve u svemu, teško je biti pravedan prema filmu A Hidden Life. Za vjerne ljubitelje Malickovog rada ovo će biti još jedno savršeno djelo njihovog uzvišenog redatelja. S druge strane, prosječnim filmofilima ovo bi mogao biti zabavan i usputni filmić u trenutku kada neće imati za gledati ništa pametnije.

Film je odgledan na Cannes Film Festivalu. 

(Visited 154 times, 4 visits today)
Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(3 votes, average: 4.000 out of 5)

Komentari