KRALJ LAVOVA: Hakuna Matata na NatGeo način, gledati nesinkronizirano
Kada su odrasli klipani uzbuđeniji zbog crtića nego klinci? Kada Disney kojeg volimo mrziti izbaci suvremenu, hiperrelističnu adaptaciju najdražeg nam animiranog klasika Kralja lavova.
Kralj lavova kao live action iliti kvazi-igrani film u kojem nitko ne igra od prvog do zadnjeg kadra je filigranski, majstorski urađen film dotjerane računalne animacije gdje nema jasnih granica između realnog i patvorenog. Dok su u prošlogodišnjem Mowgliju, a onda burtonovskom Dumbu i ovogodišnjem Aladdinu omeđene digitalne konture naspram snimanih pozadina, Kralj lavova je slikom uvjerljiv kao narativni dokumentarac National Geographica. Ako se prepustimo nevinom gledanju i zanemarimo činjenicu da smo kao vrsta potamanili brojne druge s ovog ekrana, film je i besprijekorna zoološka izložba afričke faune.
Anatomsko finesiranje i preciziranje likova fotorealističnom animacijom komplementira original, premda istovremeno time oduzima prostor mašti i upisivanju značenja kakvo omogućava klasična animacija. Možda ga dodatno ograničava i samo kadriranje sklono kopiranju kadrova i kompozicije iz prethodnika, ali uza sav hejt s kojim možete unaprijed pristupiti filmu, digitalizirana i hiperrealistična fotografija je ‘Burning Man’ za oči i mlađu će publiku, koja tek treba biti upoznata s ovim holivudskim mitom, uvesti u priču o krugu života i pronalaženju vlastitog identiteta.
Priču znate, možete se koncentrirati na tekst i kontekst
Logika izlaganja vrlo je jednostavna jer nova adaptacija ne odstupa od scenarija izvornika, pa se poznavatelje Kralja lavova neće ništa iznenaditi u priči. Bez brige ako mislite da će vam zbog toga film brzo dojaditi: priča o odrastanju i igri prijestolja kompenzira prethodno poznavanje, pri čemu je fokus ovdje na dijalozima i samome tekstu koji, čak i u hrvatskoj sinkronizaciji, vješto i dovitljivo gledatelja, što starijeg što mlađeg, ozarena lica drži na rubu kino sjedala jezičnim igricama, doskočicama i insinuacijama koje nisu često primjerene za klince. Možda je problem i u meni, u korpusu pornografije kojom sam bio izložen između 1995. i 2019., a možda i u nastavljenoj filozofiji diznijevskih studija da i dalje pronose seksualne aluzije (a to su potvrdile zvučne reakcije i pogledi nas odraslih pred šarenim platnom).
Sinkronizaciji nedostaje duše
Lokalizacija na jezik jadranskih Slavena ni po čemu nije nepotrebna, ali vrijeme je da se odmaknemo od osamdesetih i devedesetih po koječemu, pa tako i napadnoj dikciji kojom su samo glumci Antuna Vrdoljaka poznati. Kralj lavova nisu Glembajevi, pa ako već postoji raznolik spektar glasova u originalu, zašto kod nas svi zvuče neprirodno i jednako osim Timona i Pumbe? Vrijeme je za neke nove glasove, glasove s kojima će se klinci poistovjetiti, a ne gledati animirani film rađen kao za studente kroatistike i fonetike.
Kralja lavova možemo lako zlobno razapeti, posebno nakon niza neimpresivnih spin offova i adaptacija fikcije iz svetog djetinjstva, ali ovaj novi fotorealistični film možda zbilja jest ono što naši novi klinci trebaju i žele: adaptaciju estetici njihovog vremena. Jer naše je prošlo, a CGI verzija vratila nas je u vrijeme Hakune Matate, uspješno i brzo. Sada čekamo premijeru na izvornom jeziku.
Poslušajte songove s originalnog soundtracka:
Can You Feel The Love Tonight
Hakuna Matata
Circle of Life
