“Kozmodrum” (Kozmodrum): Za glazbenu pozadinu života u pokretu
Postoje albumi koji vas pridobiju na prvu, a postoje i oni koji s vremenom te pomalo neprimjetno postanu neizostavni dio vaše dnevne rutine. Novi uradak Kozmodruma je za autora ovih redaka glazbeno iznenađenje godine i definitivno spada u drugu navedenu kategoriju.
Mogao bih tvrditi da je „Kozmodrum” objektivno dobra ploča (ona je vraški dobra ploča), no ostat ću osoban pri recenziji, a i postoji li uopće neko skroz ‘objektivno’ mišljenje? Mogu ipak, bez grižnje savjesti, ustvrditi da me album pogađa u žicu.
Sasvim osoban odnos s albumom
Ne mislim iduću izjavu na ikakav derogatoran način, ali primijetio sam da su pjesme domaćih pionira elektronike put do ušiju najlakše pronašle tijekom svakodnevnih obveza. Jazzy beatovi najjače su udarali tijekom kuhanja, vježbe, puta na posao, pranja veša, čitanja i ostalih životno važnih ili manje važnih rituala. Takav odnos s albumom nisam imao još od davnih dana i odličnog uratka „Schmootime” kratkovječne britanske indie skupine Absentee.
Činjenica da je novo izdanje zagrebačkog projekta toliko dobro ušlo u pozadinu jednog života može se shvatiti samo kao veliki uspjeh jer time ova nenametljiva opuštena elektronika uspješno ispunjava svoju glavnu funkciju; glazba Kozmodruma istinski je organska. To ne znači da ta glazba neće funkcionirati na nekom ljetnom festivalu, terasi kluba ili čak skučenom stroboskopima isprepadanom prostoru. Dapače njena kvaliteta i šarm su neosporni, a teško mi je reći da je u pitanju ‘treća sreća’ za bend kad je visok standard postavljen i prijašnjim izdanjima.
Paket na svjetskoj razini
Kozmodrumov istoimeni uradak sadrži šest skladbi koje je, posve logično, teško opisati riječima pa bi bilo najbolje da im sami date priliku. One to zaslužuju i spremno vas čekaju odvesti na jedno lijepo mjesto. Povratak na parni pogon plesni je opener, svojevrsni ‘safe bet’ već ionako pristupačnog albuma i ako vas barem malo ne razmrda, preispitati ću sve što znam o glazbi.
Nakon otvaranja koje prosto zove na cupkanje slijedi pet nijansiranih pjesama naizmjence bržeg i sporijeg tempa. Imena su zabavna poput melodija, a ima tu i puno različitih utjecaja. Post rock, jazz, tech house, pravi bućkuriš. Morat ću u nadolazećem intervjuu upitati Janka Novoselića za jedan instrumentalni dio koji mi prosto vrišti „Bitches brew” od Miles Davisa. Bitno je da samo nikad ne zvuči derivativno, već svježe. Posebno moram pohvaliti i primamljiv vizualni dizajn omota. Cjelokupni projekt i paket stvarno je odrađen na svjetskoj razini. Sad možemo samo držati fige da će uskoro uslijediti i neka live koncertna promocija materijala. Imam osjećaj da će u takvoj inačici tek zasjati punim potencijalom.
I za koga je onda ovaj album?
Pa za sve nas!
Za rasplesanu mladost.
Za opuštanje nakon napornog dana na poslu.
Za party subotom i yogu nedjeljom.
Za glazbenu pozadinu života u pokretu.
Ocjena: 9/10 soničnih slasti
Album „Kozmodrum” izlazi u izdanju Rika muzika 25. lipnja!
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.
